Badavca
Književnost, glazba i tradicija na posebnoj lokaciji
(Snimila Vanesa Begić)
Badavca, izvor žive vode, vrutak; spominje se u Istarskom razvodu. Legendarni je to izvor na koji su ljudi stoljećima išli po vodu. Oko njega plete se niz priča, predaja, sjećanja… Badavca je naziv za izvor pitke vode i krašku uvalu na području Općine Višnjan, gdje ona graniči s južnim područjem Općine Karojba. Šire područje uvale Badavce omeđeno je brdima: prema jugu Glogovac, a prema sjeveru Bankovac.
Kao najstariji poznati naziv Badavce spominje se Badausium. Vjerojatno je to bilo gradinsko naselje i naselje u antičko doba. Od ranog srednjeg vijeka poznat je naziv Bados. U listini Istarskog razvoda (1275.) nalazimo naziv Badavca.
Taj uvod bio je potreban da se objasni mjesto radnje književnoga susreta koji se već 31. godinu zaredom održava na ovom lokalitetu, a koji predstavlja spoj povijesti, tradicije, prekrasne prirode i recentne književne riječi. Trideset punih godina i 31 izdanje, održava se, naime od 1996. svake godine posljednje nedjelje u svibnju kod izvora Badavca, a okuplja književnike s ciljem poticanja poetskog i proznog književnog stvaralaštva. Osim poticanja i njegovanja književnog izričaja, ovim susretima potiče se razvoj i valorizacija ovog dijela Istre, obnavlja se, njeguje i pronosi povijesno-kulturna baština te sve one vrijednosti koje jedan kraj čine posebnim i uključivim u život i zbivanje šire zajednice.
Književnici sudionici koji su ove godine, u nedjelju predstavili svoje radove, bili su: Elis Gobo, Biserka Goleš Glasnović, Davor Grgurić, Tomislav Milohanić – Slavić kao domaćin i organizator te Daniel Radočaj.
Gobo, mlada višestruko nagrađivana autorica, stihovima je napravila dojmljiv hommage labinjonskoj cakavici, Goleš Glasnović pročitala je crtice iz svojih putopisa, Grgurić je uveo nazočne u specifičnost i bogatstvo mjesnih govora Gorskoga kotara i tradicije toga kraja, Radočaj je nasmijao i naveo na promišljanje brojne nazočne svojim dojmljivim poetskim uradcima, a Milohanić je kazao i ponešto o tradiciji manifestacije te prožimanju više dijalekata i govora.
Druženje je obogaćeno nastupom glazbenog dua Dante i Anita Marušić i njihove uvijek zanimljive glazbene izvedbe, te Kumpanije Kosirići Tinjan, kao i folklorne skupine OŠ Jože Šurana Višnjan gdje su vrijedni učenici uz svoju isto tako vrijednu mentoricu kazivali stihove još jedne sasvim posebne autorice iz Istre, preciznije iz Rovinjskoga Sela, Tatjane Pokrajac Papucci. Drago Draguzet interpretirao je pak dijelove Istarskog razvoda, a učenik Sandi Herak iz Srednje škole "Mate Balota" Poreč pročitao je svoj nagrađeni rad s natječaja Laurus Nobilis.
Nazočne su pozdravili višnjanski načelnik Zoran Dekleva i tinjanski Goran Hrvatin.
Atmosfera je bila sjajna, spoj više vrsta umjetnosti, ležerno, a bila je prisutna publika raznih generacija, čega inače nema u tako velikom broju na književnim susretima općenito.
Pokrovitelji književnog susreta Badavca su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Pula te Općine Karojba, Višnjan i Tinjan, organizator je Društvo hrvatskih književnika – Istarski ogranak, a suorganizator Gradska knjižnica Poreč.
U doba mletačke vladavine poznati su nazivi za Badavcu: Valle di Bados, Lago di Bados, Badossi (vjerojatno i nekadašnje istoimeno naselje). Naziv Bados nastao je vjerojatno u doba bizantske vladavine, od grčke riječi koja znači udubina, uvala, prostranstvo. Naziv Badossi (XVI. stoljeće) koristio se za naselje, koje je uništeno u vrijeme Uskočkog rata (1616. godine). Iz listine Istarskog razvoda (1275.) poznati su sporovi na tom području između komuna trviškog i motovunskog oko izvora i lokve Badavce. To je zapis o međašenju, utvrđivanju "termena i kunfina". Sudionici su bili predstavnici akvilejskog patrijarha, pazinskog kneza, mletačke gospode, predstavnika komuna (motovunskog i trviškog) te narodni predstavnici – korisnici zemljišta, izvora i lokve.
