Saša Čertanc
Pulski umjetnik u prestižnim svjetskim galerijama: Jedan "reel" koji je snimio njegov kum potpuno mu je promijenio život
(Privatna arhiva)
Božićno-novogodišnje razdoblje te početak nove godine uvijek je posebno inspirativno za lijepe, poticajne, pozitivne priče, kako ljudske, tako i one umjetničke. Jednom pulskom umjetniku godina za nama donijela je veliki preokret u radu i karijeri te pokazala da ustrajnost i marljiv rad i trud čine čuda.
Obično uvijek mislimo da najviše pregleda na raznim društvenim mrežama, gdje dan-danas, budimo iskreni, i nema granica - kako u pozitivnom, tako i u negativnom smislu - imaju neki klinci koji izvode svakve "vratolomije", cvijeće koje pjeva, smiješni psić koji se igra te slično. No, ovoga puta smo vidjeli da i umjetnost ima ovdje svoje sasvim posebno mjesto. Mladi kolege, koji dobro "kuže" te društvene mreže i broj followera, vele da je protagonist ove naše priče napravio zbilja sjajan podvig, ne samo za Pulu, nego i šire. Tim više što je krenuo u cijelu tu priču sam, bez pozadine, gotovo pa spontano.
On je Saša Čertanc. Do nedavno je bio poznat samo po svome radu sa suvenirima, no gotovo preko noći otkrio je svoj slikarski talent koji ga je naveo da pomakne granice i da "izvuče" ono najbolje od sebe. I to je nešto što traje.
Nove granice
Godina za nama bila je iznimno snažna i važna, rekli bismo i prijelomna za pulskog umjetnika Sašu Čertanca – godina u kojoj se njegova tiha, gotovo intimna potreba za stvaranjem, pretvorila u međunarodno prepoznatu umjetničku priču.
- Sa suprugom sam se godinama bavio izradom suvenira. Od toga smo živjeli i gradili svakodnevicu, ali u jednom trenutku osjetio sam prazninu, to mi više nije bilo dovoljno, tražio sam nešto novo, nove poticaje i izazove. Kao da me to, iako pošteno i vrijedno, više nije ispunjavalo. U meni se javila potreba za nečim dubljim, iskrenijim, da otkrijem nešto novo, da se preispitam i krenem u nove vode. Gledajući razne videozapise o umjetnosti i o samome procesu stvaranja, spontano sam krenuo slikati. Nisam imao nikakvo formalno obrazovanje, sve sam učio sam, od početka, i jednostavno sam se "bacio" u to – bez plana, bez kalkulacije, ali s ogromnom strašću, govori Čertanc.
Nakon prvog platna, jednostavno se rodila ta velika ljubav, bila je to ljubav na prvi pogled - na prvi kist i, kako kaže, više nije bilo povratka.
- Kada sam završio prvu sliku, znao sam da sam "unutra". Bio sam jednostavno, u najpozitivnijem smislu riječi, zaražen slikanjem. Po cijele dane sam provodio uz platno, bez pauze, to je bilo nešto što me totalno okupiralo, novootkriveni hobby koji je postao više od hobbyja, koji je postao i zanat, i umijeće i strast. Supruga i prijatelji su se šalili da sam poludio, ali to je bila ona dobra, pozitivna i kreativna vrsta ludila – ona koja te jednostavno gura naprijed. Kupovao sam knjige o umjetnosti, proučavao radove starih majstora, gledao online predavanja, učio iz svake pogreške. U tom razdoblju, od samih početaka do danas, nastalo je otprilike 500 slika. To nije bila, kako bi netko mogao pomisliti, čista "proizvodnja", ili samo "odrađivanje", to je bio proces traženja sebe, svojevrsna introspekcija, (raz)otkrivanje umjetničkih afiniteta, priznaje.
Prekretnica je došla, kako to vrlo često biva u životu, nenadano, gotovo slučajno.
- Jedan reel, koji je kum spontano snimio dok sam slikao, potpuno je promijenio moj život. Taj video dosegnuo je nevjerojatnih i meni nezamislivih više od 60 milijuna pregleda i postao jedan od najviralnijih umjetničkih videa ikada. Odjednom su se, gotovo preko noći, dogodili milijuni pregleda, deseci tisuća poruka, "prava eksplozija" pratitelja. Nisam mogao vjerovati da moj rad, nastao u tišini, bez ikakvih ambicija za uspjehom, može "dotaknuti" toliki broj ljudi diljem svijeta, veli Čertanc. I dalje je za njega nezamislivo da je umjetnost tako "zarazna", kako za njega, tako i za one koji to gledaju i prate.
Ubrzo nakon toga, interes su pokazale i brojne galerije izvan Hrvatske, a vrata međunarodne scene počela su se otvarati.
TEFAF
- Krenuli su pozivi i ponude za izlaganja u inozemstvu. Ove godine izlagao sam u prestižnom MECC Maastricht (METS) u Maastrichtu, prostoru u kojem se održava i TEFAF, jedan od najvažnijih i najuglednijih sajmova umjetnosti na svijetu. Izlagao sam i u Parizu, u Carrousel du Louvre, izložbenom prostoru smještenom tik uz muzej Louvre, ali i na Art Fair Ljubljana, gdje sam predstavio svoj rad regionalnoj i međunarodnoj publici. Sve to za mene je još uvijek pomalo nestvarno, priznaje. Da mu je koju godinu ranije netko rekao da će izlagati u prestižnim umjetničkim galerijama, ne bi vjerovao.
Čertanc u svom radu najčešće koristi akril na platnu, tehniku koja mu omogućuje, kako veli, "brzinu, slojevitost i snažnu atmosferu", dok povremeno poseže i za uljem. Najčešće slika pejzaže i prirodu – tihe, prostrane, gotovo meditativne – u kojima se osjeća trag unutarnjih stanja, ali i snažan utjecaj klasičnog slikarstva, koji je za njega, kako je više puta istaknuo, vrlo važan.
– Moć društvenih mreža danas je golema, ali bez iskrene ljubavi prema slikanju ništa od ovoga ne bi imalo smisla. Slikanje je postalo moj način disanja. Kada sam shvatio da ljudi prepoznaju emociju i istinu, bit u onome što radim, znao sam da moram nastaviti. I dalje učim, i dalje se razvijam to je svojevrsni work in progress, nema tu stajanja, stalno se uči, kako na vlastitim greškama, tako i proučavajući literaturu i videouratke drugih umjetnika. Još uvijek mi je teško povjerovati da je jedan kratak video moga rada na taj način preokrenuo moj život i odveo me u svijet o kojem prije nisam ni razmišljao. Nitko u mojoj obitelji se nikada nije bavio umjetnošću, nisam to formalno učio – ali izgleda da neke stvari jednostavno pronađu svoj put. Mislim da je umjetnost pronašla mene, zaključuje.
Veli da je sretan ako će na taj način motivirati i mlade da se bave umjetnošću, da slijede svoje snove te da nikada nije (pre)kasno za otkriti neki novi vid kreativnosti, umjetničkog izražavanja i stvaranja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
desktop8
