"Vrška zvona"
Povijest stara 130 godina: Postavljena jednodnevna izložba fotografija na Placu u Vrhu
(Snimila Irena Pastorčić)
»Vrška zvona«, jednodnevna izložba fotografija postavljena je na Placu u Vrhu kraj Buzeta, u povodu 21. godišnjice instaliranja dva nova zvona i 130. godišnjice nabave tri zvona iz ljevaonice Broili iz Gorice.
Intrigantan naslov »Vrška zvona«, autor izložbenog postava Paulo Šćulac, odabrao je na temelju teksta objavljenog u novinama Naša sloga, u prvim hrvatskim novinama u Istri koje su izlazile od 1870. do 1915. godine, a gdje se za stanovnika Vrha koristio izraz »Vršanin« a pridjev »vrški«. Danas se za stanovnika Vrha kaže da je Vrhuvac, a pridjev je vrhuvski.
Dopremanje zvona 1895.
Izložene su fotografije svih crkava u Župi Vrh, sadašnje i arhivske fotografije iz 1950.-ih i 1960.-ih, iz fototeke Konzervatorskog odjela u Rijeci. Također i preslike dokumenata iz župnog arhiva vezano uz nabavu i oduzimanje zvona, kao i isječci iz novina »Naša sloga«.
Izložba koja donosi povijest zvona u Župi Vrh od 1895. godine, započinje preslikom teksta iz novina »Naša sloga«, u kojem je zabilježeno dopremanje tri zvona iz ljevaonice iz Gorice u Italiji, u siječnju 1896. godine. Zabilježeno je kako su na dva zaprežna vozila dovezena zvona iz željezničke stanice u Buzetu, a pred njima je stupalo 24 muške i ženske djece, odjevene kao da idu u svatove, pokazujući time koliko je to bilo veliko veselje za župu Vrh.
»Ugodno nas je dirnulo kad su krenula zvona na kolima Ivana Flega Žbitera i Ivana Raspolića iz Paldini, sa Počekaja preko Sv. Martina za Vrh. Liepo i krasno je bilo vrieme. Pred zvonovima stupalo je oko 24 mužke i ženske djece od 12 do 15 godina, opravnih kao da idu u svatove, hoteći tim iskazat u ime vrških župljana kako je to u ovih krajevih stari običaj, veliko veselje, da njihova crkva dobiva tri preliepa zvona koja će jim u nedjelje i blagdane zapovjedane dizati svojim skladnim i milim glasovima dušu i srce svemogućem Bogu«, prenijela je »Naša sloga«.
U Župi Vrh pokraj Buzeta početkom 20. stoljeća zabilježeno je ukupno devet zvona na četiri crkve: tri zvona na župnoj crkvi Uznesenja Marijina i po dva zvona na crkvi sv. Antuna, sv. Jelene u Marčenegli i sv. Petra kraj Marčenegle.
Za vrijeme Prvoga svjetskog rata Austro-Ugarska Monarhija je za ratne potrebe, za lijevanje topova i streljiva, oduzela crkvena zvona. Za izradu zvona se, naime, koristi bronca, legura bakra s kositrom, a za izradu zvona u pravilu je omjer od 80 posto bakra te do 20 posto kositra, tzv. kositrena bronca. Za topovske cijevi koristi se legura s oko 90 posto bakra i 10 posto kositra.
Ostala tek dva zvona
U dva navrata, 1916. i 1917. godine u Župi Vrh rekvirirano je čak sedam zvona, od ukupno devet. Preostala su samo dva zvona, zvono na zvoniku iz 1895. godine s natpisom na hrvatskom jeziku u kojem se spominju župnik Ivan Vranić, starješina Mate Grbac, župan Antun Flego te odbornik Andrija Agapito te zvono na sv. Petru na kojem je potpisan majstor Belo iz Venecije (latinski: MAGISTER BELO ME FECIT), okvirno godina lijevanja oko 1330. godina. Ovo zvono spada u kategoriju desetak najstarijih zvona u Hrvatskoj koja su i dalje u upotrebi. Inače, kazao je Paulo Šćulac, najstarije zvono u upotrebi u Hrvatskoj je zvono iz 1299. godine u Supetarskoj Dragi na Rabu.
Tek su 1928. godine, za vrijeme kada je Istra bila u sastavu Kraljevine Italije, na zvonike u župi Vrh ponovno dopremljena zvona kao zamjena za zvona oduzeta u Prvom svjetskom ratu, ukupno sedam zvona ukupne težine 1.661 kilograma.
No, ovo stanje nije dugo trajalo. Ubrzo je započeo Drugi svjetski rat te su opet oduzeta zvona za potrebe rata. U ovoj su rekviziciji oduzeli ukupno pet zvona.
Stariji mještani Vrha sjećaju se priča svojih starijih kako su jedno zvono jednostavno bacili sa zvonika na tlo, te kako su zatim sva oduzeta zvona vozom odvezena na željezničku stanicu u Buzetu. Župnik je prilikom oduzimanja zvona, 23. prosinca 1942. godine zapisao kako su sva zvona prije uklanjanja zvonila više od pola sata punim glasom u divnom pozdravnom skladu, nadajući se njihovom slavnom povratku.
Do povratka zvona nije došlo sve do 2004. godine, kada su u župi Vrh odlučili nabaviti dva nova zvona za zvonik. Cijela jedna sekcija fotografija posvećena je upravo dopremi, blagoslovu i montaži dva nova zvona u 2004. godini. Zvona su izrađena u ljevaonici De Poli, Vittorio Veneto, Italija, u istoj ljevaonici kao i postojeće zvono na zvoniku iz 1928. godine, naglasio je Paulo Šćulac, autor izložbe koja je pobudila veliko zanimanje.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
