(Snimio Goran Stanzl / Pixsell)
Početkom srpnja iz Ureda predsjednika u svijet je odaslano zanimljivo priopćenje. U njemu informacija da je predsjednik Republike Zoran Milanović razgovarao s osnivačicom i kreativnom direktoricom Teslopolisa – Globalne mrezˇe znanstveno-umjetničkih laboratorija za koncipiranje Teslijanskih modela humanog suživota tehnologije i čovjeka, Helenom Bulajom Madunić.
Uz to se veli i kako je Helena Bulaja Madunić, multimedijska umjetnica, filmska redateljica, scenaristica, dizajnerica i producentica, predsjedniku Milanoviću predstavila do sada ostvarene ciljeve te planove i ideje za što kvalitetnije uključivanje države i društva u razvoj humanoidne umjetne inteligencije na globalnom polju. »Istaknula je kako je međunarodni tim Teslopolisa za sada jedini u svijetu koji razvoj umjetne inteligencije promatra i provodi kroz životnu filozofiju i radnu etiku Nikole Tesle«, stajalo je u priopćenju odaslanom iz Ureda predsjednika.
I htio čovjek ili ne htio lako se »zakačiti« za ovaj spomen Nikole Tesle, nesumnjiva genija kojeg se tako sramežljivo usuđujemo spomenuti, a kamo li da mu se damo, narodski rečeno, dušom i tijelom. Helena Bulaja Madunić baš se tako dala u Teslin nauk. I nije to od jučer, niti počinje s posjetom predsjedniku koliko god da mu u ovom slučaju valja skinuti kapu na pronicljivosti i interesu. Priča bi mogla, barem ona za javnost, početi recimo godine 2017. i velikom izložbom »Nikola Tesla – Mind from the Future«. Ili je, a to je znatno bliže istini, priča počela prije jedno 20 godina. Ili je, barem što se autora ovog teksta tiče, priča počela jutrom i bezuspješnom potragom za »običnim« električarom.
– Da odmah to riješimo, Teslopolis se ne bavi strujom. Teslopolis je posve nešto drugo – kazujemo.
– Posve. Teslopolis je elektromagnetski strujni udar na planet (smijeh) – na to će Helena.
Priznaje pripadnik sedme sile da je ustuknuo malo suočen s definicijom Teslopolisa što ju je našao na internetskoj stranici Teslopolisa. Jer, Teslopolis je najviši izraz čovjekove intelektualne i prirodne društvenosti. I Teslopolis je globalna mreža 100 posto recikliranih »laboratorija« za razvoj i istraživanje tehnološki naprednih i primjenjivih inovativnih koncepata. A Teslopolis je i razvojni laboratorij za testiranje najnovijih modela života budućnosti.
– No, koliko god to išlo široko, činjenica je da sve kreće od jednog čovjeka, zar ne – pitamo.
– Tako je. Od jednog elektrona jednog čovjeka. Dobro ste sve shvatili – dobrohotno će Helena.
Teslopolis, kaže, nije njen izbor.
– Teslopolis je proizvod mog gotovo pa dvadesetogodišnjeg istraživanja Nikole Tesle i svega što sam vezano uz Nikolu Teslu napravila do 2017. godine. Tad se dogodila ta velika izložba na kojoj sam rekonstruirala Teslin zadnji konceptualni patent – umni projektor. I tad sam mislila da mi je sve jasno, i što je to i »što je Tesla htio reći«. To moje novo razumijevanje Tesle vidi ga kao izvorište novog života čovjeka na planetu koji je i božanski, jer Tesla je apsolutno lik koji je i od sebe radio mistika – kazuje Helena.
No, onda je uslijedio poziv da prije same izložbe održi TEDx govor, o Tesli dakako. Priznaje, zateklo ju je malo što mora pričati s intencijom da inspirira ljude, ona koja je, kako kaže, cijeli život mislila da ih ionako inspirira po inerciji nekoj, sve na osnovu onog što radi.
– Tad sam uključila jednu drugu dimenziju da spoznam što je to Tesla, a ne tko je Tesla. Tad je već bio i Tesla automobil, i Tesla frižider, i Tesla mobitel… Tad je već Tesla postao kao neki brend. Prošlo mi je kroz glavu: »Pa kako Tesla može biti baterija!? To ne može! E, ne može.« – priča Helena.
Stoga je sebi za temu predavanja zadala onu »Tesla – životni kod«.
– Jer sam shvatila da je Tesla životni kod. Shvatila sam da ako dovoljno dugo ponavljaš Tesla, Tesla, Tesla na bilo koje načine, ako promatraš što je taj čovjek radio, ako čitaš njegove tekstove sve da ih nekad i ne razumiješ i kad shvatiš da je došao iz jedne špilje i brda da bi stvorio New York i dao mu svu puninu, tad ti postane jasno da se cijelo to istraživanje Tesle mora svesti na istraživanje vlastitih ljudskih potencijala – objašnjava Helena.
Reklo bi se, vlastiti život mora nam biti polje istraživanja.
– A ako ti je život polje istraživanja, onda moraš u svom životu riskirati sve neživotne situacija da bi saznao kako te životni kod Tesla vraća u eksponencijalno i kvantno potentniji život od onog koji je bio prije nego si mislio da ga više neće biti. A zašto!? Zato što je to sve elektromagnetizam – ističe Helena.
Pri tom veli da nije fizičarka i da je svjesna da nam ovo pomalo priprosto objašnjava.
– Nama to tako i treba, meni – priznajemo.
– Mislim da je tu ključ moje izložbe. Bila sam fascinirana da nijedne kritike nije bilo. Tri sata je trebalo ljudima da prođu izložbu, tri plus sata jer mnogi su se htjeli vraćati premda je ulaznica koštala 10 eura. Bila je to izložba koja je bila suprotna svim kulturnim događanjima u Hrvatskoj, u super pozitivnoj kontri – kaže Helena.
Sva što je spoznala o Tesli Helenu je, priznaje, oplemenilo.
– Ali kad vidiš da je ta spoznaja, samo zato što si dobio šansu da je materijaliziraš u tako velikom obimu, na isti takav način koji je individualan oplemenila svakog posjetitelja onda se i opet vratiš na Teslu, na pitanje što su sada ti ljudi s tim Tesla kodom dobili. Što su učinili kad su izašli van? – priča Helena.