VIZUALIZACIJE IDENTITETA
Dimitrije Popović izlaže u Grožnjanu - Gradu umjetnika
Dimitrije Popović (Arhiva Glasa Istre)
Otvorenje izložbe "Vizualizacije identiteta" održat će se večeras, 8.12. u 18 sati u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu. Kustos izložbe je Eugen Borkovsky.
"Pred nama su radovi poznatog i uspješnog autora, tri grafičke mape čije sastavnice potpisuje slikar i pisac Dimitrije Popović. O autoru ne treba puno govoriti, njegova je biografija zaista bogata.
Predstavljamo tri cjeline koje su idejno posvećene umjetnikovoj domovini Crnoj Gori. Dimitrije Popović obrađuje tri važne osobe, tri perioda, bitna za osobni, a nadasve državni identitet male ali dojmljive, brdovite, začudne, detaljima raskošne Crne Gore koja izlazi na južni dio Jadrana.
Njenu teritoriju odlikuju vode i planine, pitoreskni Boko Kotarski zaljev, raskošni vodotoci te, uz četrdesetak jezera, mistični vodeni krakovi najvećeg na Balkanu - Skadarskog jezera. Korita voda raspršena su u nizu planinskih masiva koje nadvisuju Prokletije sa 2534 metara nadmorske visine.
Osobe koje Dimitrije Popović ovdje vizualizira na svoj prepoznatljivi autorski način, očite su već u naslovima mapa, zapravo zbirki, malih ciklusa. Tu je: „Čudotvorac Cetinjski“, posvećen Petru I. Petroviću Njegošu, koju je autor izradio povodom 190. godina od njegove smrti 1830. godine, crnogorskom mitropolitu i vladaru od 1782. do 1830. godine. Rođen 1748., Petar se zaredio oko 1760. a đakon postaje sa 17 godina. Školovao se u Rusiji i bio u poslanstvu koje je u Beču od carice Marije Terezije tražilo pokroviteljstvo i financijsku podršku crnogorskoj državi 1779. godine.
Kanoniziran je kao Sveti Petar Cetinjski. Drugi izložbeni skup radova zove se „Kralj“, a posvećen je 100-toj godišnjici smrti Nikole I. Petrovića Njegoša. Živio je od 1841. – 1921. kao sedmi, posljednji državni poglavar iz dinastije Njegoš. Na prijestolju je, kao knjaz a kasnije kralj, od 1860. do 1921. godine. U vrijeme njegova stolovanja, crnogorska je država, 1878. na Berlinskom kongresu, bila priznata od država Europe.
U isto vrijeme Crna Gora oružanim i diplomatskim putem uvećava teritorij i izbija na Jadran. Ovaj je lider reformirao državnu upravu, formirao Ministarski savjet, utemeljio pravni sustav i modernizirao vojsku. Godine 1905. formirao je Crnogorsku narodnu skupštinu.
Na ovoj izložbi smo počašćeni jer, treća grafička zbirka na Grožnjanu – Gradu umjetnika, biva prvi puta predstavljena. Taj ciklus nosi naslov: „Oreol mikrokozma“, a posvećen je 210-toj godišnjici rođenja Petra II. Petrovića Njegoša. Crnogorski vladar, vladika, pjesnik i filozof rođen je 1813. a umro je 1851. godine na Cetinju. Njegova su djela značajna napose za crnogorsku književnost, ali i za južnoslavensku literaturu.
Obrazovan u crnogorskim manastirima, postaje duhovni i politički vođa zemlje poslije smrti svog strica Petra I. Svoje vladanje posvetio je ujedinjavanju crnogorskih plemena i uspostavljanju centralizirane države.
Naš slikar Dimitrije Popović preuzima dio naslova književnog rada Petra II.
Petrović Njegoša – „Luča mikrokozma“, filozofsko-religioznog spjeva u kojem pjesnik propituje porijeklo zla u svijetu a nalazi ga u metafizičkim uzrocima. Literarni rad je zbir njegovih osobnih propitivanja kao čovjeka, svećenika i državnika. „Luča mikrokozma“ problematizira borbu dobra i zla, u kojoj je Bog pobjednik, jer je on stvaralac svega pa i Vraga.
Pjesnik se koncentrira na pojam „mikrokozam“ koji označuje svijet u malim omjerima ali i čovjeka kao svijet u malom. U grafičkoj kolekciji „Oreol mikrokozma“ pojavljuje se ženski akt. Zapažamo citate i slovne zapise na radu, gdje Dimitrije uvodi ideju antičke legende o Parisu i Heleni.
On ovime naglašava tjelesnost uz duhovnost pjesnika kojeg simbolično vizualizira. Kao da autor želi iskazati ideju da nema čistih životnih situacija, da se kroz postojanje svakog pojedinca uvijek izmjenjuju ideje, potrebe, slutnje i želje.
Ovime nam likovnjak približava osobu koja je znatno obilježila povijest Crne Gore te ga predstavlja i kao mislioca, političara ali i kao živog čovjeka. Ova hrabrost slikarskog promišljanja prenosi se i na promatrača.
Shvaćamo kako je život zbir ostvarenog i slućenog, kako ne treba mistificirati niti skrivati,
odvajati sanjano od dostignutog. Hrabri vizualni homage Njegošu, ostvaren je zanimljivim
konfrontacijama motiva i postupka. Izresci, geometrizirani elementi, anatomske vizualizacije, portretne situacije i ženski akt nude autorske likovne sklopove na rubu drskosti.
Naravno, ovisno o promatraču. Tek slobodan duh u ovome će prepoznati realnost ali i vrijednost osobnog. Jer, Terencije, antički pisac kaže: "Ja sam čovjek, ništa što je ljudsko strano mi nije".
Portreti i simboli izmjenjuju se kroz sve ovdje predstavljene cikluse. Mnogi od izloženih radova nude simbolične vizualne sastavnice, ponekad iscrtane figurativno a ponekad kao znakovi. Portret kao odredište najočitiji je u ciklusu „Čudotvorac cetinjski“. Obličje propitivane osobe zauzima centralno mjesto a umjetnik mu pridodaje atribucije. To su ponekad znakovi vjere, ponekad geometrijski a kadikad figurativni elementi.
Opširne komentare dviju grafičkih mapa potpisuje Pavle Goranović koji o njima piše izuzetno afirmativno stavljajući u prvi plan energiju slikara/grafičara i njegove reminiscencije na važne osobe u njihovom zajedničkom povijesnom teritoriju. Ovi su zapisi predstavljeni unutar postava ove izložbe.
Komentar možemo završiti citatom spomenutog teoretičara: "Likovne misli Dimitrijeve nalaze posebnu izdašnost crnogorskih povijesno-književnih i drugih tema, pri čemu je u središtu zbivanja – privlačenje (meta)fizičkog. Umjetnik obično bira složene, višeslojne ličnosti, čija svojstva najčešće bivaju i oprečna…
Nije Dimitrijevo djelo samo današnja izložba, niti je samo sjutrašnje svjedočanstvo, koliko
je snažan motiv za umjetnost i odgonetanje, za razvijanje istoriografske metafikcije, paralelno u likovnoj umjetnosti i literaturi. Stapanje vrhunske umjetnosti i povijesti odvija se rafiniranom linijom koja vodi do neke omamljujuće svjetlosti…“."
Eugen Borkovsky, XI., 2023.
Biografija autora:
Dimitrije Popović, slikar i pisac, rođen je 4. III. 1951. na Cetinju. Studij na ALU Zagreb, završava 1976. godine. U Parizu 1974. godine Dado Đurić ga upoznaje s kolekcionarom Jeanom Davrierom, koji ga 1978., odabire u nadrealističku zbirku, pa izlaže u
Gal. Alexander Braumüller, (sa Salvadorom Dalijem, Ernstom Fuchsom, Victorom Braunerom, Dadom Đurićem, Leonor Fini i drugima).
U Pforzheimu, Galerija Liberta i Universal Fine Arts, Washington, organiziraju izložbu grafika i crteža Salvadora Dalija i Dimitrija Popovića, 1982. Iste godine, povodom jubileja „Leonardo a Milano 1482 – 1982.“, izlaže ciklus radova;Omaggio a
Leonardo; u Palazzo Sormani.
Na 27. međun. festivalu “Due mondi” u Spoletu, samostalno izlaže slike, crteže i grafike. Na “XIII. biennale internazionale dantesca” Ravenna 1998., dobiva Zlatnu medalju G. Manzu za skulpturu „Rajska vrata“.
U godini jubileja Dvije tisuće godina kršćanstva, izlaže u Rimu ciklus “Corpus Mysticum” u Sant Andrea al Quirinale, Santa Maria dell Popolo, L’ Agostiniana Arte Sacra Contemporanea i u Pantheonu. Na Jagellonskom sveučilištu u Krakovu 2001. godine dobiva nagradu “I migliori dell anno” za ove rimske izložbe. Jedan je od 17 umjetnika, lik. kritičara i filozofa koji su pozvani da odgovore na “Pismo Pape Ivana Pavla II. umjetnicima”.
Objavljeno je u knjizi “Umjetnici odgovaraju Papi I. Pavlu II”, izdavača Le monografie di
Arkitekton, Milano, 2003. Za retrospektivnu izložbu u “Ex macello” u Padovi 2002. dobija Nagradu Francesco Petrarca. Uz 500-tu obljetnicu Andree Mantegne za izložbu “Ave Mantegna”, u Villi Contarini (Padova), dodijeljena mu je medalja za slikarstvo “Andrea
Mantegna”. Medalju i nagradu “Giotto e il suo tempo” dobija za izložbu “Dimitrije e Dante”, Centro Danteresco, Ravenna 2002. Uz manifestaciju “Sjećanje na I. svjetski rat” izlaže u Parizu instalaciju “Pjesma bez riječi” u UNESCO-u.
Francuska TV3 Il de France, Paris, snima 2018. serijal “Pasija u umjetnosti” od srednjega vijeka do danas. U IV. nastavku “Picasso i XX stoljeće” odabrane su slike raspeća Dimitrija Popovića, Jacquesa Villona i Artura Majke.
Priredio je 70-tak samostalnih izložbi i sudjelovao na više od 300 grupnih. Dobitnik je tridesetak nagrada za likovnu umjetnost i književnost. O djelu D. Popovića do sada je objavljeno 13 monografija te snimljeno 15 dok. filmova.
Objavio je 5 knjiga eseja o likovnoj umjetnosti i 4 knjige beletristike. Član je Dukljanske te Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Ruske akademije književnosti, Slavenske akademije književnosti i umjetnosti (Bugarska), Crnogorskog PEN centra i Hrvatskog društva pisaca.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
