GUALTIERO MOCENNI
Retrospektivna izložba radova velikog umjetnika u Gradskoj galeriji Fonticus
Borkovski, Mocenni i Sotovatz u Fonticusu(snimio Luka Jelavić)
Gradska galerija Fonticus dugo nije ugostila umjetnika čije su slike i drugi radovi zauzeli sve njene prostorije. A i to nije bilo dovoljno da se u dostojnoj mjeri predstavi veliki hrvatsko – talijanski umjetnik Gualtiero Mocenni, svakako jedan od bardova istarske likovne scene, ali uz veliku njegovu prisutnost i aktivnost na međunarodnoj sceni, posebno u Milanu. Njegov dugogodišnji, neosporno plodan rad, obilježen je mnogim javnim izvedbama, monografskim izdanjima i nagradama u Italiji, Hrvatskoj i drugim lokacijama diljem svijeta. Prvom njegovom izložbom u toj grožnjanskoj galeriji zapravo je prezentiran plodan autorov opus tijekom 70 godina kreativnog stvaralaštva. Predstavljeni radovi izabrani su iz svih Mocennijevih faza, ali osim brojnih radova na zidovima galerije, još više ih je pokazano kroz video prezentaciju kako bi posjetitelji dobili dojam o sedamdesetogodišnjoj aktivnosti koja rezultira zaista impozantnim brojem umjetničkih predmeta, od slika i reljefa do kolaža, grafike i skulptura…
Na zidovima galerije postavljeni su impresivni radovi od samih početaka autorovog djelovanja. Najstariji rad je iz 1952. godine, a najmlađe su slike nastale tijekom posljednjih priprema za otvaranje izložbe.
- Teško je predstaviti umjetnika koji je aktivan tako dugi niz godina i čiji su radovi, kako na javnim površinama, tako u muzejima i galerijama, prisutni širom svijeta. Povremene izmjene interesa, varijacije potrebe za iskazom, očite su kroz cijeli opus Gualtiera Mocennija. Tragajući za okosnicom njegova bogatog opusa, nekako se nameće geometrizacija, topologija, pojednostavljivanje forme prepoznatljivih oblika koji se s vremenom pojavljuju kao potpuno apstraktni rezultati. Taj naporni balans umjetnik uspješno pobjeđuje i danas. U zamjetnom vremenu umjetnikova stvaralaštva izmjenjuju se periodi sklonosti plošnoj površini s periodima iskaza trodimenzionalnim propitivanjem oblika. Gualtiero je krenuo slikarski vizualizirati okruženje već od četrdesetih godina prošlog stoljeća. Ubrzo autor odustaje od podražavanja realnih oblika, a situacije, motive koji ga zanimaju, predstavlja ekspresionistički. Za ovaj period moglo bi se reći da se autor okušava kroz više načina izvedbe. Nalazimo tragove impresionističkog pristupa, ponegdje ideju kubizma, pa čak do fovizma. Iako svugdje na tim radovima prepoznajemo oblike, oni su uvijek ponuđeni autorski, a cijeli niz odaje ideju igre i eksperimenta. Umjetnik ne zastaje pred ostvarenim. Njegov kreativni nerv tjera ga na daljnja istraživanja, pa slijedi razdoblje u kojemu umjetnik više ne ovisi u potpunosti od motiva. Prepoznatljivi oblik mu služi za otklon ka dojmu. Neka uvjetna, sljedeća faza, nudi na ogled forme koje treba dešifrirati. Autor spaja, komponira elemente najčešće na dva načina.
Jedan je slikarski, a drugi nudi otklon ka grafičkom, očišćenom sklopu oblika pa su ponuđene asocijacije na tehničke konstrukcije. Otklon ka apstraktnom, poput izreska iz nekog većeg formata, karakteristike su umjetnikovog stvaralaštva negdje od 1970. do 1978. godine. Na rubovima kontrolirane geste, autorovoj maštovitosti ne nedostaje energije. I ovdje nalazimo ideju tehnoloških oblika, ali oni su pomireni s ostalim asortimanom ploha, linija i rastera. Tih godina Gualtiero kreće s oblikovanjem trodimenzionalnih objekata, kazao je kustos izložbe Eugen Borkovsky dodajući da se umjetnik u narednom razdoblju okreće drvu, kamenu, metalu, betonu, a s novim iskustvima i kamenom bloku, te prvim, pomalo monolitnim skulpturama koje idu sve više ka razigranosti. Tako neke kasnije skulpture više ne ovise o bloku odvojenog kamenog materijala, već potpuno zaobilaze sve osobine monolitnosti, nudeći ideje fragmentiranja, usklađivanja plošnih formacija u prostoru.
Veliki dio Gualtierovih skulptura monumentalni su objekti u prostoru, kao nedjeljiva cjelina.
- Kroz cijeli Mocennijev opus, i u slikarstvu i na prostornim radovima, prisutni su rasteri, bilo točkasti, mrežasti, apstraktno razigrani ili linijski. Poslije 1978. godine autor ih pri slikanju naglašeno koristi. Ponekad forme asociraju na razigranu površinu vode pa nude apstraktni dojam, a ponekad formiraju razigran, ali ipak prepoznatljivi oblik. Svoju impresiju mrežnim igrama u materijalu Gualtiero iskazuje i slikarstvom i skulpturom, podrobnije reljefom, posebno u razdoblju od 1987. do 2002. godine. Svakako treba istaknuti umjetnikove reljefne radove, a posebno su suptilna njegova dva rada u Puli, jedan na fasadi Ekonomskog fakulteta, a drugi na zidu ugostiteljskog objekta. Negdje nakon 2003. godine umjetnik nastavlja igranje oblicima. Kako sam kaže, taj period posvećuje semiografiji. Bogati, čak naporni kolorizam izmjenjuje se s decentnim korištenjem boja. Kompozicije su aktivirane oblicima, ali i rasterima u podlozi ili ponekad na površinama izdvojenih oblika. Za to vrijeme njegove su skulpture sve slobodnije i maštovitije. Gualtiero Mocenni ni danas, uz respektabilan zbroj godina bivstvovanja, ne miruje. Njegova serija 'Putovanje u Ugarit' nastala prošle godine i dalje iskazuje svježe djeliće njegovog doživljaja svijeta. Kuriozum je da autor na ovoj izložbi predstavlja radove nastale neposredno pred postavljanje izložbe. Inače, autor cijelim svojim bogatim opusom nudi asocijacije koje moramo iščitati, a ne prepoznati. Njegovi radovi nisu jednostavne poruke, ali nisu ni bespotrebno sofisticirane kako bi izazvali pažnju kroz nečitkost. Oblici koji su iz autorove imaginacije ponuđeni našem pogledu ne odražavaju promatranu stvarnost, već nutrinu autora koja materijalizira doživljaje. Zahvaljujemo autoru na intenzivnim vizualizacijama svijeta u koji smo zajedno s njime uronjeni, zaključio je svoj osvrt Eugen Borkovsky.
Izložbu velikog umjetnika otvorio je načelnik Općine Grožnjan Claudio Stocovaz iskazujući veliko zadovoljstvo što je grožnjanska Gradska galerija ugostila vrsnog umjetnika, prvi put u galeriji Fontiucus.
Gualtiero Mocenni je iskazao svoje zadovoljstvo dolaskom u Grožnjan nakon mnogo godina, iako je u međuvremenu surađivao s nekim umjetnicima Grožnjanskog kruga, prateći sva kulturna događanja u Istri, pa tako i u Gradu umjetnika.
Iako se o Gualtieru Mocenniju (rođen 1935.) mnogo zna, podsjetimo da je riječ o umjetniku čiji su radovi uvršteni u mnoge relevantne enciklopedije. Stvaralački opus začeo u rodnoj Puli, a 1965. godine preselio je u Italiju. Nakon boravka u nekoliko gradova nastanio se u Milanu, gdje se u potpunosti afirmirao, posebno nakon prve milanske izložbe 1970. godine. Do danas je izlagao na više od 300 samostalnih izložbi, među kojima su najvažnije one u Genovi, Milanu, Bergamu, Zagrebu Parizu, Spoletu, u Texasu (SAD), ali i u Rovinju, nedavno u Umagu… Sudjelovao je na više od 50 međunarodnih kiparskih simpozija širom svijeta, u mnogim zemljama, najviše u Italiji i Hrvatskoj, njegove su skulpture postavljene u javnom prostoru, od kojih nekoliko u Puli. Gualtiero Mocenni živi i radi u Milanu, ali dio godine provodi i u Puli. Dobitnik je Povelje počasnog građanina Grada Pule 2011., a od 2017. je počasni građani Istre. Zasluženo!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
