Poželjela sam napisati knjigu koja bi bila posvećena osobnom iskustvu žena, malim povijestima koje stoje nasuprot velikih službenih povijesti i često puno iskrenije progovaraju o pravoj povijesti, o našim životima i životima naših predaka i pretkinja. Moj fokus je bio na ženskoj obiteljskoj lozi koja čak i nije krvno vezana jer to za žene nije toliko bitno, kazala je Olja Savičević Ivančević kojoj se učinilo da unutar njene obitelji ima "viška sudbine"
Olja Savičević Ivančević (snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
U zadnje vrijeme često viđena gošća u Puli, Olja Savičević Ivančević predstavila je svoje dvije knjige u Klubu i knjižari Giardini 2, a riječ je o knjigama "Ljeta s Marijom" i "Pisma čitateljici". Ova književnica rado je viđena u najvećem istarskom gradu, što je i pokazao i veliki odaziv, mahom ženske, publike koja se identificirala kako Oljinom životnom pričom, tako i pričama vezanim za ove dvije knjige.
Radi se o dvije povezane knjige jer su "Pisma čitateljici" dnevničke zabilješke nastajale u vrijeme pisanja romana "Ljeta s Marijom".
- Život često sam piše priče, samo moraš znati izabrati, konstatirala je Olja Savičević Ivančević odgovarajući na pitanja voditeljice susreta Helene Vodopija, a na samom početku odana je počast nedavno preminuloj Dubravki Ugrešić.
- Naš identitet ne stvaraju samo naša vlastita sjećanja nego i sjećanja, iskustva, djela prethodnica i pretkinja s kojima se možemo poistovjetiti kao što si se ti poistovjetila s Dubravkom, konstatirala je Helena Vodopija što joj je poslužilo kao uvod u razgovor o knjizi "Ljeta s Marijom".
- Poželjela sam napisati knjigu koja bi bila posvećena osobnom iskustvu žena, malim povijestima koje stoje nasuprot velikih službenih povijesti i često puno iskrenije progovaraju o pravoj povijesti, o našim životima i životima naših predaka i pretkinja. Moj fokus je bio na ženskoj obiteljskoj lozi koja čak i nije krvno vezana jer to za žene nije toliko bitno, kazala je Olja Savičević Ivančević kojoj se učinilo da unutar njene obitelji ima "viška sudbine". Taj "višak sudbine" se odnosi na se na mjesto iz kojeg izrastaju priče koje mogu biti univerzalne jer ne govore samo o jednom čovjeku, ženi ili obitelji nego govore o vremenu i prostoru u kojem su te žene živjele.
Međutim, kako je primijetila Helena Vodopija te male povijesti su ostale zaboravljene za što, smatra Olja Savičević Ivančević, postoje politički razlozi pa nekome nije odgovaralo da se o herojima Drugog svjetskog rata priča nakon 1990-ih. "'Ajmo ispričati svako svoju istinu, ako ispričamo svoje priče i pročitamo tuđe, možda se budemo bolje razumjeli", kazala je.
- "Ljeta s Marijom" je knjiga gdje sam napokon odlučila zapisati priče koje me čitav život prate da bi me u neku ruku pustile na miru. Osjećala sam se to dužna i svojim pretkinjama, a nekako i samoj sebi, kao autorici, da mogu ići dalje, kaže književnica koja se, pišući knjigu, kao da se ponovo "srela" sa svojim pretkinjama za nekim stolom, no nije znala kakve će odgovore od njih dobiti. Došla je do zaključka da su sve one živjele po svom i to joj se dopalo.
Ona je davno primijetila i da žene puno opuštenije razgovaraju dok su same u prostoriji, a čim netko muški uđe mijenja se način, ton i tijek razgovora, a to je često i danas. To je taj tip "radikalne istine" koja se govorila kada bi žene ostajale same za stolom, a što je također bila jedna od tema.
- Radikalna istina i sve što je istinito je najzabavnije i najsmješnije, kaže književnica.
U knjizi "Pisma čitateljice" napisala je "Odgajajmo feministe, to je ekološki", što je nasmijalo Helenu Vodopiju.
- Ženama i feministkinjama će biti puno lakše i bolje ako odgojimo muškarce da budu feministi. Nema emancipacije ako se emancipiraju samo žene, smatra Olja Savičević Ivančević objašnjavajući da danas dolazi do toliko prekida veze jer je došlo do neravnoteže u emancipaciji kroz koju je prošao veliki broj žena, ali mali broj muškaraca. Pojašnjavajući odnos ekologije i feminizma objasnila je da je "i muškarcima potrebna nježnost i pravo na tu nježnost".
- Feminizam je ljudsko pravo. Ženska prava su ljudska prava. Slažemo li se da su žene ljudi?, upitala je Savičević Ivančević publiku i zaradila aplauz.