Kao mlad sam maštao da ću imati svoju radnju. Međutim, život je nepredvidiv. Počeo je rat i ja sam se uključio iz osnovnog motiva, a to je borba za opstanak i obrana domovine. Javio sam se uredu za obranu i stavio se na raspolaganje kao dragovoljac… Otkako sam u vojnoj mirovini u kućnoj radinosti izrađujem rukotvorine od drveta s motivima Rovinja, to me ispunjava i usrećuje, priča nam Drago Frnjolić

Počelo je kao neformalan razgovor o njegovim suvenirima i cvijeću, a onda se ispostavilo da mi čovjek ispred mene može biti primjer za ono što mi u Istri volimo nazivati suživot i tolerancija.

Drago Frnjolić, umirovljeni je časnik HV-a, rođeni Puljanin s adresom u Rovinjskom Selu. Iza sebe ima zavidno iskustvo u Domovinskom ratu i kreativnu priču u miru. Razgovor s njim odvijao se u njegovoj galeriji u Rovinju, u kojoj se najviše razvesele upravo najmlađi.

- Što ste željeli biti u mladosti i koji su bili motivi za priključenje Domovinskom ratu?

- Kao mlad želio sam biti trgovac i maštao sam o tome da imam svoju radnju. Međutim, život je nepredvidiv. Počeo je rat i ja sam se uključio iz osnovnog motiva, a to je borba za opstanak i obrana domovine. Javio sam se uredu za obranu kod pok. Atilija Radolovića i stavio se na raspolaganje kao dragovoljac. Na svu sreću, napad na Pulu se nije dogodio iz razloga što je neprijateljska vojska bila svjesna naše organizacije i opasnosti da bude opkoljena i poražena.

Elitna postrojba

- Kako je tekao vaš ratni put?

- Dolaskom Ante Budimira, zapovjednika bojnog broda u Pulu, osniva se vojno pomorski sektor Sjeverni Jadran u kojem sam postavljen za pomoćnika zapovjednika u odjelu za odnose s javnošću, tada Informativno-politička djelatnost - IPD. Moja uloga nije bila samo informiranje javnosti nego i psihička priprema i selekcija naših vojnika koji su se pripremali za južno ratište i oslobađanje Dubrovnika. Za vrijeme rata intenzivno sam pohađao vojne tečajeve, većinu u vojnoj bazi “Lora” u Splitu. Kad je rat i prijeti opasnost iz osobnog iskustva znam kako se brzo uči i lako pamti. U proljeće 1992. otišao sam na južno bojište kao pripadnik 271. Satnije Mornaričko-desantnog pješaštva, kasnije kodno nazvanog „Vanga“ - elitne postrojbe osnovane u Medulinu. Anegdota iz tog vremena je upravo osmišljavanje kodnog naziva na ratištu. Htjeli smo nešto vezano za Pulu i marince, a opet, bilo je škakljivo tada reći vojnicima da smo odabrali baš Titov otok. Rekao sam vojnicima da je Vanga morsko čudovište s brijunskog otočja i da je zbog toga prikladan naziv. Naravno da to nije istina, ali to tada nije ni bilo bitno.

- Koje uspomene nosite iz rata? Ima li i lijepih uspomena, ako ih rat uopće može stvoriti?

- Pa to je upravo ono što svi mi branitelji uvijek ističemo: zajedništvo, spremnost da položimo svoje živote jedan za drugoga i prijateljstvo koje ostaje za cijeli život. Mi smo kao obitelj. S druge strane, najtežu uspomenu koju nosim iz rata i koje se često sjetim je dan kada smo dobili vijest da su dvije djevojčice poginule u granatiranju Zadra što je bila odmazda za gubitke koje smo baš mi- Vange- nanijeli neprijateljima dan ranije.

- Je li iskustvo rata nešto što čovjeka obilježi za cijeli život?

- Apsolutno. Živjeti tada svakodnevno u strahu za svoj život nešto je što mora ostaviti posljedice na čovjeka. Zamislite kakvu traumu bi na vas ostavilo razbojništvo gdje lopov želi samo vaš novac. A u ratu neprijatelj želi vaš život. Iz tog razloga se prema braniteljima treba odnositi s poštovanjem.

Bez privilegija

- Što mislite o današnjoj politici prema braniteljima kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini?

- Član sam HDZ-a od osnutka, tada sam se učlanio jer su imali najjasnije političke ciljeve i zadovoljan sam kako rade danas. Mislim da za branitelje čine sve što je u njihovoj mogućnosti. Mi smo dio ovog naroda i smatram da ne možemo zahtijevati privilegirani položaj. Nedavne poteze naše Vlade i predstavnika srpske nacionalne manjine u Kninu i Gruborima podržavam. Iako ne postoji osuđujuća presuda za zločin u Gruborima, smatram da su sve civilne žrtve rata žrtve i tu nema razlike. Na lokalnoj razini me jako ljuti kad upravo iz redova branitelja dolaze nerazumne poruke upućene talijanskoj manjini. Tim više što je upravo u našim redovima bilo puno boraca pripadnika te iste manjine. Tu moram spomenuti pokojnog Vittoria Fraccara, odlikovanog heroja Domovinskog rata iz Pule koji je, između ostalog, sudjelovao u pokušaju proboja prema Vukovaru i uživao veliki ugled među nama vojnicima.

- Koju biste poruku uputili mlađim generacijama?

- Mladima bih poručio neka uče o Domovinskom ratu da bi naučili kakve strahote može prouzročiti mržnja čovjeka prema čovjeku, da između sebe ne smiju praviti razliku ni po kojoj osnovi i da se moraju međusobno uvažavati bez obzira na razlike među njima.

- Čime se bavite danas?

- Otkako sam u vojnoj mirovini u kućnoj radinosti izrađujem rukotvorine od drveta s motivima Rovinja, to me ispunjava i usrećuje. Najljepši mi je poklon kada dječica oduševljeno pohrle u galeriju, u ovu eksploziju boja i razno raznih riba.