Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah, kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, kazao je Krešimir Klarić 

Ovogodišnje izdanje 21. Međunarodnog orguljaškog festivala Organum Histriae nastavljen je u srijedu navečer u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina na orguljama Eisenbarth iz 2001. godine.

Nadahnuto

Četveroručnim koncertom pred brojnom publikom predstavili su se Elena Roce i Krešimir Klarić. Vrlo talentirani, dobro pripremljeni, uigrani, ovi su glazbenici proveli nazočne zanimljivom šetnjom kroz bogate orguljaške partiture koje su u raznim epohama skladali razni glazbenici.

Počelo je uz "Water music, druga suita, HWV 349" i "Allegro - Alla hornpipe" Georga Friedricha Händela (1685. – 1759.), što je zvučalo vrlo moćno, snažno, epski, nadahnuto, da bi se nastavilo Bachovim djelom (1685. – 1750.) "Pièce d'Orgue, BWV 572". Nakon toga izvedena je čuvena "Mala noćna muzika" Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756. – 1791.), koja je u toj četveroručnoj izvedbi vrsnih orguljaša poprimila drukčija naličja, djelovala je još snažnije, evokativnije, nadahnutije. Vrlo izražajna bila je izvedba "Fuge u e-molu D. 952, op. 152" Franza Schuberta (1797. – 1828.), kao i dojmljiva, epska, iznimno snažna "Danse Macabre, op. 40" Camillea Saint-Saënsa (1835. – 1921.).

Krešimir Klarić (1994.) pokazao se i kao skladatelj i to "Improvizacijom", što je svakako hvalevrijedno poradi njegovanja repertoara za ovaj instrument i pomlađivanja toga repertoara. I za kraj izvedeno je djelo Antonína Dvořáka (1841. – 1904.), odnosno "Deveta simfonija" iz "Novoga svijeta, op. 95 – Allegro con fuoco". Publika je oduševljeno pratila nastup ovih glazbenika o kojima ćemo sigurno još puno toga čuti.

Različite boje

Orgulje i simfonijski orkestar usporedno su se razvijali i rasli. Kako je orkestar dobivao sve više instrumenata i instrumentalnih grupa da bi mogao stvoriti što više različitih boja i što više zvuka, tako su orgulje postajale sve veće i kompliciranije.

- Izumljeni su novi registri jer je težnja za imitacijom orkestra postajala sve veća, ne samo kao hir kompozitora, nego i kao potreba s obzirom da mnogi gradovi nisu bili u mogućnosti osnovati i plaćati simfonijski orkestar. Mnogi gradovi su zato za svoje gradske vijećnice i crkve gradili velike orgulje kako bi mogle izvoditi simfonijsku glazbu. Umjesto stotinjak glazbenika, grad je na plaći držao jednog ili dva gradska orguljaša koji su velika simfonijska djela prerađivali za izvedbu na orguljama. U to se vrijeme u Francuskoj pojavljuje pojam simfonijskih orgulja jer su orgulje postale toliko snažan instrument da su mogle izvoditi simfonijsku glazbu gotovo jednako vjerno kao i sam simfonijski orkestar, zapisao je Krešimir Klarić uz ovaj program.

Program "L’orchestre a quatre mains" je fokusiran na obrade djela pisanih za orkestar, od baroka do romantizma, u izvedbi dvoje orguljaša: četiri ruke i četiri noge, odnosno dvije osobe kao jedan dirigent upravljaju mehaničkim orkestrom. Upravo zato je program bio tako zanimljiv, osebujan, nadahnut, sugestivan te približio je publici bit ovoga instrumenta.

- Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, zaključio je Klarić.

Elena Roce, nakon što je uspješno završila zagrebačku Muzičku akademiju, upisala je magistarski studij orgulja na amsterdamskom konzervatoriju, a od jeseni započinje preddiplomski studij pjevanja na odsjeku za ranu glazbu u klasi prof. X. Meijer. Koncertira diljem Europe kao solistica orguljašica i korepetitorica. S kolegom Klarićem prošle je godine osnovala Udrugu za promicanje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae.

Krešimir Klarić završio je studij orgulja summa cum laude, a sada studira klasičnu kompoziciju. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a bavi se i proučavanjem kompozicija.

Organizatori manifestacije su Pučki otvoreno učilište Buje, Lifestyle d.o.o. Zaprešić i udruga za promoviranje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae, umjetničko-organološko vodstvo i produkcija.

Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah, kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, kazao je Krešimir Klarić

Ovogodišnje izdanje 21. Međunarodnog orguljaškog festivala Organum Histriae nastavljen je u srijedu navečer u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina na orguljama Eisenbarth iz 2001. godine.

Nadahnuto

Četveroručnim koncertom pred brojnom publikom predstavili su se Elena Roce i Krešimir Klarić. Vrlo talentirani, dobro pripremljeni, uigrani, ovi su glazbenici proveli nazočne zanimljivom šetnjom kroz bogate orguljaške partiture koje su u raznim epohama skladali razni glazbenici.

Počelo je uz "Water music, druga suita, HWV 349" i "Allegro - Alla hornpipe" Georga Friedricha Händela (1685. – 1759.), što je zvučalo vrlo moćno, snažno, epski, nadahnuto, da bi se nastavilo Bachovim djelom (1685. – 1750.) "Pièce d'Orgue, BWV 572". Nakon toga izvedena je čuvena "Mala noćna muzika" Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756. – 1791.), koja je u toj četveroručnoj izvedbi vrsnih orguljaša poprimila drukčija naličja, djelovala je još snažnije, evokativnije, nadahnutije. Vrlo izražajna bila je izvedba "Fuge u e-molu D. 952, op. 152" Franza Schuberta (1797. – 1828.), kao i dojmljiva, epska, iznimno snažna "Danse Macabre, op. 40" Camillea Saint-Saënsa (1835. – 1921.).

Krešimir Klarić (1994.) pokazao se i kao skladatelj i to "Improvizacijom", što je svakako hvalevrijedno poradi njegovanja repertoara za ovaj instrument i pomlađivanja toga repertoara. I za kraj izvedeno je djelo Antonína Dvořáka (1841. – 1904.), odnosno "Deveta simfonija" iz "Novoga svijeta, op. 95 – Allegro con fuoco". Publika je oduševljeno pratila nastup ovih glazbenika o kojima ćemo sigurno još puno toga čuti.

Različite boje

Orgulje i simfonijski orkestar usporedno su se razvijali i rasli. Kako je orkestar dobivao sve više instrumenata i instrumentalnih grupa da bi mogao stvoriti što više različitih boja i što više zvuka, tako su orgulje postajale sve veće i kompliciranije.

- Izumljeni su novi registri jer je težnja za imitacijom orkestra postajala sve veća, ne samo kao hir kompozitora, nego i kao potreba s obzirom da mnogi gradovi nisu bili u mogućnosti osnovati i plaćati simfonijski orkestar. Mnogi gradovi su zato za svoje gradske vijećnice i crkve gradili velike orgulje kako bi mogle izvoditi simfonijsku glazbu. Umjesto stotinjak glazbenika, grad je na plaći držao jednog ili dva gradska orguljaša koji su velika simfonijska djela prerađivali za izvedbu na orguljama. U to se vrijeme u Francuskoj pojavljuje pojam simfonijskih orgulja jer su orgulje postale toliko snažan instrument da su mogle izvoditi simfonijsku glazbu gotovo jednako vjerno kao i sam simfonijski orkestar, zapisao je Krešimir Klarić uz ovaj program.

Program "L’orchestre a quatre mains" je fokusiran na obrade djela pisanih za orkestar, od baroka do romantizma, u izvedbi dvoje orguljaša: četiri ruke i četiri noge, odnosno dvije osobe kao jedan dirigent upravljaju mehaničkim orkestrom. Upravo zato je program bio tako zanimljiv, osebujan, nadahnut, sugestivan te približio je publici bit ovoga instrumenta.

- Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, zaključio je Klarić.

Elena Roce, nakon što je uspješno završila zagrebačku Muzičku akademiju, upisala je magistarski studij orgulja na amsterdamskom konzervatoriju, a od jeseni započinje preddiplomski studij pjevanja na odsjeku za ranu glazbu u klasi prof. X. Meijer. Koncertira diljem Europe kao solistica orguljašica i korepetitorica. S kolegom Klarićem prošle je godine osnovala Udrugu za promicanje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae.

Krešimir Klarić završio je studij orgulja summa cum laude, a sada studira klasičnu kompoziciju. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a bavi se i proučavanjem kompozicija.

Organizatori manifestacije su Pučki otvoreno učilište Buje, Lifestyle d.o.o. Zaprešić i udruga za promoviranje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae, umjetničko-organološko vodstvo i produkcija.

Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah, kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, kazao je Krešimir Klarić

Ovogodišnje izdanje 21. Međunarodnog orguljaškog festivala Organum Histriae nastavljen je u srijedu navečer u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina na orguljama Eisenbarth iz 2001. godine.

Nadahnuto

Četveroručnim koncertom pred brojnom publikom predstavili su se Elena Roce i Krešimir Klarić. Vrlo talentirani, dobro pripremljeni, uigrani, ovi su glazbenici proveli nazočne zanimljivom šetnjom kroz bogate orguljaške partiture koje su u raznim epohama skladali razni glazbenici.

Počelo je uz "Water music, druga suita, HWV 349" i "Allegro - Alla hornpipe" Georga Friedricha Händela (1685. – 1759.), što je zvučalo vrlo moćno, snažno, epski, nadahnuto, da bi se nastavilo Bachovim djelom (1685. – 1750.) "Pièce d'Orgue, BWV 572". Nakon toga izvedena je čuvena "Mala noćna muzika" Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756. – 1791.), koja je u toj četveroručnoj izvedbi vrsnih orguljaša poprimila drukčija naličja, djelovala je još snažnije, evokativnije, nadahnutije. Vrlo izražajna bila je izvedba "Fuge u e-molu D. 952, op. 152" Franza Schuberta (1797. – 1828.), kao i dojmljiva, epska, iznimno snažna "Danse Macabre, op. 40" Camillea Saint-Saënsa (1835. – 1921.).

Krešimir Klarić (1994.) pokazao se i kao skladatelj i to "Improvizacijom", što je svakako hvalevrijedno poradi njegovanja repertoara za ovaj instrument i pomlađivanja toga repertoara. I za kraj izvedeno je djelo Antonína Dvořáka (1841. – 1904.), odnosno "Deveta simfonija" iz "Novoga svijeta, op. 95 – Allegro con fuoco". Publika je oduševljeno pratila nastup ovih glazbenika o kojima ćemo sigurno još puno toga čuti.

Različite boje

Orgulje i simfonijski orkestar usporedno su se razvijali i rasli. Kako je orkestar dobivao sve više instrumenata i instrumentalnih grupa da bi mogao stvoriti što više različitih boja i što više zvuka, tako su orgulje postajale sve veće i kompliciranije.

- Izumljeni su novi registri jer je težnja za imitacijom orkestra postajala sve veća, ne samo kao hir kompozitora, nego i kao potreba s obzirom da mnogi gradovi nisu bili u mogućnosti osnovati i plaćati simfonijski orkestar. Mnogi gradovi su zato za svoje gradske vijećnice i crkve gradili velike orgulje kako bi mogle izvoditi simfonijsku glazbu. Umjesto stotinjak glazbenika, grad je na plaći držao jednog ili dva gradska orguljaša koji su velika simfonijska djela prerađivali za izvedbu na orguljama. U to se vrijeme u Francuskoj pojavljuje pojam simfonijskih orgulja jer su orgulje postale toliko snažan instrument da su mogle izvoditi simfonijsku glazbu gotovo jednako vjerno kao i sam simfonijski orkestar, zapisao je Krešimir Klarić uz ovaj program.

Program "L’orchestre a quatre mains" je fokusiran na obrade djela pisanih za orkestar, od baroka do romantizma, u izvedbi dvoje orguljaša: četiri ruke i četiri noge, odnosno dvije osobe kao jedan dirigent upravljaju mehaničkim orkestrom. Upravo zato je program bio tako zanimljiv, osebujan, nadahnut, sugestivan te približio je publici bit ovoga instrumenta.

- Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, zaključio je Klarić.

Elena Roce, nakon što je uspješno završila zagrebačku Muzičku akademiju, upisala je magistarski studij orgulja na amsterdamskom konzervatoriju, a od jeseni započinje preddiplomski studij pjevanja na odsjeku za ranu glazbu u klasi prof. X. Meijer. Koncertira diljem Europe kao solistica orguljašica i korepetitorica. S kolegom Klarićem prošle je godine osnovala Udrugu za promicanje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae.

Krešimir Klarić završio je studij orgulja summa cum laude, a sada studira klasičnu kompoziciju. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a bavi se i proučavanjem kompozicija.

Organizatori manifestacije su Pučki otvoreno učilište Buje, Lifestyle d.o.o. Zaprešić i udruga za promoviranje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae, umjetničko-organološko vodstvo i produkcija.

Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah, kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, kazao je Krešimir Klarić

Ovogodišnje izdanje 21. Međunarodnog orguljaškog festivala Organum Histriae nastavljen je u srijedu navečer u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina na orguljama Eisenbarth iz 2001. godine.

Nadahnuto

Četveroručnim koncertom pred brojnom publikom predstavili su se Elena Roce i Krešimir Klarić. Vrlo talentirani, dobro pripremljeni, uigrani, ovi su glazbenici proveli nazočne zanimljivom šetnjom kroz bogate orguljaške partiture koje su u raznim epohama skladali razni glazbenici.

Počelo je uz "Water music, druga suita, HWV 349" i "Allegro - Alla hornpipe" Georga Friedricha Händela (1685. – 1759.), što je zvučalo vrlo moćno, snažno, epski, nadahnuto, da bi se nastavilo Bachovim djelom (1685. – 1750.) "Pièce d'Orgue, BWV 572". Nakon toga izvedena je čuvena "Mala noćna muzika" Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756. – 1791.), koja je u toj četveroručnoj izvedbi vrsnih orguljaša poprimila drukčija naličja, djelovala je još snažnije, evokativnije, nadahnutije. Vrlo izražajna bila je izvedba "Fuge u e-molu D. 952, op. 152" Franza Schuberta (1797. – 1828.), kao i dojmljiva, epska, iznimno snažna "Danse Macabre, op. 40" Camillea Saint-Saënsa (1835. – 1921.).

Krešimir Klarić (1994.) pokazao se i kao skladatelj i to "Improvizacijom", što je svakako hvalevrijedno poradi njegovanja repertoara za ovaj instrument i pomlađivanja toga repertoara. I za kraj izvedeno je djelo Antonína Dvořáka (1841. – 1904.), odnosno "Deveta simfonija" iz "Novoga svijeta, op. 95 – Allegro con fuoco". Publika je oduševljeno pratila nastup ovih glazbenika o kojima ćemo sigurno još puno toga čuti.

Različite boje

Orgulje i simfonijski orkestar usporedno su se razvijali i rasli. Kako je orkestar dobivao sve više instrumenata i instrumentalnih grupa da bi mogao stvoriti što više različitih boja i što više zvuka, tako su orgulje postajale sve veće i kompliciranije.

- Izumljeni su novi registri jer je težnja za imitacijom orkestra postajala sve veća, ne samo kao hir kompozitora, nego i kao potreba s obzirom da mnogi gradovi nisu bili u mogućnosti osnovati i plaćati simfonijski orkestar. Mnogi gradovi su zato za svoje gradske vijećnice i crkve gradili velike orgulje kako bi mogle izvoditi simfonijsku glazbu. Umjesto stotinjak glazbenika, grad je na plaći držao jednog ili dva gradska orguljaša koji su velika simfonijska djela prerađivali za izvedbu na orguljama. U to se vrijeme u Francuskoj pojavljuje pojam simfonijskih orgulja jer su orgulje postale toliko snažan instrument da su mogle izvoditi simfonijsku glazbu gotovo jednako vjerno kao i sam simfonijski orkestar, zapisao je Krešimir Klarić uz ovaj program.

Program "L’orchestre a quatre mains" je fokusiran na obrade djela pisanih za orkestar, od baroka do romantizma, u izvedbi dvoje orguljaša: četiri ruke i četiri noge, odnosno dvije osobe kao jedan dirigent upravljaju mehaničkim orkestrom. Upravo zato je program bio tako zanimljiv, osebujan, nadahnut, sugestivan te približio je publici bit ovoga instrumenta.

- Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, zaključio je Klarić.

Elena Roce, nakon što je uspješno završila zagrebačku Muzičku akademiju, upisala je magistarski studij orgulja na amsterdamskom konzervatoriju, a od jeseni započinje preddiplomski studij pjevanja na odsjeku za ranu glazbu u klasi prof. X. Meijer. Koncertira diljem Europe kao solistica orguljašica i korepetitorica. S kolegom Klarićem prošle je godine osnovala Udrugu za promicanje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae.

Krešimir Klarić završio je studij orgulja summa cum laude, a sada studira klasičnu kompoziciju. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a bavi se i proučavanjem kompozicija.

Organizatori manifestacije su Pučki otvoreno učilište Buje, Lifestyle d.o.o. Zaprešić i udruga za promoviranje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae, umjetničko-organološko vodstvo i produkcija.

Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah, kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, kazao je Krešimir Klarić

Ovogodišnje izdanje 21. Međunarodnog orguljaškog festivala Organum Histriae nastavljen je u srijedu navečer u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina na orguljama Eisenbarth iz 2001. godine.

Nadahnuto

Četveroručnim koncertom pred brojnom publikom predstavili su se Elena Roce i Krešimir Klarić. Vrlo talentirani, dobro pripremljeni, uigrani, ovi su glazbenici proveli nazočne zanimljivom šetnjom kroz bogate orguljaške partiture koje su u raznim epohama skladali razni glazbenici.

Počelo je uz "Water music, druga suita, HWV 349" i "Allegro - Alla hornpipe" Georga Friedricha Händela (1685. – 1759.), što je zvučalo vrlo moćno, snažno, epski, nadahnuto, da bi se nastavilo Bachovim djelom (1685. – 1750.) "Pièce d'Orgue, BWV 572". Nakon toga izvedena je čuvena "Mala noćna muzika" Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756. – 1791.), koja je u toj četveroručnoj izvedbi vrsnih orguljaša poprimila drukčija naličja, djelovala je još snažnije, evokativnije, nadahnutije. Vrlo izražajna bila je izvedba "Fuge u e-molu D. 952, op. 152" Franza Schuberta (1797. – 1828.), kao i dojmljiva, epska, iznimno snažna "Danse Macabre, op. 40" Camillea Saint-Saënsa (1835. – 1921.).

Krešimir Klarić (1994.) pokazao se i kao skladatelj i to "Improvizacijom", što je svakako hvalevrijedno poradi njegovanja repertoara za ovaj instrument i pomlađivanja toga repertoara. I za kraj izvedeno je djelo Antonína Dvořáka (1841. – 1904.), odnosno "Deveta simfonija" iz "Novoga svijeta, op. 95 – Allegro con fuoco". Publika je oduševljeno pratila nastup ovih glazbenika o kojima ćemo sigurno još puno toga čuti.

Različite boje

Orgulje i simfonijski orkestar usporedno su se razvijali i rasli. Kako je orkestar dobivao sve više instrumenata i instrumentalnih grupa da bi mogao stvoriti što više različitih boja i što više zvuka, tako su orgulje postajale sve veće i kompliciranije.

- Izumljeni su novi registri jer je težnja za imitacijom orkestra postajala sve veća, ne samo kao hir kompozitora, nego i kao potreba s obzirom da mnogi gradovi nisu bili u mogućnosti osnovati i plaćati simfonijski orkestar. Mnogi gradovi su zato za svoje gradske vijećnice i crkve gradili velike orgulje kako bi mogle izvoditi simfonijsku glazbu. Umjesto stotinjak glazbenika, grad je na plaći držao jednog ili dva gradska orguljaša koji su velika simfonijska djela prerađivali za izvedbu na orguljama. U to se vrijeme u Francuskoj pojavljuje pojam simfonijskih orgulja jer su orgulje postale toliko snažan instrument da su mogle izvoditi simfonijsku glazbu gotovo jednako vjerno kao i sam simfonijski orkestar, zapisao je Krešimir Klarić uz ovaj program.

Program "L’orchestre a quatre mains" je fokusiran na obrade djela pisanih za orkestar, od baroka do romantizma, u izvedbi dvoje orguljaša: četiri ruke i četiri noge, odnosno dvije osobe kao jedan dirigent upravljaju mehaničkim orkestrom. Upravo zato je program bio tako zanimljiv, osebujan, nadahnut, sugestivan te približio je publici bit ovoga instrumenta.

- Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, zaključio je Klarić.

Elena Roce, nakon što je uspješno završila zagrebačku Muzičku akademiju, upisala je magistarski studij orgulja na amsterdamskom konzervatoriju, a od jeseni započinje preddiplomski studij pjevanja na odsjeku za ranu glazbu u klasi prof. X. Meijer. Koncertira diljem Europe kao solistica orguljašica i korepetitorica. S kolegom Klarićem prošle je godine osnovala Udrugu za promicanje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae.

Krešimir Klarić završio je studij orgulja summa cum laude, a sada studira klasičnu kompoziciju. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a bavi se i proučavanjem kompozicija.

Organizatori manifestacije su Pučki otvoreno učilište Buje, Lifestyle d.o.o. Zaprešić i udruga za promoviranje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae, umjetničko-organološko vodstvo i produkcija.

Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah, kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, kazao je Krešimir Klarić

Ovogodišnje izdanje 21. Međunarodnog orguljaškog festivala Organum Histriae nastavljen je u srijedu navečer u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina na orguljama Eisenbarth iz 2001. godine.

Nadahnuto

Četveroručnim koncertom pred brojnom publikom predstavili su se Elena Roce i Krešimir Klarić. Vrlo talentirani, dobro pripremljeni, uigrani, ovi su glazbenici proveli nazočne zanimljivom šetnjom kroz bogate orguljaške partiture koje su u raznim epohama skladali razni glazbenici.

Počelo je uz "Water music, druga suita, HWV 349" i "Allegro - Alla hornpipe" Georga Friedricha Händela (1685. – 1759.), što je zvučalo vrlo moćno, snažno, epski, nadahnuto, da bi se nastavilo Bachovim djelom (1685. – 1750.) "Pièce d'Orgue, BWV 572". Nakon toga izvedena je čuvena "Mala noćna muzika" Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756. – 1791.), koja je u toj četveroručnoj izvedbi vrsnih orguljaša poprimila drukčija naličja, djelovala je još snažnije, evokativnije, nadahnutije. Vrlo izražajna bila je izvedba "Fuge u e-molu D. 952, op. 152" Franza Schuberta (1797. – 1828.), kao i dojmljiva, epska, iznimno snažna "Danse Macabre, op. 40" Camillea Saint-Saënsa (1835. – 1921.).

Krešimir Klarić (1994.) pokazao se i kao skladatelj i to "Improvizacijom", što je svakako hvalevrijedno poradi njegovanja repertoara za ovaj instrument i pomlađivanja toga repertoara. I za kraj izvedeno je djelo Antonína Dvořáka (1841. – 1904.), odnosno "Deveta simfonija" iz "Novoga svijeta, op. 95 – Allegro con fuoco". Publika je oduševljeno pratila nastup ovih glazbenika o kojima ćemo sigurno još puno toga čuti.

Različite boje

Orgulje i simfonijski orkestar usporedno su se razvijali i rasli. Kako je orkestar dobivao sve više instrumenata i instrumentalnih grupa da bi mogao stvoriti što više različitih boja i što više zvuka, tako su orgulje postajale sve veće i kompliciranije.

- Izumljeni su novi registri jer je težnja za imitacijom orkestra postajala sve veća, ne samo kao hir kompozitora, nego i kao potreba s obzirom da mnogi gradovi nisu bili u mogućnosti osnovati i plaćati simfonijski orkestar. Mnogi gradovi su zato za svoje gradske vijećnice i crkve gradili velike orgulje kako bi mogle izvoditi simfonijsku glazbu. Umjesto stotinjak glazbenika, grad je na plaći držao jednog ili dva gradska orguljaša koji su velika simfonijska djela prerađivali za izvedbu na orguljama. U to se vrijeme u Francuskoj pojavljuje pojam simfonijskih orgulja jer su orgulje postale toliko snažan instrument da su mogle izvoditi simfonijsku glazbu gotovo jednako vjerno kao i sam simfonijski orkestar, zapisao je Krešimir Klarić uz ovaj program.

Program "L’orchestre a quatre mains" je fokusiran na obrade djela pisanih za orkestar, od baroka do romantizma, u izvedbi dvoje orguljaša: četiri ruke i četiri noge, odnosno dvije osobe kao jedan dirigent upravljaju mehaničkim orkestrom. Upravo zato je program bio tako zanimljiv, osebujan, nadahnut, sugestivan te približio je publici bit ovoga instrumenta.

- Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, zaključio je Klarić.

Elena Roce, nakon što je uspješno završila zagrebačku Muzičku akademiju, upisala je magistarski studij orgulja na amsterdamskom konzervatoriju, a od jeseni započinje preddiplomski studij pjevanja na odsjeku za ranu glazbu u klasi prof. X. Meijer. Koncertira diljem Europe kao solistica orguljašica i korepetitorica. S kolegom Klarićem prošle je godine osnovala Udrugu za promicanje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae.

Krešimir Klarić završio je studij orgulja summa cum laude, a sada studira klasičnu kompoziciju. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a bavi se i proučavanjem kompozicija.

Organizatori manifestacije su Pučki otvoreno učilište Buje, Lifestyle d.o.o. Zaprešić i udruga za promoviranje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae, umjetničko-organološko vodstvo i produkcija.

Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah, kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, kazao je Krešimir Klarić

Ovogodišnje izdanje 21. Međunarodnog orguljaškog festivala Organum Histriae nastavljen je u srijedu navečer u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina na orguljama Eisenbarth iz 2001. godine.

Nadahnuto

Četveroručnim koncertom pred brojnom publikom predstavili su se Elena Roce i Krešimir Klarić. Vrlo talentirani, dobro pripremljeni, uigrani, ovi su glazbenici proveli nazočne zanimljivom šetnjom kroz bogate orguljaške partiture koje su u raznim epohama skladali razni glazbenici.

Počelo je uz "Water music, druga suita, HWV 349" i "Allegro - Alla hornpipe" Georga Friedricha Händela (1685. – 1759.), što je zvučalo vrlo moćno, snažno, epski, nadahnuto, da bi se nastavilo Bachovim djelom (1685. – 1750.) "Pièce d'Orgue, BWV 572". Nakon toga izvedena je čuvena "Mala noćna muzika" Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756. – 1791.), koja je u toj četveroručnoj izvedbi vrsnih orguljaša poprimila drukčija naličja, djelovala je još snažnije, evokativnije, nadahnutije. Vrlo izražajna bila je izvedba "Fuge u e-molu D. 952, op. 152" Franza Schuberta (1797. – 1828.), kao i dojmljiva, epska, iznimno snažna "Danse Macabre, op. 40" Camillea Saint-Saënsa (1835. – 1921.).

Krešimir Klarić (1994.) pokazao se i kao skladatelj i to "Improvizacijom", što je svakako hvalevrijedno poradi njegovanja repertoara za ovaj instrument i pomlađivanja toga repertoara. I za kraj izvedeno je djelo Antonína Dvořáka (1841. – 1904.), odnosno "Deveta simfonija" iz "Novoga svijeta, op. 95 – Allegro con fuoco". Publika je oduševljeno pratila nastup ovih glazbenika o kojima ćemo sigurno još puno toga čuti.

Različite boje

Orgulje i simfonijski orkestar usporedno su se razvijali i rasli. Kako je orkestar dobivao sve više instrumenata i instrumentalnih grupa da bi mogao stvoriti što više različitih boja i što više zvuka, tako su orgulje postajale sve veće i kompliciranije.

- Izumljeni su novi registri jer je težnja za imitacijom orkestra postajala sve veća, ne samo kao hir kompozitora, nego i kao potreba s obzirom da mnogi gradovi nisu bili u mogućnosti osnovati i plaćati simfonijski orkestar. Mnogi gradovi su zato za svoje gradske vijećnice i crkve gradili velike orgulje kako bi mogle izvoditi simfonijsku glazbu. Umjesto stotinjak glazbenika, grad je na plaći držao jednog ili dva gradska orguljaša koji su velika simfonijska djela prerađivali za izvedbu na orguljama. U to se vrijeme u Francuskoj pojavljuje pojam simfonijskih orgulja jer su orgulje postale toliko snažan instrument da su mogle izvoditi simfonijsku glazbu gotovo jednako vjerno kao i sam simfonijski orkestar, zapisao je Krešimir Klarić uz ovaj program.

Program "L’orchestre a quatre mains" je fokusiran na obrade djela pisanih za orkestar, od baroka do romantizma, u izvedbi dvoje orguljaša: četiri ruke i četiri noge, odnosno dvije osobe kao jedan dirigent upravljaju mehaničkim orkestrom. Upravo zato je program bio tako zanimljiv, osebujan, nadahnut, sugestivan te približio je publici bit ovoga instrumenta.

- Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov "Danse Macabre" s freskom "Mrtvački ples" u crkvici sv. Marije na Škrilinah kod Berma. Istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu, te različite krajeve – Francusku i Istru, zaključio je Klarić.

Elena Roce, nakon što je uspješno završila zagrebačku Muzičku akademiju, upisala je magistarski studij orgulja na amsterdamskom konzervatoriju, a od jeseni započinje preddiplomski studij pjevanja na odsjeku za ranu glazbu u klasi prof. X. Meijer. Koncertira diljem Europe kao solistica orguljašica i korepetitorica. S kolegom Klarićem prošle je godine osnovala Udrugu za promicanje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae.

Krešimir Klarić završio je studij orgulja summa cum laude, a sada studira klasičnu kompoziciju. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a bavi se i proučavanjem kompozicija.

Organizatori manifestacije su Pučki otvoreno učilište Buje, Lifestyle d.o.o. Zaprešić i udruga za promoviranje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae, umjetničko-organološko vodstvo i produkcija.

Povezane vijesti

• Vrijedan prilog očuvanju orgulja
• Nadahnute improvizacije na gregorijanske korale
• Nadahnute improvizacije na gregorijanske korale