Kolumne

Vanesa Begić

PIŠE VANESA BEGIĆ

Napraviti (prvi) korak

Gužve, promet, zatrpane ulice, lokalni i globalni problem(i). I to ne od jučer. Dakako da je prometna infrastruktura vrlo važna i da je važna povezanost između gradova, država, kontinenata, da je hvalevrijedna svaka vrste eko-prijevoza, da treba poticati javni prijevoz i njegovo korištenje i dobru povezanost između gradskih četvrti, prigradskih naselja, kao i onaj međugradski.

Ilustracija

Piše Marcello ROSANDA

Iz IDS-a ni šapat ni vapaj! Iz IDS-a ne dolazi ništa!

<![if !supportEmptyParas]> <![endif]>

Ilustracija

Piše Robert FRANK

PORFIRIJE PODVOJENI – U ZAGREBU UMILJATO JANJE, U CRNOJ GORI VUK NAOŠTRENIH ZUBI

Tiha srpska okupacija Crne Gore u Hrvatskoj prolazi nezamijećeno. Kao da se radi o nečem nebitnom i kao da se zbog istih ovakvih situacija 90-ih ovdje nije ratovalo. Osim predsjednika Zorana Milanovića koji je artikulirao svoje stavove o tome, ostali ni da zucnu. Kao i Europa koja oko ovog problema u potpunosti šuti. Ignorira politiku „srpskog sveta“, izvorišta još jedne u nizu beogradskih destabilizacija trusnog Balkana u kojem je mir kao trajna vrijednost postavljen na fragilnim temeljima i na trusnom području. Opterećena internim neslaganjima, krajnje dezorijentirana po pitanju svoje pozicije naspram ostalih velesila koje na indopacifičkom prostoru otvaraju novo krizno žarište i potencijalni (pred)nuklearni sukob, Europa i njena unija uobičajeno kasne naspram onoga što se događa u njenom dvorištu. Povijest je pokazala: dok EU nešto primijeti, već će se zaratiti.

Ilustracija

piše Marcello ROSANDA

Montirani proces Elvisa Peršića

Prvi antagonist tjedna po sudu novinarske penkale, od kada ta kategorija uopće postoji, je član Nezavisne liste Filipa Zoričića, olimpijac, trener i predsjednik istarskog Atletskog saveza Elvis Peršić.

Berislav Mićula Poldrugovac / Robert Matteoni

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Nauke masovnog bez mase

U četvrtak ujutro obveze su me vodile u centar grada. Nakon dugo vremena. Još od vremena kada sam se vratio iz vojske, 1981., spoznao sam kako je Pula žilava u svojoj ustaljenosti. Nema te godinu dana, misliš da ćeš po povratku vidjeti tko zna što novo, a ono osjećaj kao da si bio odsutan tjedan a ne 12 mjeseci. Ovom prilikom, moram priznati, gotovo sve isto osim dojma kako je nekako prazno. Činilo se više da je oko 17 sati, kao nekoć kada se radna Pula uskim ulicama masovno odvezla kućama i utonula u zatišje prije (pred)večernjeg đira. Istina, i danas je kao i nekoć, kao i uvijek otkako automobili masovno obilaze Pulu, lutrija pronaći parking. Još se za razliku od nekad i plaća, ali u gradu samo slučajno, ako neko napusti mjesto taman kad dolazite, možete parkirati. Nikad nisam razumio, otkako se prije 3-4 desetljeća aktualiziralo parking kuće, koja to nauka prijeći Pulu da izgradi 2-3 takva objekta. Neshvatljivo mi je to kao laiku i prosječnom Puljaninu istovrsno kao i nauke, malo pa malo kako se mijenjaju akteri vlasti, kako kane u istovrsnu mrežu uli(či)ca grada riješiti prometne gužve. Valjda da bi bilo protočno kao prije 60-tak godina kada su ulice Pule bile prazne jer si je malo ljudi moglo priuštiti auto. Pula ima registrirano preko 46 tisuća vozila na 56 tisuća stanovnika. I masa vozila je u stalnom porastu. Samo u proteklih 5-6 godina povećana je za čak 16%. Ulice grada uvijek su iste. Koje je to rješenje da se osjeti jača protočnost, manjak gužve, u odnosu na što je učinjeno proteklih desetljeća?

Ilustracija

Piše Dubravko GRAKALIĆ

Festival gluposti, zavjera i ubojica

Subotnji zagrebački Festival slobode 2.0 – čija je glavna tema iznošenje zavjera protiv anti-COVID cijepljenja, nošenja maski te antidemokratskih tvrdnji da prosvjednici hoće slobodu za sebe dok ih baš briga za druge – vrhunac je besmisla kojim se zadnjih dana obasipa javnost. Govornici poput osuđenog ubojice Vilima Karlovića, liječnice Alme Demirović za koju je "korona zloupotrebljena bolest" ili bivšeg saborskog zastupnika ekonomista Ivana Lovrinovića kojem treba malo javne slave - nisu stručnjaci, ali govore ono što njihova publika želi čuti.

Ilustracija

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Relativnost vremena

Nemam vremena. Ne stignem. Žurim. Ovo su rečenice koje opisuju naše doba. Slušajući ih, čini se da naš život sve više nalikuje na mravinjak pred kišu. I baš poput mravi koji tada jedan za drugim mahnito, u koloni, jure prema nekom zamišljenom cilju noseći svaki svoje breme, jurimo i mi prema svojim težnjama.

(Snimili Dejan Štifanić / Milivoj Mijošek)

KOMENTAR UREDNIKA SPORTA GORANA ROJNIĆA

Trla baba (d)lan, da joj prođe dan

Panel rasprava o pulskom sportu, kojoj je prisustvovao pulski gradonačelnik Filip Zoričić, a koju je organizirala njegova Nezavisna lista, bila je obično "trla baba (d)lan, da joj prođe dan". Dakle, jedno "ništa" koje pulskom sportu na ovakav način neće donijeti boljitak.

(Ilustracija)

Piše Dubravko GRAKALIĆ

Može li Sabor naučiti za trojku?

Početak jesenskog zasjedanja Hrvatskog sabora, na čijem su aktualnom prijepodnevu zastupnici za očekivana i podosta demagoška pitanja dobili podjednake odgovore, otvorilo je staro pitanje ugleda i povjerenja, što ga kod građana izaziva najviše tijelo hrvatske demokracije. Naime, u svim istraživanjima rejting agencija posljednjih godina Hrvatski sabor redovito i isključivo dobiva dvojku, ocjenu s kojom se u školi, možda uz poneki popravak, dobiva prolaz u viši razred, dok su ostala dva tijela državna vlasti, Vlada i Ured predsjednika, uglavnom ocijenjeni s dobrim, odnosno trojkom.

Helena Mostarkić Gobbo

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Vakseri, maskeri i ostali anti-likovi

Tek što smo kao društvo počeli probavljati već lagano sažvakane etikete poput antivaksera, stigla je još jedna novotvorina – antimasker. Ali, da bi čovjek uopće počeo pripadati skupini čiji naziv počinje prefiksom "anti", pitanje je kako bi glasila glavna imenica kojoj se kasnije nadodaju protivnici?

Damir Kajin (Snimio Milivoj Mijošek)

piše sanja bosnić

Damir Kajin - čovjek koji sebe nikada nije napustio!

Poznata je priča za djecu i odrasle u kojoj je otac udavao poružnu, ali bogatu kći jedinicu pa su se vrli prosci sa svih strana svijeta sjatili do njegovih dvora i jagmili za njezinu ruku. Nedavna proslava tradicijske fešte Subotine i Dana grada Buzeta podsjetila je na taj bajkovit događaj. Samo što je ovaj put udavača, u političkom prijevodu, bio gradonačelnik Damir Kajin, a njegov golemi miraz, odnosno dota koju donosi u sklopljeni politički brak - Buzet.

Dubravko Grakalić

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

COVID free samopopisivanje

Popis stanovništva započeo je online samopopisivanjem građana 13. rujna, pet mjeseci nakon predviđenog roka kojeg je pomaknula pandemija korone. Umjesto u travnju 2021., građani se popisuju s referentnim datumom 31. kolovoza, i za koji mjesec postati će poznato koliko stanovnika ima Republika Hrvatska, njezine regije i gradova, općine i sela, pa čak i ulice jer se i adresa mora točno ispuniti u popisnom upitniku.

Cropix

PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Što si radio u prošlom mandatu, tata?

Treba li se javnost iznenaditi što je i "principjelni" i "nepotkupljivi" međimurski župan Matija Posavec uhićen zbog primanja mita ili je veće čuđenje što se pod istragom našao i njegov politički kolega i SDP-ov saborski zastupnik Stjepan Kovač, doskorašnji gradonačelnik Čakovca? Ili je politička zvijezda i navodni osnivač nove političke stranke liberalnog usmjerenja svoje djelovanje – barem kako USKOK tvrdi – doista primjenjivao tako liberalno da ga pravosuđu u prigodnom trenutku doista nije bilo teško baciti "u galge", kako bi se reklo u tom kraju Lijepe naše domovine.

Bojan Žižović / Danijel Ferić

KOMENTAR BOJANA ŽIŽOVIĆA

Danijel Ferić je poput Ivana Jakovčića. On bi od novinara pravio Tuđmanove i CK zapisničare

Zbog opetovanih negativnih iskustava s Vašim listom, zbog čega sam čak bio primoran podnositi prijavu HND-u, zbog višestrukih cenzura i izvlačenja mojih riječi iz konteksta, ne dajem Vam autorizaciju za objavu ukoliko moje odgovore na objavite u cijelosti. Napisao je to Danijel Ferić, političar, SDP-ovac, kandidat za župana na posljednjim lokalnim izborima, bivši pročelnik za financije u Gradu Puli dok je SDP bio u koaliciji s IDS-om, bivši direktor Hrvatske lutrije u vrijeme SDP-ove Vlade, trenutni direktor općinskog poduzeća Komunalac u Fažani gdje je SDP na vlasti, u mejlu upućenom novinaru našeg lista. Urednik Ferić, jer on to pokušava biti, neodoljivo podsjeća na IDS-ovog županijskog vijećnika Ivana Jakovčića, koji je dok je bio istarski župan činio gotovo identične nepodopštine. Novinare koji mu se nisu sviđali častio je šutnjom i suhoparnim priopćenjima iz kojih ne možeš iscijediti ni gram sadržaja. I polazilo mu je to za rukom. Jakovčiću, mislim. Tadašnje uredništvo Glasa Istre nije shvaćalo ili se pravilo da ne shvaća da im je Jakovčić zapravo preoteo posao. Jer prešutno su pristali da Jakovčić bira kojem će novinaru davati izjave, a kojeg će ignorirati. Novinarima koje je držao na distanci zamjerao je da mu izvrću riječi, da ne prenose doslovno što je on rekao, od riječi do riječi. Nešto kao sada Ferić.

Ivor Balen

PIŠE IVOR BALEN

Doba genijalaca u zemlji bedaka

Poznata novinarka Ivana Paradžiković skrenula je pažnju ovih dana objavom na Instagramu u kojoj piše da se njezin sin usprkos prosjeku ocjena od 4,8 nije uspio upisati niti u jednu od šest gimnazija za koje je konkurirao. "Imao je nesreću da je išao u osnovnu školu gdje se petice nisu dijelile šakom i kapom, već je profesorima bilo važno da djecu nečemu nauče. Prosjek 4,4 je tamo 4, a ne 5. I meni je to oduvijek bilo normalno i jedino ispravno i prihvatljivo... Samo što ja nisam bila svjesna da je svijet odavno postao nenormalan! Šest gimnazija u gradu Zagrebu su upisale samo djecu s 5,0. Zamisli, čovječe!!! Nekoliko razreda s 30-ak učenika i svi 5,0!!! I nikome to nije čudno ni sporno ni alarmantno", napisala je Paradžiković.

Ilustracija

PIŠE VANESA BEGIĆ

Neka entuzijazam bude zarazan, a ne korona

Još jedna školska godina je počela, a učenicima, njihovim roditeljima, nastavnicima, te ostalom nastavnom osoblju jedina je želja da bude to normalna školska godina. Barem donekle.

Filip Zoričić / Ivor Balen (Snimio Milivoj Mijošek)

PIŠE IVOR BALEN

Zoričićev počasni krug

Prošla su tri mjeseca od pobjede na izborima a Filip Zoričić još uvijek trči počasni krug. Raja je na nogama i obasipa ga cvijećem, a on u laganom trku i raširenih ruku na pleća prima ovacije.

Helena Mostarkić Gobbo (Snimio Dejan Štifanić)

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Balkanci i Japanci

Naslov, iako djeluje kao rima, nije nimalo u skladu. Naprotiv. Nije tu u pitanju samo geografska udaljenost. Balkanci i Japanci ni u svojim životnim stilovima nemaju nijednu zajedničku točku, iako se to nekima možda i neće činiti.

(Snimio Milivoj Mijošek)

PIŠE Marcello ROSANDA

Zakleli se Zoričić, Radojčić I Radolović da će biti... isti kao IDS!

“Potpisnice sporazuma neće primjenjivati stranačku raspodjelu političkih i izvršnih funkcija u gradskoj upravi, trgovačkim društvima i ustanovama”, stoji u sporazumu u kojeg su se, poslije ne tako davnih lokalnih izbora, a za potrebe formiranja većine u pulskom parlamentu, zakleli Filip Zoričić, Sanja Radolović i Dušica Radojčić.

(Foto EPA)

PIŠE Jurica KÖRBLER

KRAH POLITIKE AMERIČKOG PREDSJEDNIKA Dok Amerikanci bježe iz Afganistana, ekstremisti zbijaju redove. "Pospani Joe" je doživio debakl

U Afganistanu katastrofa, napadi bombaša samoubojica, dramatične scene, bijeg saveznika, krah politike Joea Bidena. Koje je samo razočaranje američki predsjednik, pa nije čudo što Donald Trump likuje i tvrdi da se u njegovo vrijeme to ne bi dogodilo. Vjerojatno i ne bi. I to je sva tragedija afganistanske avanture koja završava poražavajućom činjenicom da je šačica ekstremista do nogu potukla navodno najveću vojnu silu svijeta. Uzalud Bidenove suze na televiziji, očito taj postariji čovjek nije u kondiciji voditi velesilu kao što je Amerika pa republikanci traže smjenu. Da nema nezavisnih i objektivnih medija pokazuje i New York Times koji štedi Bidena, a Trumpa je napadao svim silama i za mnogo manje greške od ove koju je počinio sadašnji predsjednik.

Prizor iz Afganistana / Robert Frank (EPA / Milivoj Mijošek)

KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA ROBERTA FRANKA

Nakon što je u Afganistanu izdao male ljude, civile i partnere, Biden je srušio američku kulu od karata. SAD-u VIŠE NITKO NE VJERUJE

Uzalud Joe Bidenu molitveno križanje ruku, stresom stisnuti mišići lica, spojene usne koje odaju bijes, pogled pun boli i tijelo u grču. Ništa od toga trenutno nema nikakvu specifičnu političku težinu. Nitko ni time ni njime nije impresioniran. Jedino možda sa svojih 79-godina izaziva žaljenje starog čovjeka koji je u smiraj života umjesto igre s unucima odabrao vođenje najkompliciranije države svijeta. To s njegovim licem i glavom uronjenom u šake samo su geste i poze predsjednika koji je tek sada kad se dogodio big shit shvatio težinu posljedica svoje odluke. Ono što je napravio je nepripremljeno, brzopotezno i kaotično američko napuštanje Afganistana. Odlučio je to provesti bez podvarijanti a), b), i c) ako stvari krenu krivim tokom. A ne samo da su krenule, već se krvlju poplavljena voda izlila iz korita rijeke i sve je otišlo k vragu do neslućenih razmjera. Neće to što se dešava u Afganistanu, kao ružan oblik američkog moralnog posrnuća, obilježiti samo Bidenov predsjednički mandat. Gore je što će to opteretiti američku vanjsku politiku novim obrascem ponašanja najveće sile svijeta. OK, Amerika je, ni prvi ni zadnji puta, ponižena i poražena. Važnije je, međutim, i to ostaje uklesano u kolektivnu memoriju, da je ispala nepouzdana. To se ne zaboravlja. A od nepouzdanosti do izdaje kratak je put. Biden je prešao demarkacijsku liniju. Oba pojma, „nepouzdanost“ i „izdaja“, upisuju se kao nove „vrijednosti“ američke politike prema partnerima. Nema više nikakve sumnje da su Biden i Amerika ispali nepouzdanima prema civilnim partnerima koje su izdali. I koji će biti ubijeni.

Robert Frank

PIŠE ROBERT FRANK

Ako već poslodavci u turizmu moraju dovoditi radnike sa strane, onda za to moraju dobiti pomoć države, gradova i općina

U svojoj suštini svijet je po mnogim kriterijima čudno podijeljen. Tako, naprimjer, u jednom njegovom dijelu, uglavnom po cijeloj Africi, postoji suficit radne snage koja na tom kontinentu teško dolazi do posla. U Europi, posebno onom najrazvijenijem dijelu poput Njemačke, radna je snaga deficitarna. Kancelarka na odlasku Angela Merkel iznijela je podatak kako toj državi nedostaje oko 400 tisuća radnika za popunu mjesta koja se plaćaju najmanje, pa do onih čijim plaćanjem radnik može itekako dobro (pre)živjeti. Upravo u skladu s tim potrebama pragmatična Merkel formurirala je politike prema izbjeglicama pa ih je u jednom trenutku u Njemačku propušteno približno onoliko koliko ih je trebalo tamošnjim poslodavcima. I u najvećim svjetskim krizama, prema svojim potrebama odgovorni i organizirani Nijemci izvukli su određene benefite. Njemačka je država čija vlast, iz koje god stranke ili grupacije dolazila i s kojim god svjetonazorom preuzme ključne institucije, gleda unaprijed, korak ispred svih ili barem najvećeg broja razvijenih država. Anticipacija gospodarskih trendova omogućava joj da strateški planira potreban broj zaposlenih, kada ih i odakle dovesti ako ih nema dovoljno u svom radnom bazenu, koliko ih platiti te kako u svemu tome, toj zamršenoj igri između kapitala i radnika, a negdje u tampon zoni i države, osigurati ravnotežu sustava i zajedničkog zadovoljstva svih aktera u priči. Njemačkoj je, dakle, već sada jasno, kad je riječ o nedostatku radne snage koja mora opsluživati njeno kompleksno gospodarstvo, koliko joj i čega u bližoj perspektivi treba.

Branko Biocic portret

PIŠE BRANKO BIOČIĆ

Preboljeli, a neevidentirani u sustavu

U siječnju smo supruga, oba sina, nevjesta, unuke i ja bili pozitivni na koronavirus što je utvrđeno brzim antigenskim testom u Domu zdravlja Labin zbog čega nam je epidemiolog svima odredio desetodnevnu izolaciju. Supruga i ja imamo i liječničku potvrdu naše obiteljske liječnice da smo 19. siječnja bili pozitivni na brzom antigenskom testu i da smo preboljeli Covid, a ja imam još i Infektološki nalaz Odjela za infektologiju Opće bolnice Pula, od 26. siječnja 2021 u kojem je utvrđena dijagnoza UO7.1- Akutna respiratorna bolest uzrokovana 2019-no CoV. Međutim, nigdje nismo uvedeni u sustav, bili smo dva puta u podružnici HZZO u Labinu, tražili su nas OIB i zatim rekli da nas nema u evidenciji, da nismo uvedeni.

Ilustracija (Arhiva)

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Europska osuda komunizma ne znači negiranje istarskog antifašizma

Prekjučer je diljem Starog kontinenta obilježen Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima - nacizma, fašizma i komunizma. Prije točno dvanaest godina, ondašnji 23. kolovoza odabran je kao datum donošenja rezolucije Europskog parlamenta u kojoj se poziva na “dostojanstveno i nepristrano” prisjećanje žrtava ovih režima.

Filip Zoričić i Dušica Radojčić (Snimio Milivoj Mijošek)

KOMENTAR BOJANA ŽIŽOVIĆA

Zoričić i Radojčić ne izabiru stručnjake u nadzorne odbore, oni uz bijeli dim postavljaju ljude od povjerenja

Duboki uzdah gomile ispred Komunalne palače na pulskom Forumu. Ponovno se iz dimnjaka pojavio crni dim. Otpao je još jedan kandidat za nadzorni odbor jedne od komunalnih tvrtki.

Više vijesti