Istarski su autori vrijedni u svome književnom stvaranju, te u posljednje vrijeme imamo tri nova naslova, posve različita, koja potpisuju autori iz Istre. Tatjana Pokrajac-Papucci autorica je djela za djecu, Đermano Vitasović predstavio se svojim novim haiku radovima, a Marijana Martinčić, inače po struci liječnica, poezijom.

Mala i Velika Ja

Tatjana Pokrajac-Papucci, autorica iz Rovinjskog Sela podarila je čitatelje još jednom novom knjigom u periodu koji je, s književnog gledišta, vrlo plodan za nju. U izdanju Biblioteke mala, Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, objavila je knjigu "Slatka sjećanja i žuki bomboni", gdje, na vrlo slikovit, sugestivan, nježan način, primjeren najmlađima, ali i onima koji vole ponirati u svjetovima prošlosti, donosi priče o uspomenama i sjećanjima, sjetnim i sretnim kako veli, koje mirišu na djetinjstvo. Gdje se, metatekestualno i metaforički, susreću Mala i Velika Ja, u znaku šarenih svjetala lunaparka, karusela i zvuka vergla.

(Promo)

Simbioza, spoj Velike Ja i Malene ja odvija se kroz stranice ove knjige, gdje se one, te dvije osobnosti, prožimaju, razdvajaju i spajaju, uz vrlo detaljne deskripcije prostora i stanja duše te naraciju koja je pitka za ciljnu publiku i gdje je zastupljena i zavičajna komponenta. Zastupljena je u tekstu napisanim hrvatskim književnim jezikom gdje su prisutne riječi i pojedini izrazi tipični za čakavštinu Rovinjskog Sela, dakle tragovi mjesnog govora, mikrogovora unutar književnog teksta, uz objašnjenja o značenju, tako da čitatelj može naučiti nešto više o zavičaju i o njegovim specifičnostima s lingvističkog gledišta.

Priče navode na sjećanje, introspekciju, ali i na smijeh, uz malo i autoironije te prisutnu komponentu povijesti i načina življenja u ovim krajevima. Sjeća se nekadašnjih sladoleda od jagode, lješnjaka, čokolade i limuna, Ježeka, Lučke, Punča, korneta i Ježeka, škartoca punoga sjećanja, a kroz cijelo se štivo, gdje Velika Ja uči, vodi Malu Ja kroz svjetova djetinjstva i uspomena, povlači i didaktička komponenta, odnosno učenje o određenim predmetima i pojavama iz djetinjstva i odrastanja.

Ovdje se, za razliku od proteklih ostvarenja, uvijek vizualno i estetski vrlo lijepo osmišljenih, šarenih, koji su bili ili slikovnice ili poetski radovi, okušala u formi kratke priče, što je zahtjevan žanr i forma za izražavanje kada se piše najmlađima, jer treba paziti i na sam stil i pristup takvoj dobnoj skupini, što ona konfrontiranjem i spajanjem Male i Velike Ja uspijeva balansirati.

- Česti autorski komentari koju preduhitruju pripovjedača govore da je riječ o zreloj životnoj i autorskoj osobnosti Tatjane Pokrajac Papucci koja spaja prošlost i sadašnjost, nostalgiju i vedar pogled na budućnost, napisao je za ovo djelo u recenziji dr. sc. Tin Lemac.

(Promo)

Godine nisu važne

Đermano Vitasović nedavno je, iako godine nisu važne, posebice kada je autor u formi i stalno pun ideja i kreativnosti, 85. godini, objavio haiku zbirku u vlastitoj nakladi, "Dašak lahora/Gentle breeze" gdje donosi svoje do sada najzrelije haiku uratke pisane mjesnim govorom svoje rodne Kacane nedaleko Vodnjana, hrvatskim književnim jezikom te uz engleski prijevod, koji potpisuju Dejan Pavlnović, uz Sanelu Pliško i urednik knjige te Đurđa Vukelić Rožić, kao i urednici i prevoditelji raznih časopisa/antologija gdje je do sada objavljivao.

Iako je haiku strogo određeni poetski žanr što se tiče metra i ritma i nema toliko prostora za pjesničke čarolije stihovima, kao u pjesmama slobodne forme, Vitasović pokazuje sve bogatstvo i raskoš ovoga žanra, što u dvojezičnom hrvatsko-engleskom izdanju je još izraženije.

Stihovi su snažni, evokativni, sugestivni, gdje se autor pokazuje kao pažljivi promatrač okoline, kao osoba u stanju percipirati i zabilježiti svijet oko nas na način da korespondira s poetskim trenutkom, stvarajući paralelizam među svjetovima – poetskim i aktualnim.

Ima tu crtica i iz prirode, kao i asocijacija, misli iz kulturnog života u snažnoj simbiozi s poetskim nadahnućem.

Autor je to koji ima što reći, i premda piše i dijalektalnu poeziju, njegujući, svakako hvalevrijedno, baštinu svoga zavičaja te piše i za djecu, najbolji je upravo u pisanju haiku uradaka, za što ga je pohvalio i najbolji poznavatelj toga žanra u nas, danas nažalost pokojni akademik Vladimir Devide'. Vitasović je bio jedan od prvih autora, pionira u tome žanru u Istri, te nastavio je to pisati stalno se usavršavajući te uz druženje i konfrontaciju s ostalim haiku autorima, postao sve bolji i bolji.

Dejan Pavlinović i Sanela Pliško, urednici ove knjige, također su, osim što su Đermanovi kolege i prijatelji, vrsni haiku autori i dio te velike istarske haiku obitelji koja osvaja nagrade i priznanja diljem svijeta.

Posebice su melodiozne pjesme posvećene impresijama iz godišnjih doba, gdje ima toliko istine, iskrenosti, suptilne ironije, na jedan poseban, živahan, a opet nenametljiv način. Gdje je autor pažljivi promatrač, koji neumorno bilježi slijedeći specifičnosti ovoga žanra i ritam haikua. Što nije uvijek lako. Važno se osvrnuti i na jezičnu komponentu zbirke, na hommage dijalektu, odnosno mjesnom govoru i specifičnosti toga govora, a da sve to ima širi predznak, tu je zastupljen i engleski jezik i poetski tekst s polaznog na dolazni jezik preveden zadržavajući bit poetske poruke, odnosno bez. Što je i veliko bogatstvo, kao i poetsko te prevoditeljsko umijeće, što je kod poezije posebno zahtjevno.

Opisi prirode, kapi rose, zalaska sunca, prodiranja sunčevih zraka, su vrlo snažni i vizualno dojmljivi, gotovo da ih čitatelj može vidjeti, doživjeti pred očima čitajući ove stihove.

Životne istine

Marijana Martinčić liječnica je, koja uz karijeru u ordinaciji obiteljske medicine piše poeziju te nedavno je objavila svoju četvrtu poetsku zbirku. Uz poeziju, velika je ljubiteljica glazbe, što se vidi i u njezinom poetskom stvaralaštvu.

"Narančasto i plavo" glasi naziv njezine nove poetske zbirke gdje donosi svoje recentne lirske radove pokazavši da i pisanje o općeljudskim temama, emocijama, prirodi, svijetu oko nas, zapažanjima, odlascima, ljubavima, te raznim životnim uzlaznim i silaznim putanjama uvijek može biti nanovo svježe, autentično i tečno, kolikogod da je stihova o tome do sada napisano.

Autorica piše biranim riječima, pitko, ali ne plitko, a njezini stihovi dopiru do duše čitatelja, kolikogod mislili da je o emocijama i raznim načinima njihove manifestacije sve, ili skoro sve napisano.

Puno je i filozofije, ali i glazbe, u širem smislu, prisutno u ovim radovima, te autorica je ovdje snažnija, sugestivnija negoli u prethodnim svojim zbirkama. Prisutno je i poniranje u razne životne sfere, napisano razigrano, a opet filozofski te na način da i poetski zainitrigira čitatelje. Sami naslovi pjesničkih uradaka podosta su filozofski, pa i oni kratki, jednostavni, imaju u sebi cijelu neku emotivnu ili tematsku sferu za analizirati, za predstaviti. Ima tu i putovanja, geografskih kao i metaforičkih, životne istine, mudrosti i filozofije, vrlo s(p)retno pjesnički predstavljene.

Martinčić je i pokretačica, zajedno s knjižničarkom Petrom Pavličević književnog kluba Lira u Knjižnici Veruda.