"Ukazanje Gospe u Zagori", djelo objavljeno u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Drnišu, najnovija je knjiga Boška Kedže, buzetskog slikara i pisca, ujedno njegov iskorak u duže prozne vrste, nakon zbirki kratkih priča "Kolovoz u Zagori" i "Samo sam ružno sanjao". Tiskana je u Educa Print centru u nakladi od 300 primjeraka.

Ironija i satira

Predstavljajući knjigu "Ukazanje Gospe u Zagori", knjižničar Mirjan Flego iz Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" Gradske knjižnice Buzet, naglasio je da se Kedžo u njoj odmaknuo od dosadašnjeg stila pisanja kratkih priča, s više ili manje autobiografskih elemenata te okušao u stvaranju potpuno izmišljene priče, koja počevši s naslovom, ali i radnjom, kroz ironiju i satiru promatra društvo i mentalitet kraja iz kojeg dolazi i kojeg dobro poznaje. Promocija knjige privukla je brojne posjetitelje, a dobrodošlicu u vijećnici Narodnog doma zaželjela im je v. d. ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" Dijana Kolaković Prodan.

- Boško Kedžo, znan kao ekonomist, umirovljenik, planinar, slikar objavio je svoj treći roman. Može biti uzor i motivacija da zapravo ako se nešto jako želi, uz puno truda i volje to se može i ostvariti, poručila je Kolaković Prodan.

Potaknut najavama da će se u Općini Unešić, na čijem se području nalazi i njegovo rodno selo, Planjane Donje, graditi vjetroelektrana, investicija koja je naišla na otpor mnogih, Kedžo je polako razvijao ideju kako to iskoristiti za jedan kraći roman. Bilo je izazovno, rekao je, nakon dvije objavljene zbirke kratkih priča, upustiti se u pisanje jedne, za njega, potpuno nove književne vrste. Radnju je smjestio je u izmišljeno selo, izmišljene općine i dodao malo politike i korone.

Tvrda ikavica

Dobar dio knjige, rekao je Kedžo, počiva na dijalozima koje je napisao na dijalektu, odnosno u "tvrdoj ikavici", dvojeći hoće li to uraditi kako treba jer ipak četrdesetak godina van toga miljea. No, strah je bio neopravdan, a to je doznao kada su neki probni čitači u Buzetu i Dalmaciji, posebno pohvalili upravo taj dio.

- Tome su pripomogli moji ljetni boravci u rodnom selu, u Zagori, pogotovo otkako sam 2017. godine otišao u mirovinu pa su samim time oni mogli biti duži. Bio sam u prilici, družeći se s tamošnjim ljudima svakodnevno, nekako "obnoviti" taj dijalekt, tu ikavicu koja mi je itekako bila potrebna za pisanje knjige, a i likovi koje sam izmislio, zapravo su preslika karaktera svih onih s kojima se družim sve to vrijeme dok tamo boravim. U svojim pričama često se vraćam u rodni kraj, a što zapravo ne bi trebalo čuditi. Jer kako kažu - možete otići iz svog rodnog mjesta, iz svog zavičaja jako daleko pa i na kraj svijeta, čak i ostati živjeti tamo, no vaše rodno mjesto i vaš zavičaj će uvijek biti u vama i s vama, prenio je Kedžo.

U Buzet se iz rodne Dalmatinske Zagore doselio 1980. godine. Radio je u buzetskoj poslovnici Riječke banke te u privatnim tvrtkama. Pjesme je pisao tijekom srednjoškolskog obrazovanja i objavljivao ih, a preseljenjem u Istru, redovno je, jednom mjesečno, objavljivao svoje humoristične kolumne u glasilu banke. Kedžo je bio i član buzetske kazališne skupine u osnivanju za koju je napisao nekoliko kratkih humorističnih tekstova, uspješno izvedenih pred buzetskom publikom. Posljednjih petnaestak godina piše kratke priče.

- Iza mene je već nekoliko desetljeća bavljenja slikarstvom zapravo gotovo od mog dolaska u Buzet, početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, nakupilo se više od dvadesetak samostalnih izložbi i puno više skupnih i to ne samo u Istri, nego i u Dalmaciji. Kada počnem s pisanjem novog teksta početkom jeseni, paralelno krećem s novim slikarskim ciklusom, barem je tako zadnjih šest, sedam godina. Zapravo sebe ne smatram niti slikarom niti književnikom, nego samo čovjekom koji povremeno odškrine ta vrata iza kojih se nalazi čaroban svijet stvaralaštva, zadrži se neko vrijeme u njemu i potom ponovo vrati nazad, u svoju ulogu oca, supruga, djeda, planinara, košarkaškog rekreativca, čitatelja dobre književnosti i umirovljenika, poručio je Kedžo.

Povezane vijesti

• Knjiga Petre Heisinger "Ja sam Petra, nećete me slomiti"
• Ljubavna priča Nore Barnacle i Jamesa Joycea: Konačno se i njezin glas čuje
• Perica, kišni čovjek: Priča o dječaku koji je 36 godina ostao stanovnik psihijatrijske bolnice s brojem, sve dok se za nj nije zainteresirao Hajrudin Merdanović, umirovljeni kriminalist i novinar