Teško je dvadeset godina angažmana, ljubavi, energije i upornosti prepričati u svega nekoliko rečenica i pritom uspjeti opisati sve one lijepe, ali i teške festivalske trenutke. Svetvinčenat, taj čarobni istarski gradić potpuno je neočekivano postao sinonim za ples, kazala je Snježana Abramović Milković

Brojna je publika u četvrtak navečer prisustvovala otvorenju 20., jubilarnog izdanja Festivala plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu.

Iako je lagana kišica pala neposredno prije otvorenja festivala, to nije omelo održavanje predstava, a prvi je dan bio u znaku hrvatskih, francuskih i austrijskih plesnih umjetnika.

Placa je zaplesala uz hrvatsku predstavu u koreografiji Rajka Pavlića "Poskočite anđeli".

Ta je kraća forma u biti hommage snazi tijela u pokretu, odnosno sposobnosti da se stvori izravna komunikacija između instinkta i djelovanja, čitavo vrijeme uz minimalističku glazbu koja se temelji na folklornim elementima iz raznih krajeva i doba.

U koreografiji Bruna Pradeta nastupila je Compagnie Vilcanota iz Francuske predstavom "People what people?", a već u najavi definirana je predstava od ljudi za ljude. Iako ta definicija može djelovati malo neobično, naglasak, lajtmovi te središte svega je kretanje tijela plesača, uz krikove, glasanje, nevjerojatne pokrete za koje se "običan" čovjek upita kako uspiju izvoditi neke naizgled jednostavne, a opet tako složene kretnje nevjerojatnom lakoćom. To je svijet bez rekvizita, bez strojeva, svijet koji se neprestano vrti u krugovima koji se prožimaju, nadopunjavaju, stvaraju simbiozu između raznih svjetova.

Upravo to predstavlja i metaforu današnjeg vremena gdje je naglasak više na "rezonanciji" nego na "razumu", te oslikava današnji svijet, ljude, svjetonazore, osjećaje i međuljudske odnose, a sve to uz vrlo precizan plesni dio, doveden gotovo do savršenstva.