PREMIJERA

NAPOKON MALO VESELJA: Vrlo aktualna komedija "Moje istrijansko korona vjenčanje" Teatra Naranča

Vrlo pitki tekst, koji nije zato plitak, duhovite replike, te protagonisti koji mogu i ne moraju imati karakteristike i nekih ljudi iz stvarnoga života, te sjajni glumci, pobjednička su formula ove predstave koja u biti sažima sve što se dogodilo oko nas u posljednjih godinu dana, a da nas pri tome dobro nasmije

| Autor: Vanesa BEGIĆ


Napokon malo veselja u ovim pandemijskim zimskim danima, gdje stalno slušamo o broju (novo)zaraženih, cijepljenju, lockdownu, stožeru, mjerama… I u novoj predstavi Teatra Naranča "Moje istrijansko korona vjenčanje", namijenjenoj mladima, odnosno starijima od 15 godina - čime je ujedno i pokrenuta nova Scena15+ - riječ je o svemu gore navedenom, ali na zabavan, zanimljiv, ironičan način, da se publika i nasmije, da drukčije pogleda na taj jad koji nam je prije godinu dana svima promijenio živote.

Vrlo pitki tekst, koji nije zato plitak, duhovite replike, te protagonisti koji mogu i ne moraju imati karakteristike i nekih ljudi iz stvarnoga života, koji nas na jedan ili drugi način okružuju, te sjajni glumci, pobjednička su formula ove predstave koja u biti sažima sve što se dogodilo oko nas u posljednjih godinu dana, a da nas pri tome dobro nasmije.

Mjesto radnje je oštarija, birtija "Nemojte ča zamirit", a vlasnik oštarije Tone (glumi ga posebno nadahnut Majkl Mikolić), priprema svadbu kćerke Silvane (raspoložena Katja Rabar) i Talijana Luigija (odličan Luka Juričić). No, tu je lockdown, Luigiju je dan prije svadbe završila samoizolacija, tovaje i pijati naručeni iz Italije preko Kine zapeli su negdje diljem Europe, putujući s jedne carine u drugu, a mladenka je silno željela roza stolnjake, ne bilo kakve, već francuski roza. I to je drugi put da je svadba odgođena. Već su "srezali" broj uzvanika, i to dva puta, i kako objasniti prvom, drugom, trećem zrmanu da ga nećeš zvati…

(Snimio Dejan Štifanić)

Vrlo simpatičnim, ne previše karikiranim, nadahnutim predstavljanjem mjera i njihovim promjenama, prikazuje se i realnost, koja je naša, istina, ali te mjere su prisutne i u cijelom svijetu, tako da to može funkcionirati čak i u nekom širem kontekstu.

No, predstava je prije svega zavičajna jer se tu govori i čakavski, kušelja se, te se spominju ljudi iz ovih krajeva koji oblikuju naše sudbine i odlučuju o mnogočemu.

Oštaru Tonetu stalno u oštariji pravi društvo njegov najvjerniji klijent Đino - pjevač trenutno bez gaže (izvanredan Luka Juričić, koji je utjelovio još nekoliko uloga), a koji voli popit i požaliti se na nemogućnost nastupa, jer pjevajući širi kapljice zaraze. Lik je zbilja izvanredan, a sličnosti s likovima iz našeg užeg ili šireg miljea… svaka asocijacija je (ne)moguća.

(Snimio Dejan Štifanić)

Konobarice u oštariji su Marija, žgaja Istrijanka, susjedova kćerka koja pohađa online završni razred srednje škole, a nakon što se logira i lajka učiteljici da se logirala, može delati kao konobarica - i kada je lockdown. Hodajući s mobitelom u ruci broji korake, tako da je petica iz tjelesnog zajamčena. U interpretaciji Lucije Pajice, sjajno je "skinut" profil i karakter jedne tipične, ali uvijek posebne konobarice iz neke oštarije tu iz Istre, bilo gdje oko nas. Vrlo dobra je i Elizabeta Košeto, čiji je napredak vidljiv iz predstave u predstavu, sve bolja i bolja je, angažiranija i nadahnutija, koja glumi konobaricu Cecu, koja se izvrsno snašla u istarskoj sredini.

Potom, kao i svaka oštarija koja drži do svoje tradicije, tu su i uobičajeni klijenti. Nešto kao "Kafić uzdravlje". Tu je i vrlo zanimljiva Hana (ponovno Katja Rabar), koja se silno potrudila "skinuti" manire jedne antivakserice koja stalno organizira prosvjede. U tom dijelu predstave predstavljena je i problematika koja nadilazi samo doba korone, koja je puno šira i odnosi se na teorije urote, zavjere, čipiranje, nus-pojave, ali gdje ismijavanje određenih fenomena nikada ne postaje osuda ili izrugivanje. Sve je tu s mjerom. I s razlogom.

(Snimio Dejan Štifanić)

Zaplet počinje s novim lockdownom u Italiji, kako će Luigi stići na vrijeme za svadbu, a Silvana je već na rubu živčanog sloma. Zato ga Tone namjerava, uz pomoć Gina, prošvercati preko granice, kao što je ranije švercao prstace.

Potom je u tom nepreciziranom istarskom mjestu kuću kupio djelatnik Zavoda za javno zdravstvo, koji se preziva Papak (Irin Šime Rabar, koji je vrlo dobro prelazio iz uloge u ulogu - interpretirao je i svećenika, a u ovoj je ulozi bio najbolji), silno se boji svoje žene. Kada ga buduća mladenka Silvana napadne, to je najurnebesniji dio ove predstave, koja u tim trenutcima funkcionira poput prave komedije. Potom se tu pojavljuje Mia, supruga gospodina Papka, koja uređuje interijere (Matilda Nikić), u vrlo zanimljivoj ulozi, od početne antipatične "uhljebice", do simpatične pomagačice u pripremanju vjenčanja.

Cijeli tijek radnje obilježava i vrlo brzo izmjenjivanje radnje i premda traje sat i pol, vrijeme uz smijeh i duhovite replike proleti, i gledatelj nema osjećaj da je bilo koja scena preduga.

(Snimio Dejan Štifanić)

Na kraju, kada se čini da će doći do još jedne odgode vjenčanja, stvar spašava Capo, a za njega protagonisti kažu da je - pravi. U sjajnoj interpretaciji Luke Juričića, mnogi su iz publike primijetili da si i - fizički sliče.

Potom se Silvana i Luigi žene, i sve završava kao u sretnim bajkama. Publika je na trenutak mogla zaboraviti na sve loše stvari iz našeg okruženja i gledati na koronu s distance, kao iz neke druge dimenzije i perspektive na svijet oko nas.

Ima tu elemenata iz raznih komedija i situacija iz kafića, ali na posve originalan način, s koronom kao lajtmotivom. Konspirativni motiv je poput onog u "'Allo, 'Allo", solidarnost iz kafića-birtije-oštarije je kao u "Kafiću uzdravlje", a realnost je prava istarska, odnosno svjetska. Ali ipak naša, domaća.

Autor teksta je Goran Mihovilović, a režiju i adaptaciju predstave potpisuje Majkl Mikolić. Igraju svi od reda izvrsni Majkl Mikolić, Luka Juričić, Katja Rabar, Irin Šime Rabar, Elizabeta Košeto, Lucija Pajca i Matilda Nikić. Scenografija predstave djelo je Lene Modrušan i Luke Juričića. Kostime je izradila Valentina Ferlin-Živić, za scenski pokret je zaslužna Katja Rabar, za šminku Lena Modrušan, a dizajner rasvjete je Anri Deronjić.

Predstava je na programu u subotu, 20. veljače, u nedjelju, 21. veljače, te potom u petak, 26. veljače, u subotu, 6. ožujka i u ponedjeljak, 20. ožujka. Početak je u 20 sati. Traje 90 minuta. Informacije i rezervacije na 095/5222-505, teatar.naranca@gmail.com, a rezervacija je potrebna zbog limitiranog broja mjesta u dvorani

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini