(Snimila Nika Paus)
U sastavu Bembo Festa u Balama, u nekoliko će navrata tijekom ljeta biti odigrana predstava »Jedne lijepe baljanske noći«, autorice Marijane Nole, u režiji Roberta Raponje. Predstava će se održati i u petak u 21 sat u utvrdi Fort Forno, a izvodi se na engleskom jeziku. Bio je to povod za razgovor s Devinom Jurajem, pulskim pjevačem i plesačem koji glumi u toj predstavi.
- Predstava »Jedne lijepe baljanjske noći« započela je neslužbeno nakon jednog nastupa. Pjevačica Anastasija i ja slušali smo koncept dok je muzika DJ-a parala naše uši i ostali smo na tome da ćemo uskoro putem maila saznati više, i tako je i bilo. Simpatično mi je mapirati proces izgradnje jednog ovakvog projekta koji se jako oslanja na predanost ljudi koji rade na njemu. Od prvog maila pa do prošlogodišnje premijere, proces je bio jako opušten i točno ono što ljetni projekti traže: zaigranost, opuštenost, improvizaciju i najbitnije čistu ljubav prema izvedbi onog što je na papiru (a i onog što je između redaka). Ovo je projekt koji pokazuje onu »dječju« ljubav prema izvedbi jer svaka izvedba limitirana jedino našom maštom.
(Snimio Damir Bošnjak)
- Komedija apsurdnih implikacija. Što više pokušavam okarakterizirati i upoznati svog lika, to ga manje razumijem zbog konteksta u kojem se on nalazi. Djelo je zaista jedino veliko koliko ga vi napravite. Romantična komedija s nekim vrlo upitnim moralnim odlukama sa strane svih likova, uz ponešto »pomješanog« govora koji sve to pretvara u jedno djelo koje pleše na granicama Monty Pythonovog apsurda i suhog engleskog humora. Ekipa koju čine Davor Tarbuk, Lara Živolić Agaj i Anastasiia Groshko su nevjerojatno vješti u tome da sve ono što mi radimo, koliko god obično ili u datom trenutku nelogično i smiješno bilo, ispadne smisleno da priča ide dalje, ali kako dalje, to ni sami ne znamo. Bend koji toliko vješto zaokružuje glazbenu sliku naše predstave, kičma je svake izvedbe jer bez njih, to jednostavno ne bi bilo to. Prate i trpe naše svakakve improvizacije i izmjene i neopterećeno pokazuju koliko su vješti u tome da se ta improvizacija ne vidi.
- Pjevam, glumim i plešem koliko mi kostim dozvoljava. Ljepota ove predstave je što riječ »ne« ne postoji. Dozvoljeno mi je što god poželim, dok god moj lik to može opravdati, ali još smiješnije je to što ta sloboda otvara nove slobode drugim glumcima. Poanta izvedbe jest da je našim likovima sve to vrlo ozbiljna stvar, mi smo zaista u »kataklizmičnim situacijama« koje se jednostavno ne mogu negirati, ali apsurd situacije, kao što je moja izvedba pjesme »Ti si mi u krvi« Zdravka Čolića, nakon jednog ključnog otkrića sve to zaokružuje.
- Fort Forno jako pomaže u tome da se priča oboji u jedno drugo ruho. Iz milja volim reći da smo nalik zatvorenicima koji pripremaju predstavu svojim prijateljima da bi lakše odslužili kaznu jer kontrast naših kostima i ozbiljnog kamena Fort Forna je priča sama po sebi. Nema ničeg što bi vas iz priče izvuklo. To je jednostavno svijet za sebe. Doduše, prostorna garderoba nema svjetlo, ali to profesionalce ne sputava.
- Engleski je daleko moj najdraži jezik za izvedbu i muči me činjenica da sam nakon tri mjuzikla na hrvatskim daskama tek sad imao priliku glumiti na tom jeziku. Poteškoća nema, dapače, lakše je, ali ono što je najljepše jest lepeza naglasaka koji se nude u ovom apsurdnom djelu. Svatko od nas donosi ono nešto svoje i najbolje od svega je što sve to drži vodu.
- Čekam da završi. Ljeto usporava sve, a ja nisam još u onoj fazi života gdje »il dolce far niente« prevladava. Pjevam i glumim, spremam pjesme za kraj ljeta i za jesen.