LUKA PEŠUN
ŽIVOT S BAKOM I DJEDOM: U Galeriji Makina otvorena izložba "Domestic" nagrađivanog mladog fotografa
Ova selekcija fotografija uglavnom prikazuje aspekt života s bakom i djedom i njihovu fizičku onemoćalost tijekom starosti i moju brigu o njima, objašnjava Luka Pešun dodajući da se radi o bilježenju života onakvim kakvim ga je vidio i proživljavao
U Galeriji Makina preksinoć je otvorena izložbe "Domestic" nagrađivanog mladog fotografa Luke Pešuna, a koju je organizirala pulska udruga Proces.
Uz autora, brojnu publiku su na otvaranju pozdravili voditelj galerije Hassan Adbelghani i Jan Franjul iz udruge Proces koji je izrazio zadovoljstvo što baš u Galeriji Makina imaju priliku dovoditi nove autore, promovirati queer umjetnost i queer umjetnike jer smatra da je jako bitno njima dati novu pozornicu da pokažu što rade, kao i pokazati u Puli nešto što se inače nema prilike vidjeti.
Istraživanje prešućenog i razrješenje traumi
Fotografije Luke Pešuna s izložbe nastajale su od 2014. kada je pripremao mapu za akademiju. Serija je nastajala za prijemni ispit, ali vremenom se nastavila razvijati iako nije rađena mentorski. Tijekom cijelog studija fotografije stvarao je nove radove za ovu seriju "Domestic", a u Puli je izložena selekcija od 12 fotografija.
- Ova selekcija uglavnom prikazuje aspekt života s bakom i djedom i njihovu fizičku onemoćalost tijekom starosti i moju brigu o njima, objašnjava Pešun dodajući da se radi o bilježenju života onakvim kakvim ga je vidio i proživljavao.
- Iako možda na prvu djeluju jako mračni motivi, pokazuju svjetlo koje prodire i koje je, nadam se, referenca na neku ljepotu unutar svega toga. U svemu dobrom ima nečeg lošeg, i u svemu lošem ima nečeg dobrog, kaže autor.
"Ideja doma kao mjesta sigurnosti i zaštite unutar kojeg je nuklearna obitelj temeljna organizacijska jedinica i osnovna odrednica (još) je duboko ukorijenjena u kolektivnu svijest, a na razini pojedinca nameće se poput kakvog samoispunjavajućeg proročanstva. Svaki se pomak od ovoga obrasca u toj tradicionalnoj (patrijarhalnoj) strukturi osjeća, ako ne i nasilno artikulira, kao anomalija.
Suočen s takvim nerazumijevanjem i izostankom podrške članova uže obitelji, autor je u ranoj adolescenciji formirao neku vrstu alter-ega, adaptirajući vlastiti identitet i primjenjujući autocenzuru. U odrasloj se dobi vraća unatrag, u fotografsko istraživanje prešućenog i pokušaj razrješenja trauma, iz kojega proizlazi ciklus 'Domestic'", pišu u predgovoru izložbi kustosice Tea Kantoci i Jozefina Ćurković koje ističu da njegov objektiv figurira kao skener i autonomni saveznik u ispitivanju doma kao fizičkog – životnog prostora, ali i emocionalnog prostora zamršenih obiteljskih odnosa.
Neumoljiva iskrenost i sirovost
"Kontinuirano bilježeći prostor obiteljske kuće, u tome intuitivnom procesu dekonstruira narativ o 'toplome domu' u kojemu tražimo sigurnost, polazeći od iskustva doma kao mjesta kontrole, nelagode pa i straha. Izložene su fotografije izabrane iz opsežnog korpusa nastalog u vremenskom razdoblju od šest godina i predstavljaju završno poglavlje toga procesa – neku vrstu katarze koju je donijela skrb o djedu i baki onemoćalima uslijed starosti i bolesti.
Izraženo je obilježje ciklusa neumoljiva iskrenost, sirovost koja nas neuvijeno suočava s prizorom. Tako su ovdje izloženi kadrovi kreveta i spavaće sobe kao središta zbivanja i svojevrsnog kabineta čuda u kojemu su amalgamirani cijeli životi; 'zaštićeni' tanjur s hranom i zubna proteza kao simboli međusobnog uvažavanja i brige; te dirljiva geografija tijela i portreti u kojima su sadržane izvjesnost i fragilnost, ali i nepokolebljivost i dostojanstvo. Ti prizori nisu u funkciji suočavanja promatrača s ostarjelim, slabo funkcionalnim tijelom kao takvim, nego upravo u osvjetljavanju spremnosti protagonista da ga podijele s objektivom i onime koji se iza toga objektiva nalazi. Stoga Pešunovo fotografsko viđenje svjedoči o dubokoj povezanosti i otvorenosti jednih prema drugima, usprkos tomu što se na obje strane nalazi nešto što su drugi iz njihova okruženja ili društva u cjelini označili kao neprikladno ili nepoželjno" pišu kustosice.
Dokumentacija društvene i kulturne klime
Ukazujući na logično objašnjenje "zašto je autora njegovo traganje odvelo prema protagonistima fotografija, koji su oformili neku vrstu utočišta unutar biološke obitelji: oni su prihvatili njegov queer identitet i za njega otvorili siguran prostor", Tea Kantoci i Jozefina Ćurković ističu, između ostalog da se "odnos obostrana povjerenja produbljuje, ipak, sustavnom skrbi fotografa za djeda i baku."
- Vremensko trajanje projekta, dosljednost u produkciji fotografija i njihova značenjska slojevitost upućuju na procesualnost kao jednu od temeljnih odrednica ciklusa. Naime, transformacije u autorovu osobnom razvoju, njegova umjetnička emancipacija i dinamika zajednice kojoj pripada reflektiraju se i utiskuju u te fotografije, stoga ih trebamo promatrati ne samo kao intiman dnevnički zapis, nego i dokumentaciju društvene i kulturne klime recentnih godina", zaključuju kustosice Tea Kantoci i Jozefina Ćurković.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
