U Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu otvorene su dvije nove samostalne izložbe kojima se posjetiteljima predstavljaju istarski umjetnici Željko Bobanović – Don Bobo i Raoul Marini. U skladu s epidemiološkim mjerama izložbe su otvorene u gradskoj lođi, gdje je kustos galerije Fonticus Eugen Borkovsky predstavio autore i njihove projekte.

Željko Bobanović – Don Bobo koji živi u Višnjanu poznato je ime istarske likovne scene, naročito kroz djelovanje studija D13, dugogodišnji je aktivni član Grožnjanskog likovnog kruga, a do sada je kroz razne zajedničke i samostalne projekte bio predstavljen i u Fonticusu. Za ovo pandemijsko izdanje pripremio je samostalnu video prezentaciju pod nazivom "Kopirajt na tišinu", slikovno - materijalnu bilješku mogućeg, zapravo nerealnog stanja. U jednom dijelu galerije je skupina ugašenih svijeća, dok je na slici iza njih fotografije jedne upaljene svijeće. U istom prostoru galerije, na suprotnom zidu je projekcija video-rada u kojemu autor zapaljenom fotografijom upaljene voštanice pali do tada nedirnute, ugašene svijeće. Što je u svemu realno, što je iluzija?

- Don Bobo propituje i pojam predstavljanja kreativnog djela. On uspješno koristi izlagačku praksu, video-oblikovanje, ready made, fotografiju i zvuk. U prostor bijele kocke uvodi svih pet medija koji odlično funkcioniranju unutar zadatka prezentacije ideje, problema, priče koju ispreda. I više od toga, prostor galerije koristi i prije reprezentativnog dijela. On u istom prostoru snima video materijal i fotografiju koji kasnije bivaju uklopljeni u kompletan rad. Don Bobo se, tijekom rada na projektu, obraća komentatoru ili promatraču: Tko može imati kopirajt na tišinu?! Mogu li postojati dvije ili više tišina, ili je tišina jednostavno jedna, nedjeljiva i nemnoživa? Nisu li dva prazna prostora jedna te ista praznina? Ovim radom autor problematizira mijenu i tijek kao vizualne događaje, nepogrešivo ilustrirajući odjeke značajnih, čak dramatičnih vibracija. Veoma brzo shvatimo da se radi o nizu slika koje nude ideju iluzije prolaska stvari mimo nas. Nekada nismo vjerovali da je Zemlja okrugla. Danas teško prihvaćamo misao da je materija energija koja titra na sporoj frekvenciji. Jako brze vibracije uzrokuju da materija napusti frekvencijski raspon koji ljudskih pet osjetila mogu opažati. Oslanjanjem na njih baziraju se doživljaj i autopercepcija. Potaknut realnošću, Bobanović dodiruje pitanja opstanka i svrhu pojedinca. Jer, informacija zamjenjuje materiju. Mi mislimo da smo bili, a samo smo vidjeli. Umjetnik likovnim i filmskim sredstvima prati vlastiti proces u koji ponire, služeći se obrazovanjem i iskustvom, instinktom i memorijom. On koristi kreativnost kao egzistenciju. Komunikacija s promatračem ostvarena je na dvjema razinama - gledatelja i rada u postavu i video-snimke u vremenu procesa ostvarenja. Prezentacija je pretvorena u instalaciju, rekao je među ostalim kustos Eugen Borkovsky o novom projektu Željka Bobanovića, koji je u cijelosti nastao u galeriji Fonticus, gdje je i predstavljen.

U drugom dijelu galerije samostalni projekt pripremio je mladi pulski umjetnik Raoul Marini pod nazivom "Iskušavanje memorije matrice". Raoul Marini je nakon završene gimnazije, 2012. godine nastavio školovanje na Likovnoj akademiji u Urbinu (Italija), smjer grafika, nakon čega odlazi u Veneciju gdje nastavlja studiranje pod mentorstvom Paola Fraternalija s kojim nakon studija zajedno djeluje u kulturno - umjetničkoj udruzi Lab43 for print. Ta specifična udruga koristi medij tiska i grafike kao okosnicu kreativnog djelovanja. Iz tog opredjeljenja nastao je i projekt predstavljen u Galeriji Fonticus. Već na ulazu u galeriju autor daje priliku posjetitelju da gaženjem po podlozi i kasnijim otiscima stopala po podu galerije sudjeluje u tom grafičkom projektu.

- Čini se da autor želi svjedočiti da je pojam grafike mnogo širi od konvencionalnih pristupa. Ovi radovi dotiču ideje enformela, gdje je oblik do neke mjere podčinjen materiji. Gesta presuđuje formi, ne dozvoljavajući oblikovanje bez tragova akcije. Ovaj bi se opus mogao predstaviti kao eksperimentiranje, ali svježina, tematika i kvaliteta radova odskače od takvog površnog tretmana. Iako grafika podrazumijeva djelatnost umnažanja, mnogi njegovi radovi teško bi se mogli multiplicirati, osim ponekih elemenata, sastavnica radova. Iako je očito da autor izvrsno barata mnogim grafičkim tehnikama, on namjerno iskače od standardnih postupaka. Ponegdje nalazimo prepoznatljive detalje, a neki radovi nude samo ideju oblika. Grafički postupci uvijek su odjek matrice, no Raoul provokativno dopušta slučajnost, uvodi nesklad u predstavljene situacije. Ponekad drsko koristi nađeno, npr. banalne, industrijske otiske, serijske brojeve ili oznake, uklapajući ih u radove. Pred nama je interpretacija povijesnog, osobnog i urbanog meteža. To možda nije negativan metež, ali nas autor bombardiranjem svjetlosnim i znakovitim informacijama provocira na razmišljanje. Tu su asocijacije osoba, prirode, tehnologija, industrije, ali i lirske konotacije. Pokušavajući proniknuti proces nastanka ovih radova, čini se kao da oblikovanje mrljama, spontanim potezima, slučajnim materijalima, gdjekad zaustavlja nakanu autora. Opet, ponegdje upravo takvi postupci iniciraju daljnje istraživanje, prenio je Borkovsky svoja zapažanja u projektu Raoula Marinija koji jer dijelu svojih radova ponudio naslove koji postaju značajna odrednica, ponekad logični, čak čitljivi s radova, a ponekad začudni i simbolični uz evokaciju umjetnikovih doživljaja.

Povezane vijesti

• Prostori vremena i hommage Aleksandru Rukavini
• Provokativna slika nesigurnosti trenutka
• Svjetlo u likovnim radovima 57 autora