U kinu Valli otvorena je izložba "Tošo Dabac: barokni kadar Marije Crnobori" te predstavljena "Vremeplov 5", a u galeriji Makina izložba Silvestra Kolbasa "Fotokemika"
Jedna od fotografije s izložbe "Tošo Dabac: Barokni kadar Marije Crnobori" (Snimio Duško Marušić Čiči)
Preksinoćnu uvertiru u 68. Pulski filmski festival označio je bogat popratni program: u kinu Valli otvorena je izložba "Tošo Dabac: barokni kadar Marije Crnobori" te je predstavljena knjiga "Vremeplov 5", a u galeriji Makina otvorena je izložba fotografija "Fotokemika" Silvestra Kolbasa.
Izložba "Tošo Dabac: barokni kadar Marije Crnobori“" posvećena je velikoj glumici rođenoj u Banjolama, a autor izložbe, Daniel Rafaelić, predstavio je do sada neizlagane portrete i radne fotografije Marije Crnobori koje je Dabac načinio tijekom snimanja filma "Barok u Hrvatskoj" Oktavijana Miletića. Izložbu koja će se moći razgledati do 31. kolovoza su, uz Rafaelića otvorili ravnateljica Javne ustanove Pula Film Festival Gordana Restović i ravnatelj Kulturnog informativnog centra Petar Bujas, a proglasio ju je otvorenom pulski gradonačelnik Filip Zoričić.
"Vremeplov 5" Sanele Pliško, Boška Picule i Danijela Rafaelića (Snimio Duško Marušić Čiči)
"Vremeplov 5" posvećen je trima pulskim glumicama, a predstavili su ga urednica Sanela Pliško koja je pisala o Alidi Valli, Boško Picula koji piše o Lauri Antonelli dok je Rafaelić posvetio svoj segment Mariji Crnobori. Nakon prezentacije prikazani su filmovi "Barok u Hrvatskoj" Oktavijana Miletića te "Božanstvena žena" Giuseppea Patronija Griffija.
Silvestar Kolbas predstavio se u Makini izložbom "Fotokemika", inspirirane ostacima istoimene tvornice u Samoboru i ovo je tek manji dio izložbe postavljene u Tehničkom muzeju Nikole Tesle u Zagrebu i galeriji Prica u Samoboru. Kolbas je snimao napuštene prostore tvornice filmova u Samoboru koristeći stare fotomaterijale, filmove koji su napravljeni na tim napuštenim mjestima i koje je koristio da bi snimao upravo ta napuštena mjesta. Ti filmovi danas nisu dobri nego pokazuju neku grešku u reprodukciji, ali Kolbas je tu grešku koristio kao vizualni, izražajni element, kao svjedočanstvo o prolasku vremena.
- Fotografija po svojoj prirodi bilježi prolazak vremena, a ovdje ima jednu novu dimenziju jer tekstura materijala starenjem se razlikuje od uobičajene i te greške pokazuju da je fotografskom filmu prošao rok kao što i nama prolazi. To je jedna priča koja se uvjetno može čitati kao jedna metafora o prolaznosti, propadanju itd., objašnjava Kolbas.
S otvaranja izložbe "Fotokemika" Silvestra Kolbas u Galeriji Makina (Snimio Dejan Štifanić)
Sve fotografije su rađene klasično, fotokemijski, s mehaničkim fotoaparatima, s filmovima koje je trebalo razvijati, s povećanjima koja su ručno rađena na Fotokemikinom fotopapiru. Taj postupak Kolbas uspoređuje s klesanjem u kamenu, koje i danas postoji, ali ima drugu funkciju nego što je imalo u doba prije Guttenberga.
- Fotokemijska fotografija funkcionira i danas samo ima drugu ulogu nego što je imala u doba naše mladosti, kada je bila raširena, kaže Kolbas. Uz njega izložbu su otvorili Hassan Abdelghani, voditelj galerije Makina, Pavo Marinković, umjetnički ravnatelj PFF-a, Lena Radunić, koja vodi pulski gradski Upravni odjel za kulturu te Markita Franulić, ravnateljica Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu. Izložba se može razgledati do 1. rujna.