GALERIJA POOLA

IZLOŽBA "IT CAN'T HAPPEN HERE/OVDJE SE TO NE MOŽE DOGODITI": Od Zappine glazbene fuzije do umjetničkog kolažiranja

| Autor: Mladen RADIĆ


U Galeriji Poola preksinoć je otvorena izložba "It can't happen here/Ovdje se to ne može dogoditi" na kojoj se do 4. prosinca mogu vidjeti radovi Martine Grlić, Pavla Pavlovića, Marka Tadića i Zlatana Vehabovića.

Voditelj galerije Bojan Šumonja pozvao je zagrebačkog umjetnika Pavla Pavlovića da ovdje izloži svoje nove radove, na što je Pavlović pristao te pozvao svoje kolege.

- Ovo danas je apsolutno jedna reprezentacija umjetnika koji su već dokazani, ljudi koji rade s Novom figuracijom koja je dosta "in" kod nas, ali i u svijetu. Važno je da je to vrlo kvalitetno i da se radi o visokorafiniranom slikarstvu, autorima koji imaju ideju, koji imaju i siže koji je pametno složen i na taj način stvaraju zaista reprezentativna platna, rekao je otvarajući izložbu autor predgovora Mladen Lučić, kojeg je posebno razveselilo što je ta izložba na neki način posvećena Franku Zappi i jednoj skladbi s albuma "Freak out" koji je Zappin prvijenac, snimljen s Mothers of Invention. To je upravo pjesma "It can't happen here".

- Zappa je možda prvi u rocku napravio fusion, spojivši jazz, rock i blues i sve tada važeće glazbene pravce, a ovi dečki i jedna cura rade po sistemu kolažiranja. Nije to kolažiranje u tehničkom smislu, osim možda kod Marka Tadića koji se po nekom konceptu možda izdvaja od ostalih, ali s obzirom da se radi o tematici kolažiranja, onda je i on vrlo dobro izabran i prisutan. Nije ovdje kolaž ono što znamo samo kao tehniku kolaža u umjetnosti, nego se radi o spajanju, fuziji arhivskih materijala i povijesnih situacija, što je neobarok prije 20-ak godina pokrenuo radi čega ne možemo to stilski staviti u jednu ladicu. Radi se o svježim, pametnim, odlično napravljenim slikama koje daju jedan duh i govore apsolutno o jednom transmodernističkom duhu, rekao je Lučić ističući da se ovako nešto rijetko viđa u Puli, i ne samo tu.

- Nisam Zappin najveći fan, ali ga volim slušati, kaže Pavlović. "Tema je poveznica, to je kolažni postupak sa skupljanjem razne arhivske građe i dovođenjem u novi kontekst. Kroz tu priču smo se skupili i zatvorili ovu cjelinu", objasnio je ovaj umjetnik koji kaže da se bavi klasičnim temama koje kroz svakodnevne stvari i situacije dovodi u korelacije s velikim i bitnim temama iz povijesti.

- Moja preokupacija je generalno kultura u kojoj živimo i za koju mi se čini da ima dosta utjecaja kiča na koji se ova tema referira, kaže Pavlović.

Kod Martine Grlić riječ je o novim radovima koje trenutno razvija vezano uz arhivske fotografije, osobne, kolektivne iz određenog vremena i odrastanja i na te prizore intervenira kroz sliku i implementiram određene apstraktne elemente.

- Uz nostalgični osjećaj referiram se na jedno prošlo vrijeme koje više ne postoji. Prva slika se zove "1982." i direktan je citat jedne fotografije iz obiteljskog albuma. Ona druga slika se zove "Djevojčica na rođendanu" i to apstrahirani autoportret, također iz obiteljskog albuma, objašnjava Grlić.

- Rad kojim se predstavljam se jako lijepo uklopio u Pavletov koncept tog kolažiranog pristupa slici, a dio je mog ciklusa koji spremam za Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu. Kolažirani dijelovi su zapravo komadi koji su unutar tog muzeja, dakle njihova digitalna arhiva je bila kod mene, ja sam to uzeo i napravio neki "sataraš" iz toga, kaže Vehabović koji se Zappe dotaknuo oko srednje škole i poslije mu se nije pretjerano vraćao premda poštuje i cijeni njegov "lik i djelo", a uskoro izlazi i dokumentarac o njemu, čemu se veseli.

- Takvih likova je kronično malo, fali ih, a koliko vidim Zappa je u cijelom ludizmu bio i dosta veliki aktivist što je uvijek interesantno, kaže Vehabović. Otvarajući izložbu zahvalio se Šumonji, rekavši za njega da je "vanserijski i vrhunski slikar koji se trudi svojim djelovanjem afirmirati druge kolege i voditi ovakav program, a to se ne događa jako često i na tome mu treba čestitati".

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter