U umaškoj Galeriji MMC-a postavljena je impresivna izložba "Reska poetika" likovne umjetnice Gail Morris. Oksimoron korišten za sam naziv izložbe odista na promatrača djeluje kao gorki med podsjećajući nas tom svojom oporom lirikom da su i likovni umjetnici poput pjesnika - čuđenje u svijetu.

Antiteza

Resko i poetski, kao antiteza u kojoj se spajaju dva nespojiva, suprotna pojma, na ovoj se izložbi prvenstveno zapažaju u tehnologiji kojom umjetnica spaja materijale od kovine i stakla, fizikalno oštre i opasne materijale, ali vizualno efektno i dojmljivo kombinirane u instalacijama u prostoru. Silnice energija iz instalacija prenose se na publiku u tamnim, izduženim oblicima, dok energiju iskazuju i oštri, trokutasti dijelovi objekata. Umjetnica na taj način, spajanjem nespojivoga, dostiže kanon oblikovnim mutacijama oblika i dramatičnim postavom koji se u galerijskom prostoru usklađuju u čvrstu, biomimetičku, ali lirsku cjelinu.

- Stoga antinom njezine reske poetike promatrača poetski ispunjava do suptilne boli. Na veliko oduševljenje brojnih posjetitelja ovim postavom u MMC-u, Eugen Borkovsky, likovni kritičar i autor kataloga zanosno i živopisno je riječima približio publici umjetnicu i njezin nesputani likovni izričaj kao osebujan umjetnički rukopis. Gail Morris još jednom potvrđuje da u suvremenoj umjetnosti tehnologija i materijal ne označavaju status djela. Umjetnica predstavlja rad(ove) izvedene kombiniranjem materijala i tehnika, ponuđene kao instalacije u prostoru. Možemo ih doživjeti kao istorodne, bez obzira na njihovu pojedinačnu posebnost, veli Eugen Borkovsky.

- Analizirajući rad Gail Morris, primjetna je koncentracija na zaokruživanje jednog likovnog istraživanja. Iako se njezini dosadašnji ciklusi prelijevaju i nastavljaju, umjetnica uvijek svjesno ostaje unutar samozadanog kanona izbjegavajući zamke dosjetki. Svi predmeti su trodimenzionalni, što odaje skulptorski pristup i edukaciju autorice. Tu su objekti, mobilni objekti i, još preciznije, objekti kojima je inicirano moguće kretanje. Oblici asociraju na stilizirane trave, biljku papirus ili, možda, razigrani antički stup.

Nekoliko predmeta ovješeno je u zraku, a nekoliko na podu prostora. Ovaj ciklus možemo sagledati i kao skup trodimenzionalnih grafika, opisivao je Borkovsky stavljajući izložbu u aktualni, primjenjivi kontekst održiva razvoja. Kao svojevrsnu refleksiju angažirane umjetnosti.

Prostorni elementi

- Prostorni elementi projekta imaju iskazan materijal: to su reciklirani instalacijski elementi, šipke i staklene površine. Umjetnici je izazov poigravanje elementima koje (re)konstruira, i koji su slučajno nađeni pa izabrani. Njena kreativnost nije sputana tehnologijom niti materijalima. Kompozicija interijera, postava raspršena je fragmentima: radovima u zraku i na podu. Odnos crnih linija i transparentnih, geometrijskih površina/oblika koje grade objekt dramatizira ritam izložbe. Nismo sigurni je li oblik objekta ovisan o tamnoj liniji ili je linija ovisna o zamućenom trokutastom, plošnom obliku, smatra Borkovsky.

Nadalje, navodi "razigrana linija, koja je i estetski i konstrukcijski element, uz polu – transparentne, oštro izdužene, plošne površine asociraju na prozračnost i prostor. Ovi potencijalni "mobili" imaju mnogo mogućnosti za pokretanje, ali se ne kreću. Nude dojam obilježenog prostora. Impozantni predmeti čine ritam ovog galerijskog postava koji plijeni pažnju na razmeđu doživljaja opasnosti i poetike. Svi predmeti su istovrsni, sastoje se od istih materijala, ali različito ustrojeni. Autorica poštuje i ne sakriva bit materijala, unatoč tome što, vođena naumom davanja novog smisla, drastično mijenja arhetipski normativ doživljaja. Kao da je misao potekla od grčkog božanskog kovača Hefesta. On se više ne prikriva, umjetnica ga predstavlja vidljivim. Energije Hefestove spretnosti, znanja o gorenju, temperaturama, u sprezi su s tamnim, sintetičkim, ali i iluzionističkom staklenim materijom, opisivao je simboličnu prisutnost vatre u nastanku izložaka. Potom je prodro u novi opažajući element vode, koji se nudi kroz djelomičnu transparentnost stakla".

- Zamućenost staklastih elemenata ne skriva svjetlo ni prostor. Samo ga zasjenjuje. Navedene elemente i/ili njihove asocijacije umjetnica znalački uklapa u projekt što cjelokupnoj kompoziciji izložbe daje svečani ton i čudesnu ljepotu, istaknuo je za kraj Borkovsky.

U nadasve raskošnoj izložbi čiji ostakljeni artefakti podsjećaju i na stilizirane stalaktite i stalagmite, koji izviru iz poda i stropa galerije MMC-a, posjetitelji mogu uživati do 17. rujna.

Životopis

Gail Morris rođena je u Bangoru, Wales, Velika Britanija. Završila je Wimbledon School of Art, London. B.A. Hons (1976. -1979.). Zatim, Fine Art Sculpture i St. Martin School of Art, London (1982. -1984.). Imala je brojne samostalne izložbe, a sudjelovala je i na skupnim izložbama u Hrvatskoj, Sloveniji, te u rodnoj Velikoj Britaniji i na Tajlandu. Živi i radi u Momjanu.

Povezane vijesti

• Alija i Medina Rešić izlažu u studiju Poola na Verudeli
• "Umjetnik na odmoru 2015." i "Gorgona" u Zagrebu
• Tea Bičić izlaže u galeriji "Poola Gallery"