Između baštine i filma
Otvorena izložba u PFT-u: Mehanizmi manipulacije i glasovi upozoravanja
(Snimio Marko Zdravković)
U sklopu projekta Između baštine i filma – Glasovi zajednice koji se još danas održava u Klubu Pulske filmske tvornice u organizaciji Teatra od soli, Bacača sjenki, Pulske filmske tvornice, Saveza udruga Rojca i udruge Arla iz Đakova otvorena je izložba fotografija »Kamen iz vode - čuvari polja« koja će večeras u 20 sati biti zatvorena. U 19 sati održat će se prezentacija radova nastalih na radionici »Film i fotografija kao alat za istraživanje grada«.
Uništavanje vode
Izložba »Kamen iz vode - čuvari polja« je nastala kroz dokumentarno-umjetničko istraživanja pašmanskih bunara, a prati je i brošura u koju su stavili upute što ljudi trebaju napraviti ako žele popraviti te bunare od kojih su neki upisani u katastar no većina nije. »Kroz ovu izložbu upoznajemo se s raznolikošću arhitektonskog izričaja bunara, a naša misija je pokazati i promovirati bunare kao poseban arhitektonski izričaj otoka Pašmana te potaknuti njihovo označavanje i očuvanje za buduće generacije«, stoji u brošuri. Autor fotografija je Jan Zalović.
O tome je na otvaranju pričala Draga Cukina, voditeljica ureda Teatra od Soli koja je u Pulu došla s Nadiom Varunek.
- Svaki od tih bunara je različit. To su bunari koji su obiteljima služili još prije 50 godina, to je bio život. Onda je došao vodovod. Dogodio se i turizam, polja se prodaju, sve manje se uzgaja. Zemljište se proda, a novom vlasniku nisu date upute da čuva taj bunar, to je izvor, no ljudi ne znaju i zatrpavaju ih. Dolazi do zagađenja, uništavanja vode kao resursa koji život znači, a mi smo ga zaboravili jer otvorimo pipu, pa ide... Ali nije to rješenje. Jedna od ideja je ukazati da imamo resurse koje treba čuvati za buduće generacije. Radi se o ekologiji, arhitekturi i tom umjetničkom prikazu. Te fotografije mogu se tumačiti i kao dokumenti i kao umjetnost, a mogu biti vrijedan dokument jer pitanje je vremena kada će ti bunari nestati, kaže Cukina.
U drugom dijelu večeri, kreativni producent, kazališni i filmski redatelj, glumac, intermedijalni umjetnik, društveni i kulturni aktivist, interdisciplinarni javni povjesničar, kustos i pedagog te voditelj međunarodne umjetničke platforme Bacači sjenki Boris Bakal je govorio o manipulaciji u filmovima i kroz filmove te o nekim zabranjenim filmovima. Tehnike manipulacije vezane uz tri principa - što se snima, gdje se postavlja kamera i što se događa kada se ona uključi. I sam raspored kadrova može utjecati na to što se prikazuje i doživljava, pa je Bakal podsjetio na tzv. Kulešovljev efekt, no jedan od klasičnih primjera kako se jedan običan, npr. tuširanja, može pretvoriti u napetu scenu je onaj iz filma »Psiho«. Govorio je i o primjerima manipulacije u reklamama prikazavši između ostalog onu legendarnu koju je za Apple Computers režirao slavni Ridley Scott, a koja je inspirirana »1984.« Georgea Orwella. Ipak, najviše prostora za manipulaciju i iskrivljavanje činjenica pa i povijesni revizionizam nude filmovi i Bakal je tu dao nekoliko nevjerojatnih primjera (nevjerojatnih za one kojima nisu bili poznati) poput filma »Chitty chitty bang bang«. Za ovaj naoko lepršavi mjuzikl iz 1969. scenarij je napisao slavni autor Jamesa Bonda - Ian Fleming i sve djeluje prilično nevino dok se ne shvati da se radnja zbiva u izmišljenoj zemlji Vulgariji koja je kombinacija Bugarske i Jugoslavije, a jedan od likova predstavlja samog Tita. Naravno, u duhu hladnoratovske propagande, ta je zemlja prikazana u negativnom svjetlu.
Ljudi protiv
Dalje, tu je talijanski film za koji je scenarij između ostalog pisao i slavni Federico Fellini, i zove se »La citta’ dolente« odnosno »Grad boli« iz 1949. Taj grad boli je upravo Pula koju nakon Drugog svjetskog rata napuštaju Talijani i film prati njihove tužne sudbine dok bježe pred novom komunističkom vlašću, no Bakal napominje da u filmu nema ni riječi o fašizmu, fašistima i svemu što su oni činili dvadesetak godina prije. Samo nekoliko godina kasnije jugoslavenska, odnosno preciznije slovenska, kinematografija uzvraća udarac filmom »Trst«. Izgleda da je talijanska kinematografija vrlo zahvalna za istraživanje ideoloških filmova i njihove prezentacije što je Bakal pokazao na primjeru nekoliko foršpana kontroverznog Pasolinijevog filma »Salo’ ili 120 dana sodome«, a ubacio je i jednu vrlo upečatljivu scenu iz antiratnog i naravno zabranjenog filma »Uomini contra«. No, i jugoslavenska kinematografija imala je svoje filmaše koji su išli protiv struje i za to platili cijenu, što se vidjelo kroz film »Zasjeda« Živojina Pavlovića i pogotovo kroz snažnu završnu scenu koja se baš i nije uklapala u ideološke komunističke šeme.
Nije sve bilo u politici. Oni koji su pratili Bakalovo izlaganje zacijelo su ostali zbunjeni kada je prikazao kratke isječke iz američkog filma »Score« (1973.), očito erotskog, pornografskog predznaka, iako je Bakal pohvalio njegov sadržaj. No, pravu pikanteriju otkrila je uvodna špica - lijepa primorska panorama pitomog Bakra i ime jednog, kasnije oskarovca, Branka Lustiga te još neka hrvatska imena.
Dakako, Amerikanci su imali svoj vagon ideoloških i/ili politički provokativnih filmova, pa je Bakal samo spomenuo »Pad Crnog jastreba«, »Zelene beretke« ili »Crvenu zoru«, no posebno je bio zanimljiv isječak iz pseudo dokumentarca »Punishment park« iz 1971. koji se od čiste izmišljotine pretvorio u stvaran prikaz onog što se 50 godina kasnije doagađa u SAD-u.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
