HUIU GALERIJA
Izložba PROSTOR kolektiva nadahnuta slavnom poemom T. S. Eliota. Globalni jad i plač "Puste zemlje" pretočen u priču o Puli
Za nanovo oživljenu poemu "Pusta zemlja" T. S. Eliota kroz performans, koji je pak fotografski dokumentiran i prebačen u format fotoromanza, zaslužan je pulski PROSTOR kolektiv - Gordana Trajković, Nevena Trgovčić i Igor Dražić. Jedan od povoda za njihov projekt je i stota obljetnica objavljivanja ove slavne Eliotove poeme koja je u prijevodu Antona Šoljana u cijelosti otisnuta na 40-ak listova papira koji su izloženi u galeriji, a stihove prate fotografije koje je snimio Igor Dražić
Kristina Nefat iz HUIU galerije, te autori - Igor Dražić, Nevena Trgovčić i Gordana Trajković
U pulskoj galeriji Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika (HUIU) preksinoć je otvorena izložba inspirirana poemom Thomasa Stearnsa Eliota "Pusta zemlja" čija je priča kroz performans, koji je pak fotografski dokumentiran, prebačena u format fotoromanza, baš kakvi su se nekada čitali. Za tu nanovo oživljenu poemu zaslužan je pulski PROSTOR kolektiv, odnosno Gordana Trajković, Nevena Trgovčić i Igor Dražić. Još jedan povod za njihov projekt bila je i stota obljetnica objavljivanja ove slavne Eliotove poeme koja je u prijevodu Antona Šoljana u cijelosti otisnuta na 40-ak listova papira koji su izloženi u galeriji, a stihove prate fotografije koje je snimio Igor Dražić. Izložba je naslovljena "Fotoromanzo – 'Pusta zemlja'".
Duhovni jad i bijeda
Sve je počelo 2020. kada su Gordana Trajković i Nevena Trgovčić odlučile raditi performans i okupiti ljude te su poželjele oživjeti zaboravljenu formu fotoromanza, iako je ovo što se vidi u galeriji daleko od jednog klasičnog fotoromanza, kako napominju autorice.
Sama poema je inače vrlo kratka, ima samo pet pjevanja i u tisku se uvijek objavljuje na desetak stranica.
- Ovo je kratka poema, ali uz nju uvijek ide u tiskanom izdanju 100 do 150 stranica fusnota koje objašnjavaju doslovno svaki pojedini red. Zašto ima toliko objašnjenja? Zato što je 1922., kada je "Pusta zemlja" objavljena, svijet prije toga proživio prvu ikad globalnu krizu a to je bio Prvi svjetski rat koji je sam po sebi bio jedno siromaštvo duha, uz jad i bijedu. Taj svijet i nakon 100 godina još uvijek živi. Zato smo odabrali "Pustu zemlju" da prikažemo kako je svijet bazično ostao isti. To je svijet o kojem priča Eliot kroz masu citata, intertekstualnosti, aluzija i doslovnih citiranja vrhova svjetske književnosti - od Upanišada, "Tristana i Izolde", grčke mitologije…
Htjeli smo još jednom naglasiti tu duhovnu jad i bijedu u koju je pogotovo zapala tzv. zapadna civilizacija koja sa sobom u taj glib vuče cijeli svijet. Ta tragedija se dešava i danas. Mi smo taj globalni jad i plač pretočili u Pulu koju svi ekstremno volimo. To je naš mali svijet, svijet u malome. Htjeli smo na taj način akcentuirati tu jad i bijedu, tu kaljužu nemorala i prostituiranja vlastitog i tuđeg grada (kada dođu neki izvana), svi zajedno sudjelujemo u toj nekoj tužnoj priči, rekla je Gordana Trajković no Nevena Trgovčić napominje da nakon svega ipak postoji nada.
Fotografije grada i performansa
Kada su Igoru Dražiću izložili projekt, on nije bio upoznat s poemom, da bi je onda pročitao no nije znao da će u fotoromanzo ubacivati svoje fotografije nego je mislio da će tu biti samo one koje je snimio za vrijeme performansa.
- Tu je kombinacija fotografija snimljenih baš za projekt i fotografija iz moje arhive koje sam izvlačio po nekim mojim asocijacijama vezanim uz tekst i koje su negdje i posložile, objasnio je Igor Dražić koji grad snima godinama tako da mu nije bio problem pronaći prikladne fotografije.
Gordana Trajković je na otvaranju zahvalila svima koji su im pomogli u realizaciji projekta.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
