ZNANSTVENI SKUP

STOGODIŠNJICA PALJENJA NARODNOG DOMA U PULI, POČETKA ETNIČKOG ČIŠĆENJA HRVATA: Zločini fašizma i nacizma počeli su paljenjem knjiga u Puli 1920. godine

| Autor: Zvjezdan STRAHINJA, Vanesa BEGIĆ
Narodni dom nakon uništenja (Povijesni i pomorski muzej Istre)

Narodni dom nakon uništenja (Povijesni i pomorski muzej Istre)


Demonstranti, fašisti, došli su navečer oko 21.30 pred Narodni dom koji su čuvali deseci karabinjera i vojnika i po tome se može reći da to nije bio nikakav napad koji se zbio kriomice, rekao je povjesničar Milan Radošević * Tamo gdje gore knjige, kao što je rekao Heinrich Heine, na kraju gore i ljudi. Ukinuti slobodu izražavanja znači ukinuti čovjeka, rekao je Renato Matić

"Nasilje talijanskih fašista pred zgradom Narodnog doma u Puli, uz Dvojna vrata, početak je etničkog čišćenja Hrvata, odnosno Slavena u Puli i Istri", rekao je pulski povjesničar dr.sc. Milan Radošević na znanstveno-stručnom skupu u povodu 100. obljetnice spaljivanja prve hrvatske pučke knjižnice u Narodnom domu 13. srpnja 1920.

Skup je jučer održan u organizaciji Gradske knjižnice i čitaonice u Puli, na njemu je sudjelovao niz stručnjaka predstavljajući zanimljive teme kroz koje su obradili i okolnosti tog doba, ali i vječito pitanje slobode izražavanja i sloboda općenito.

Višestruka simbolika

Simbolika spaljenog Narodnog doma je višestruka - ne samo da je bio prva knjižnica s fondom knjiga na hrvatskom jeziku, to je i prva pučka knjižnica koja je pristup znanju omogućavala svima. O mogućem fondu knjižnice, osnovane 1909., i uništenom u toj jednoj večeri govorio je iz Zagreba preko video-veze akademik Josip Bratulić. U temi pod nazivom "I spaljene knjige govore istinu" dao je i presjek istarskog tiskarstva i izdavaštva u 19. i 20. stoljeću. O otporu istarskog hrvatskog svećenstva talijanskoj vojno-okupacijskoj vlasti u Istri između 1918. i 1920. govorio je pak dr.sc. Stipan Trogrlić.

Godišnjica se obilježava 13. srpnja, ali je zanimljivo da je Milan Radošević, koji istražuje događaje iz razdoblja početaka fašizma, u službenim dokumentima našao podatak da se napad na Dom ipak dogodio 14. srpnja 1920.

- U službenim izvješćima navodi se da su ga spalili nacionalisti, što je sinonim za fašiste koji su dva dana ranije osnovali Fascio di Combattimento u Puli i to im je bila prva službena akcija. Narodni dom bio je tog dana čuvan jer su u pretresu pronađene stare karte, dalekozori i telefoni koji su vjerojatno pripadali austrijskoj upravi. A prema izvješću pulskog komesara, nije pronađeno oružje čime se htjelo opravdati upad u zgradu. Demonstranti, fašisti, došli su navečer oko 21.30 pred Narodni dom koji su čuvali deseci karabinjera i vojnika i po tome se može reći da to nije bio nikakav napad koji se zbio kriomice, rekao je Radošević.

Kaže da je prema pisanju ondašnjih novina došlo do pucnja iz Doma, što je nedokazivo, ali je poslužilo kao opravdanje da fašisti, ali i vojska, uđu u zgradu, izbace namještaj i knjige, poliju ih benzinom i zapale. Lomača se raširila i do zgrade, planula je, a navodno su demonstranti onemogućavali vatrogasce da spase ovaj simbol hrvatskog nacionalnog bića i kulture. Dom je u potpunosti uništen, a u napadu je lakše ozlijeđeno nekoliko karabinjera i vojnika.

Nepoželjni Hrvati

- Sljedećeg dana pulski dnevnik L'Azione pisao je blagonaklono prema tom događaju, kao i o paljenju Narodnog doma u Trstu 13. srpnja. Napisali su da je to objektivna posljedica incidenta 11. srpnja u Splitu, koji je tada pod savezničkom upravom i stalnim pritiskom Italije, a kada su stradala dva časnika talijanske mornarice i civil. U istom članku pišu o Hrvatima kao nepoželjnom elementu i stranom tijelu u rimskoj Puli te poručuju da je vrijeme da Slaveni spakiraju svoje kufere. U to vrijeme talijanska vlast, okupacijska, jer je Rapalski ugovor usvojen tek na jesen, ne reagira na fašističke ispade, što znači da je to bila i otvorena podrška nastojanjima koja će rezultirati ukidanjem hrvatskih škola, promjenama prezimena, protjerivanja svećenstva… To je, dakle, početak etničkog čišćenja kreiranog kroz otvorene prijetnje, rekao je Radošević.

U pučkoj knjižnici nalazio se fond od oko 7.000 knjiga, a dr.sc. Bruno Dobrić za ovu je prigodu obradio temu o donaciji austrijskog časnika Dušana pl. Preradovića, sina hrvatskog pjesnika Petra, od 216 knjiga za tu ustanovu. Od tih su knjiga preživjele tek dvije s posvetom i čuvaju se po jedna u Sveučilišnoj i u Gradskoj knjižnici.

Radošević je naveo da je rad knjižnice zabranjen s talijanskom okupacijom u studenom 1918., a da je u Narodnom domu djelovala samo kavana u kojoj su se, vjerojatno, okupljali intelektualci, kao nepoželjan element pod pratnjom okupacijskih vlasti.

Paljenje Doma, odnosno knjiga, za prof.dr.sc. Renata Matića sa zagrebačkog sveučilišta očit je primjer cenzure i jedan od prvih i najznačajnijih primjera nasilja nad knjigama u Europi.

- Taj proces počinje paljenjem netalijanskih knjiga u Istri, nastavlja se i paljenjem knjiga nepoćudnih nacizmu 1933. u Berlinu, a završava holokaustom. Zanimljivo je to kako milijuni ljudi, na primjeru naroda u Njemačkoj, koji ni u približnoj mjeri nije bio antisemitski, kroz šest godina ustavne propagande i zastrašivanja dođu do toga da mirno gledaju kako njihovi sugrađani nestaju, jednako kao što su i njihove knjige nestajale u plamenu, rekao je Matić.

Redoslijed cenzure

Pojam cenzure, naveo je Matić, ne odnosi se samo na pisanu riječ, već na slobodu u najširem smislu.

- Tamo gdje gore knjige, kao što je rekao Heinrich Heine, na kraju gore i ljudi. Sloboda izražavanja je osobnost, dakle ljudskost u elementarnom smislu. Ukinuti slobodu izražavanja znači ukinuti čovjeka, njegovu osobnost i identitet. Ukupna povijest cenzure ima jasan redoslijed: počinje pritiskom i demonstracijom moći u ime očuvanja poretka, a na kraju dolazi do toga da su neprijatelji ljudi koji ne samo da misle drugačije, nego svi oni koji misle uopće. Slobodnomisleći čovjek je neprijatelj svakoj vlasti, čak i kad je dobronamjeran, zaključio je Matić.

Na sličan način događaju u Puli prije sto godina pristupila je i doc.dr.sc. Ivana Hebrang Grgić koja se javila iz Zagreba video-linkom da bi govorila o knjižnicama, cenzuri i slobodnom pristupu informacijama. Knjižnice su i danas važne, kao i u ona nesretna vremena, zaključila je.

Skup su otvorili ravnateljica Gradske knjižnice u Puli Nela Načinović, predsjednik Istarskog povijesnog društva doc.dr.sc. Maurizio Levak, član Programskog i organizacijskog odbora Mirko Jurkić te gradonačelnik Pule Boris Miletić koji je naveo da je teško opravdati i pokušati razumjeti kulturocid, kao što je paljenje knjiga i ustanove. Nažalost, rekao je, i danas postoje razmišljanja koja negiraju drugačije. Potporu su stručnom skupu dali Ministarstvo kulture i Grad Pula.

Vijenac kod spomen-ploče

Ispred spomen-ploče na zgradi HGK - Županijske komore u Puli, na mjestu spaljenog Narodnog doma u Carrarinoj ulici, jučer su postavili vijenac predstavnici Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, Sveučilišta Jurja Dobrile, Matice hrvatske Pula, pulske Gimnazije i Sveučilišne knjižnice, Društva Viribus Unitis, Čakavskog sabora Žminj te Bratovštine Hrvatska Istra iz Pazina. Najavili su znanstveni skup u rujnu, ukoliko epidemiološka situacija dozvoli.

Tajnica Istarskog ogranka DHK-a Vanja Grubišić pročitala je stihove iz hrvatske himne te iz "Krasne zemlje", a okupljenima su se obratili i predsjednik Istarskog ogranka DHK-a dr. Boris Domagoj Biletić te dr.sc. Bruno Dobrić u ime Sveučilišne knjižnice i Društva Viribus Unitis.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini