NIŠTA MU NIJE NEMOGUĆE
SLIJEPI ISTRANIN POPEO SE NA MUSALU VRH BALKANA Feručo Lazarić: Planinarenje i putovanje je lijepo makar i na slijepo
Stjenovita uska staza, jednometarske stepenice, dionice pod snijegom, vrlo klizave uz samu padinu. Uz popriličan napor nakon četverosatnog uspinjanja stižemo na vrh. Sreća, radost, veselje, ushit, čestitanje, grljenje, fotkanje. Po prognozi prijeti grmljavinsko nevrijeme, pa se brzo vraćamo. Tu je trebao ogroman oprez da ne bi odletio na nos kod koje duboke stepenice
Nemoguće je mišljenje, a ne i činjenica - Impossible is an opinion, not a fact. Majicu s tim natpisom nosio je na sebi Feručo Lazarić prije nekih godinu dana kada sam ga upoznao. Želja mu je bila okušati se u penjanju. Zamolio je da nam se jedne nedjelje pridruži. Dogovorili smo susret u park šumi Zlatni Rt (Puna Corrente) u Rovinju gdje se nalazi jedno od najposjećenijih penjališta u Istri. I tu me prvi puta iznenadio. Jedini slijepi planinar u Istri, kako ga često znaju predstaviti okušao se u penjanju vertikalnih stijena. Pomislio sam, zašto da ne, što bude bude, desiti mu se ne može ništa osim da ne uspije. Vedar, raspoložen, uvijek optimističan i pun entuzijazma brzo se uklopio u našu standardnu penjačku družinu i savladao ne jedan, već četiri različita penjačka uspona. O njegovom penjanju snimio sam kratak film. Dugo je stajao u ladici. Tek kasnije sam saznao kako je to za njega bila svojevrsna priprema za uspon na Olimp, planinu na koju se ne možete popeti pješice jer su pojedine stjenovite dionice strme. Treba se penjati upotrebljavajući ruke koliko i noge. Naravno da je lani u tome uspio o čemu je Glas Istre već pisao.
Svladao Omišku ferrata
Tu njegovim putovanjima i planinarskim pustolovinama ni izdaleka nije bio kraj. Dapače. Osim uobičajenih izleta ove je godine savladao i Omišku ferratu što me posebno iznenadilo. Ferrata je planinarski put često i u strmim stijenama osiguran sajlama, klinovima i stopama za noge. Potrebna je i posebna oprema ili kako je netko lijepo napisao – ferrate su najljepši način da planinar osjeti kako je to biti alpinist.
- Kad su počeli upisi za izlet koji sam organizirao za naše planinarsko društvo, javio mi se Feručo sa željom da dođe s nama. Feručo je slijep i s njim mora uvijek biti jedan vodič. I prije je on bio s nama na izletima, ali jednodnevnim i manje zahtjevnim. Ovaj izlet trajao je četiri dana i tehnički je bio složeniji. U tom trenutku ni sam nisam znao kako to organizirati, ali sam bez previše razmišljanja pristao da nam se pridruži. On ima toliko volje i pozitivne energije da sve prepreke prolazi uvijek u dobrom raspoloženju i spreman na šalu. U kratko vrijeme osvojio je srca cijele grupe i nikom nije ni najmanje smetalo što smo ga ponekad morali malo sačekati. Zahvalan sam vodiču Davidu Jovanoviću koji je cijelim putem bio Feručove oči. Dobar je osjećaj napraviti nešto dobro, zapisao je tada na facebook stranici PD Glasa Istre Vili Boljunčić.
Lazarić je trčao Zimsku ligu, u sklopu projekta HPS-a “Penjanje za sve” bio je na Mosoru. Nedavno, 24. lipnja popeo se na najviši vrhu Balkana, 2.925 metara visok vrh Musali u Bugarskoj.
- Feručo, rođen si ne tako davne 1955. godine, dok si još mogao volio si voziti biciklu. Kažeš da možeš i danas, ali u tandemu. Predstavi se čitateljima koji za tebe nisu čuli.
- Živim u mojoj dragoj Savičenti u kojoj imam sve osim planina. Tako sam prisiljen putovati na slijepo da bih planinario. Planinarenje mi je od kada sam izgubio vid velika ljubav, rekao bih životni stil. Svakodnevno vježbam, pazim što, koliko i kada jedem. Uglavnom život sam si podredio planinarenju, kao i putovanjima. Volim reći da je putovanje lijepo makar i na slijepo. U tim mojim planinarsko-putničkim pustolovinama doživljavam svakakve stvari, uglavnom lijepe pa o tome pišem s užitkom. Upoznajem zanimljive ljude, krajeve, običaje, gastronomiju. U svom sam domu uredio planinarsku sobu gdje smjestim sa zadovoljstvom moje brojne prijatelje planinare kada me posijete. Mogu reći da si mogu dozvoliti da radim samo stvari koje me vesele, raduju i ispunjavaju. To je upravo planinarenje.
Bugarske ruže i jogurt
- Kako si se odlučio za uspon na Musalu i sedmodnevno putovanje, jesi li osim planinarskih imao još neke motive.
- Volim mliječne proizvode poput jogurta, kefira i kiselog mlijeka. Da bi se od mlijeka stvorio jogurt potrebna je bakterija koja je otkrivena upravo u Bugarskoj. To je jedan od razloga zašto sam želio posjetiti Bugarsku i kušati te izvorne mliječne delicije. Drugi razlog, ali ipak glavni (smijeh) je Musala, najviši vrh na Balkanu s 2.925 metara visine na planini Rila koja je ujedno veliki Nacionalni park. Po njoj su porazbacana sto trideset jezera pa je s njenih vrhunaca gotovo uvijek barem jedno na vidiku. Čudesno. Tu je i poznato skijalište kao i poznati stari manastir u kojem stalno živi šezdesetak stanovnika. Vrlo zanimljivo mjesto koje je vrijedno posjeta. Treći je razlog kupovina proizvoda od poznatih bugarskih ruža. Ako ne parfem radi visoke cijene onda barem med ili marmeladu.
O Musali sam počeo razmišljati odmah nakon prošlogodišnjeg uspona na Olimp. Izlet u Bugarsku s usponom na Musalu i posjet jezerima planirao je HPD Zaprešić. Branko, vodič tog izleta na moje veliko zadovoljstvo odmah me je ubacio na spisak za spomenuti izlet. Branka poznajem još od Olimpa pošto je sudjelovao u tom mojem poznatom poduhvatu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
