Govoriti o vojno - redarstvenoj akciji Oluja znači prisjetiti se onih dana neizvjesnosti i sporog odmicanja sati našim braniteljima na prvim borbenim linijama koji su pred sobom imali jedini cilj - oslobađanje okupiranih hrvatskih područja. Što osobito pamte iz tih dana saznajemo od tri pripadnika 154. Domobranske pukovnije, koja je promijenila naziv iz brigade u pukovniju 1994. godine. U razgovoru s načelnikom stožera 154. Domobranske pukovnije, Renatom Kalcem otkrivamo manje spominjane događaje iz Domovinskog rata koji su se zbivali na borbenim položajima u Lici kada je krenula operacija Oluja.

Preduhitrili Mladića

- Početak operacije Oluja 4. kolovoza izabran je jer se saznalo za "Direktivu broj 8" prema kojoj su pripadnici krajinske vojske i vojske Republike Srpske trebali izvršiti vojnu ofenzivu pod komandom Ratka Mladića "Vaganj" 5. kolovoza u 6 sati ujutro. Našim napadom ih je HV htjela preduhitriti, kazuje nam Renato Kalac. Naglašava da je atmosfera u vojnim redovima 154. Malvazijskih tigrova bila krajnje ozbiljna, ali su i naši pripadnici pukovnije bili krajnje odgovorni. U prvoj fazi se krenulo prema Prijeboju, a u drugoj na državnu granicu s BiH prema Štrbačkom buku i do Demirović brda u dolini rijeke Une. Tu su se i vodile najžešće borbe za oslobađanje tih prostora na kojima ustreljuju Stipana Liovića iz Poreča, dok drugu dvojicu branitelja, Ivicu Brajkovića i Roberta Saboa iz Poreča ranjavaju, prisjeća se Kalac.

- U dvadesetak dana bojevanja rasteretili smo taj geografski prostor tako da se vojska Republike Srpske povukla, čime smo pomogli u oslobađanju Bihaća. Ratovali smo do 26. kolovoza i ponosan sam na te hrabre ljude koji su cijelo vrijeme ratovanja sve izveli čisto vojnički, zaključio je Kalac.

Predali kaleže

- Iako muški rod voli prepričavati dane provedene u vojsci, ovo su nemila sjećanja, jer se radilo o stvarnom ratovanju i artiljerijskim dvobojima s vojskom Republike Srpske, pripovijeda Eduarad Bosnić, dočasnik. Oni su pucali na naše položaje iz Bosne, a mi bi uzvraćali prema selu Kaluđerica gdje su bili locirani. Srećom pa smo imali odličnog artiljerijskog računarca Flavija Viškovića. Posebno mi se urezalo u sjećanje predaja 13 civila starije dobi u Jošanima, selu između Udbine i Korenice. Skrivali su se po šumama i vodili smo duge razgovore s njima uvjeravajući ih da im nećemo nauditi. A zatim su izlazili nesigurno, s puno straha u očima, koji se ne može nikada zaboraviti. Predali smo ih pripadnicima zagrebačkog MUP-a koji je bio zadužen za sigurnost na Udbini i obližnjim mjestima. Kasnije smo čuli da su predali oružje koje su dužili i mirno otišli svojim kućama. Isto tako rado pamtim trenutak kada smo pronašli kalež i crkvene knjige u pravoslavnoj crkvi u Jošanima predavši ih dr. Slobodanu Langu, tadašnjem Tuđmanovom savjetniku. Zamolili smo ga da ih odnese u zagrebačku metropoliju Srpske pravoslavne crkve. Preuzeo je tu obvezu na sebe pohvalivši nas Istrane da smo savjesni vojnici, prisjeća se Bosnić. (Piše Sanja BOSNIĆ)

Povezane vijesti

• Na vojni mimohod se odazvale gotovo sve pozvane zemlje
• Vučić: Srbija više neće kriti da je "Oluja" bila zločin
• Kalifornija: El Nino donio oluje