PETAR RADOLOVIĆ IZ VALBANDONA BAVI SE UZGOJEM GOLUBOVA: "Na prestižnoj aukciji u Belgiji kineski tajkun kupio je goluba listonošu za 1,6 milijuna eura! Imao sam ga čast držati u ruci"
(M. MIJOŠEK)
Kada bi Petar Radolović iz Valbandona na prestižnoj belgijskoj aukciji Pipa Raising Pigeon kojim slučajem prodao svog najboljeg goluba listonošu Darka, bio bi bogat čovjek! Ali ne želi nam otkriti cijenu koju danas dosežu njegovi golubovi koji vrijede pravo bogatstvo. Međutim, strastveni zaljubljenici u tu vrstu ptica za jednog goluba neće imati problema izdvojiti milijunske iznose - u eurima naravno!
Na dražbi održanoj prije nekoliko dana belgijski uzgajivač Hok Van de Ewouwer prodao je golubicu New Kim za vrtoglavih 1,6 milijuna eura, a ponosni vlasnik postao je kineski uzgajivač i poduzetnik Xing Wei, zvani Kaier.
Tako je jedna ptica u kratkom roku prodana za iznos koji prosječan Hrvat sigurno neće zaraditi tijekom čitavog radnog vijeka. Na istoj aukciji prodano je 400 golubova, a prosječno su golubovi dosegli cijenu od 21 tisuću eura. Novo okrunjenu kraljicu među golubovima New Kim kupio je isti poznati kineski golubar koji je i ranije rušio rekorde. Tako je goluba Armanda kineski poduzetnik ranije kupio za vrtoglavih 1,2 milijuna eura. Sad je njega s trona skinula New Kim.
- Imao sam čast tome prisustvovati i golubicu New Kim držati u ruci. Nevjerojatni su to iznosi i većini ljudi nije jasno kako jedan golub može doseći toliku cijenu. To su najbolji golubovi na svijetu, istrenirani do maksimuma. Postoji jaka scena golubara u svijetu, a upravo je interes kineskih kolekcionara posljednjih godina potaknuo rast cijena goluba listonoša za utrke, priča nam Petar, dodavši da su u ovom sportu najjači Belgija i Nizozemska.
U golubarstvo se zaljubio još kao šestogodišnji dječak. Danas u svom golubinjaku u Valbandonu uzgaja listonoše. Ima ih 127 i svakog točno prepoznaje, baš kao i oni njega. Najdraži su mu Istra, Mirna i Darko. Njegovi se golubovi znaju vratiti doma gdje god da ih odveze, ali da bi to uspjeli, treba ih vješto istrenirati.
- Ne biste vjerovali, ali golub točno zna tko mu je vlasnik i čim dođe netko sa strane, odmah se uznemiri, kaže Petar, čiji su letači odradili utrke do Mađarske, Poljske i Austrije, preletjeli cijelu Hrvatsku i Crnu Goru i uvijek su se sigurno vratili u svoj dom -nazad u Valbandon.
Kako se baš uvijek vrate, i dalje je misterija. Potvrđuje to i Petar, pojašnjavajući da su za to sposobni jedino listonoše i zato i dosežu visoku cijenu.
- Nitko još nema precizan odgovor na to pitanje. Najviše se oslanjaju na promatranje terena i okoliša i na zemljino magnetsko polje. Golubovi listonoše kao da imaju unutarnji navigacijski uređaj, no još nitko nije objasnio taj unutarnji magnet kojim golubovi detektiraju magnetno polje. Riječ je o pticama fascinantnih sposobnosti, brzine i orijentacije, koje ni dan danas znanstvenici nisu uspjeli dokučiti. To je fenomenalna i fascinantna životinja, kaže Petar.
On uzgaja isključivo listonoše i to je jedina vrsta koja služi za natjecanje.
- U povijesti su se golubovi koristili za prenošenje poruka, a recimo u starom Rimu uglavnom za udaljenosti od 30 do 40 kilometara. Danas lete na prugama i do 1.500 kilometara zračne linije. Golubovi ne idu negdje tako da im šapnete na uho 'idi tamo pa se vrati'. To je dugotrajan trening i rad koji počinje dok su još mladi, kaže Petar.
Golubovi se na natjecanja odvoze specijaliziranim kamionima i puštaju na let na odredištu.
- Svaki golub je prije ulaska u kamion registriran. Svi imaju čip i matični prsten koji se stavlja dok golub ima šest dana i taj se prsten ne skida. Kad se golub pusti, on jednostavno zna put do kuće. Brojna istraživanja su se bavila tim fenomenom, ali do danas je to ostala nepoznanica i ne znamo sa sigurnošću kako točno nalaze put do kuće, priča Petar. Orijentiraju se u prostoru, a puno ovisi o vremenu. Sa svojim pernatim letačima prošao je tisuće i tisuće kilometara, a iza sebe ima trideset natjecateljskih godina i više od 300 utrka.
- Moji su se golubovi vraćali sa sjevera Poljske. Bio je to let od nekih 900 kilometara. Let od Neuma do Valbandona bio je dug 380 kilometara zračne linije i taj su put prevalili za nekih pet sati. Golub može postići brzinu od 1.600 metara u minuti, ali prosjek je nekih 1.200 metara u minuti, kaže Petar. Posebno je ponosan na puštanje golubova u Vukovaru na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
- Ove se godine let zakomplicirao jer vrijeme je bilo izuzetno loše. Umjesto da lete 400-tinjak kilometara, do Valbandona im je trebalo duplo više. Prvi golub došao je iz Vukovara za 14 sati. Nema stajanja. Golubovi sve odlete u komadu, kaže nam Petar, koji u natjecateljsku sezonu uglavnom kreće s 50-tak ptica.
- Do Budimpešte mojim golubovima treba pet ili šest sati ako je sve normalno, jer zna se dogoditi da dođe jastreb ili sokol i napadne ih, priča i pojašnjava da se golubarstvom u Hrvatskoj bavi oko tisuću uzgajivača, ali u natjecanjima sudjeluje njih 500-tinjak.
- Belgija je najjača u svijetu po ovom sportu i kod njih je to popularnije od nogometa. Golubove listonoše i dalje koriste
izraelska i američka vojska. Japanci su golubove koristili za špijunažu. Montirali bi im mini kamere koje su fotografirale određene lokacije. Listonoše su se koristile i kod krijumčarenja droge. Golub je fascinantna životinja. To nije sa samo ptica koja se zna vratiti kući. Ona prepoznaje i reagira na svog vlasnika, kaže Petar, koji je nakon tri desetljeća u ovoj branši stekao jake kontakte diljem svijeta. Tako ga je u Valbandonu posjetio vlasnik belgijske aukcijske kuće Nikolaas Gyselbrecht.
- Obišao sam sve najveće golubare i tako sam upoznao i vlasnika aukcijske kuće koja je prodala najskupljeg goluba na svijetu. I ja sam dosad imao tri aukcije, a nova je u veljači. Te aukcije u Belgiji se održavaju na svjetskoj razini. Koliko su u toj zemlji fascinirani golubovima svjedoči i spomenik podignut heroju golubu, koji je tijekom prvog svjetskog rata spasio vojni vod, kaže Petar. Pitamo ga kako ih trenira?
- Prije svega, ta ptica ima instinkt. Ove sam godine apsolutni prvak u sve četiri kategorije u Hrvatskoj i što se natjecateljskog dijela tiče, postigao sam sve što se može postići, rekao je Petar, koji je ponosan nositelj titule velemajstora kratkih pruga.
- Prije svega bitno je imati kvalitetnog goluba s vrhunskim porijeklom. Kao i kod svakog sportaša, užasno je važan način ishrane. Unos ugljikohidrata i proteina, sve to mora biti izbalansirano. Kao Formule 1 - da dođe s benzinom taman da pređe cilj, a ne da je natrpan. Mužjaci i ženke su odvojeni i motiviraju se na razne načine. Recimo, mužjacima se prije trke pokazuju ženke, nekad im postavim sjeno da grade gnijezdo, pokažem ženku na par minuta, pustim ih dan prije zajedno. Prije svega moraju biti zdravi, a pripreme za trku traju oko 2 mjeseca, kaže Petar.
Pehare više niti ne broji, a njegovi su golubovi sudjelovali na raznim olimpijadama pod svjetskim pokroviteljstvom. Petru je golubarstvo ljubav i velika strast, ali isključivo hobi.
- Ne živim od toga, ali da se ovim bavim u Belgiji, itekako bih dobro živio, kaže Petar Radolović, koji je ponosan što je sva priznanja i nagrade osvojio kao član kluba Istra Vodnjan.
Na kraju se zahvalio Sportskom savezu Grada Vodnjana jer entuzijaste poput njega podržavaju dugi niz godina.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
