PRIJEDLOG NOVOG ZAKONA O RADU

NEZADOVOLJNI SINDIKATI, NEZADOVOLJNI POSLODAVCI "Ovo su kozmetičke izmjene koje će se svesti na natezanje sindikata i poslodavaca!"

  Kao i inače, prijedlogom zakona svi su nezadovoljni; sindikati zato što smatraju da zakon unosi previše manevarskog prostora poslodavcima, a poslodavci, točno obrnuto, zato što misle da ni nove odredbe ne donose dovoljno fleksibilnosti

| Autor: Branko Biočić
Arhiva (Snimio Danilo Memedović)

Arhiva (Snimio Danilo Memedović)


Hrvatska Vlada je socijalnim partnerima dostavila na razmatranje prijedlog novog Zakona o radu. Iako je ideja o potrebi izmjena začeta pred godinu i pol, tek sada se o tome počelo ozbiljno razgovarati i pitanje je bi li i sada da Hrvatska nema obvezu implementirati nekoliko europskih direktiva do sredine iduće godine. Između ostalih, radi se o dvije direktive kojima će se poboljšati prava radnika, a to su direktiva o transparentnosti i predvidljivim radnim uvjetima, ali i direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života.

Novi Zakon o radu ne nosi neke velike novine o kojima se socijalni partneri ne bi mogli dogovoriti. Međutim, obzirom da i sindikalna strana, ali i poslodavci, imaju set svojih prijedloga, zasigurno je teško predvidjeti kako će se pregovori nastaviti i kakav će biti konačni ishod. Jer i sam resorni ministar navodi kako njihov prijedlog nije sveto pismo te se o svemu može razgovarati, a obje strane (sindikati i poslodavci) izražavaju nezadovoljstvo prvim draftom.

Sindikalna stajališta

Novim Zakonom predviđa se malo rigidnije urediti sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, urediti rad od kuće i rad preko digitalne platforme, ali se ide i na povećanje broja sati prekovremenog rada, rigidnije uređenje osnovne plaće i naknade zbog izvanrednih situacija, skraćivanje otkaznih rokova, smanjivanje zaštite sindikalnih povjerenika, fleksibilizaciju organizacije rada, odnosno organiziranja radnog vremena.

Kad govorimo o poslodavcima, odnosno razlogom njihovog nezadovoljstva, onda govorimo o njihovoj težnji za daljnjom fleksibilizacijom radnih odnosa koja će im omogućiti lakše otpuštanje radnika. Sa sindikalnog stajališta daljnja fleksibilizacija apsolutno nije potrebna.

Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, kaže da je jako dobra stvar što se nepromjenljivi iznos osnovne plaće vezuje uz minimalnu plaću i što se plaća utvrđuje u bruto iznosu, a istovremeno definiraju dodaci za rad u posebnim uvjetima, poput noćnog i prekovremenog rada, koji se nadograđuju na nepromjenljivi dio plaće. Na taj način, ističe, sprečava se dosadašnja zloupotreba poslodavaca koji su plaću uređivali u neto iznosu, pa su promjenom doprinosa ili poreza radnici ostajali bez pripadajućeg povećanja.

- Dobro je i to da se pristupilo i bolje regulirao rad od kuće. Bitno je za istaknuti da za rad od kuće treba postojati obostrani interes radnika i poslodavca, a ne jednostrana odluka poslodavca, a izuzetak je isključivo viša sila, kada poslodavac može uputiti radnika na rad od kuće bez sklapanja dodatka ugovora o radu, ali maksimalno 30 dana. Naime, činjenica je da mnogi nemaju uvjete za normalno obavljanje poslova od kuće. Zakonom se predviđa da radniku treba nadoknaditi troškove, ali i da se utvrdi radno vrijeme, kako ne bi bilo preplitanja privatnog i službenog vremena. Pohvalno je i da radnik sam može predložiti rad od kuće, a poslodavac treba razmotriti njegov zahtjev, kaže Cvitić.

Relativno dobro, odnosno bolje u odnosu na važeći Zakon, dodaje Cvitić, regulirani su ugovori o radu na određeno vrijeme.

- Hrvatska je rekorder u EU po brojem ugovora na određeno. Svaki četvrti radnik u Hrvatskoj ima ugovor na određeno vrijeme, odnosno svaki drugi mlađi od 29 godina. Međutim, kad gledamo važeće uređenje ugovora o radu na određeno vrijeme, onda vidimo da nije toliko problem u zakonskom uređenju koliko je bilo zloupotrebe ovog instituta. Naime, i Zakonom o radu iz 2014. godine utvrđeno je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, te da je potreban opravdani razlog, kaže Cvitić, dodavši da su ugovori na određeno jedan od bitnih razloga zbog čega naši radnici odlaze iz zemlje.

- Krajnje je vrijeme da se rad na određeno vrijeme regulira na način da se spriječi bilo kakva zloupotreba, odnosno da se poslodavca na neki način prisili da radnika zaposli na neodređeno vrijeme. Poslodavac će s istim radnikom po prijedlogu novog Zakona moći sklopiti najviše tri uzastopna ugovora na određeno vrijeme ako za to postoji objektivan razlog, a ukupno trajanje svih ugovora, uključujući i prvog, ne smije biti duže od tri godine. Pritom se prekid ugovora kraći od tri mjeseca neće smatrati prekidom razdoblja od tri godine. Međutim, i do sada ukupno trajanje nije moglo biti duže od 3 godine, a prekid kraći od dva mjeseca nije se smatralo prekidom. Što su radili poslodavci? Sklapali su s radnikom ugovor o radu do 3 godine, a onda su ih poslali na tzv. "obavezni prekid" na 2 mjeseca i 1 dan, a onda ponovo s njima sklapali ugovor o radu do 3 godine i tako ponekad po 5 i više puta. Tko garantira da se to neće i dalje događati, pita se Cvitić.

Proširen je spektar prekršaja poslodavca i Cvitić to smatra pozitivnim, tim više što su dodatno pooštrene mjere za one koji krše zakon. Što se tiče izmjene koja bi omogućavala radnicima da produže rad nakon 65. godina života i 15 godina staža, Cvitić kaže da je to samo prividno u korist radnika.

- U praksi, poslodavac i takvom radniku može otkazati ugovor o radu odmah nakon 65. godine i u tom slučaju mu nije u obvezi isplatiti otpremninu, niti omogućiti korištenje otkaznog roka, kaže ona, dodavši da je izrazito loša i veoma opasna daljnja fleksibilizacija u organizaciji rada, odnosno rasporedu radnog vremena.

- Dodatno je skraćeno vrijeme kad je radnik dužan biti upoznat s rasporedom radnog vremena. Važećim Zakonom je utvrđeno da je poslodavac dužan radnika upoznati o rasporedu radnog vremena najmanje 7 dana unaprijed, a novim Zakonom se predviđaju iznimke, kada bi organizacija rada bila potpuno ili uglavnom nepredvidiva, i tada se poslodavcu omogućuje da radnika o rasporedu upozna u razumnom roku. Bit će veoma interesantno pratiti dosjetljivost poslodavaca u izmišljanju nepredvidivih trenutaka u organizaciji i razumnom roku obavještavanja, kaže Cvitić, dodavši da će to dovesti do toga da radnik mora biti na raspolaganju 24 sata.

Maltretiranje pozivima

- Činjenica je da većina poslodavca zloupotrebljava prava radnika, pa ih tako maltretiraju pozivima za vrijeme dok radnik nije na poslu. Iako se stvara dojam da povećanje mogućnosti rada ide u korist radnika, ja to ne doživljavam tako. Dobro je jedino što se time stvara okvir da se spriječi rad na crno, kaže Cvitić.

U vezi prekovremenog i dodatnog rada Cvitić ističe da se povećava dozvoljeni broj sati tog rada, što na prvi pogled izgleda kao promjena u korist radnika, ali činjenica je da takav rad šteti zdravlju radnika.

- Zbog činjenice da plaća koju većina radnika prima ne osigurava dostojan život, radnici su nerijetko primorani raditi prekovremeno. Međutim, time se gubi smisao davno izborenih 8 sati rada, 8 sati kulture i razonode i 8 sati odmora i sna, ističe Cvitić.

Nadalje, novim Zakonom o radu predviđeno je reguliranje naknade plaće kada radnik ne radi u slučaju više sile poput epidemije bolesti, potresa, poplave ili ekološkog incidenta, kada ima pravo na 70 posto prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca.

- Obzirom na situaciju da je u prvim mjesecima pandemije ta naknada bila ugovorena čak i u nižim iznosima, smatramo to dobrim rješenjem. Međutim, formulacija "u slučaju više sile" otvara prostor za manipulaciju od strane poslodavca, koji bi mogli privremeni nedostatak posla svesti pod definiciju "više sile" i time radnicima isplaćivati umanjenu plaću, zaključuje Cvitić.

Kozmetičke izmjene

Gordana Deranja, predsjednica uprave pulskog Tehnomonta i bivša predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca, kaže da je po tko zna koji put propušteno napraviti moderan zakon koji odgovara vremenu u kojem živimo.

- Ovo su kozmetičke izmjene koje će se svesti na natezanje sindikata i poslodavaca, kompromise, ja tebi ovo, ti meni ono, a u suštini neće puno toga riješiti. Rad na izdvojenom mjestu ne koristi puno firmi, pogotovo ne u prerađivačkoj industriji. Zanimljivo je tko će utvrđivati te režijske troškove rada od kuće? Da li se u stanu grije samo djelatnik, ili njegova obitelj? Koliko struje troši dok radi, vode? Umjesto da se radnik i poslodavac dogovore za koju će plaću netko raditi od kuće, mi komplicirano do bola. Najbolje da se u prostoriji u kojoj radnik radi ugrade uređaji za mjerenje struje, vode, grijanja, kaže Deranja.

Dodaje da su ugovori na određeno upravo posljedica ovakvog zakona, a ne problem kojeg zakon treba riješiti.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of