Ilustracija (Pixabay)
Svoju bogatu karijeru započeo je nakon završetka Pravnog fakulteta u Rijeci 1981., kao pravnik u Istraturistu u Umagu, gdje je radio do 1983. Kao vrstan pravnik počinje raditi kao sudac Općinskog suda u Bujama, gdje je uspješno radio do 1994.
Nakon kraćeg rada u odvjetništvu, 1996. postaje sudac Građanskog odjela Županijskog suda u Puli odakle je, zbog bolesti, 2020. otišao u mirovinu.
Naš dobri, dragi kolega Rogić volio je svoj posao i radio ga je profesionalno, s ljubavlju, predano. U svakom je spisu, prije svega, prepoznavao čovjeka i potrebu da riješi problem zbog kojeg se obratio sudu. Bio je pravni znalac i čovjek koji je mogao razumjeti drugog čovjeka, empatičan.
Njegovo se mišljenje uvijek tražilo i uvažavalo. Zato se prilikom rješavanja problema uvijek dodavalo: "Što kaže Marijan?". Rado je dijelio svoje znanje, pomagao mladim kolegama. Ležerno i velikodušno, kao da iza njegovog znanja i iskustva nisu stajale godine vrijednog rada. Uvijek pristupačan, otvoren, duhovit i skroman, kakvi već jesu veliki ljudi.
Sudac Rogić nije živio samo svoj posao. Najveća njegova ljubav bio je njegov sin Ivan, njegov "Mali", o kojem je znao pričati s toplinom i žarom ponosnog oca. Bio je naš Marijan i strastveni domoljub koji je 1995. bio i dobrovoljac na ličkom ratištu u postrojbama Hrvatske vojske.
Volio je naš Marijan i Rijeku u kojoj je stekao i osnovnoškolsko obrazovanje 1972., Bakar u kojem je završio srednju Pomorsku školu 1976., svoje more. Velebit ispod kojeg je rođen u Lukovu pokraj Senja, planinske staze i šume kojima je šetao s ocem i sinom.
Voljeli smo ga. Jako smo ga voljeli.
Bolest nam je uzela Marijana, ali nam nikad neće oduzeti sve ono lijepo što nam je ostavio. Sve uspomene, anegdote o loženju peći na drva sa suda u Bujama, sve šale kojima smo se smijali, sve dobro koje nam je ostavio u zalog.
Zato dragi kolega, kako je pjesnikinja rekla:
Nije smrt ono što nas razdvaja
ni život ono što nas spaja.
Postoje snažnije niti za koje su bez značaja
udaljenosti, mjesto i vrijeme.
Počivaj u miru.