NIŠTA BEZ TURIZMA
JESMO LI POSTALI VEGETARIJANCI? Mnogi istarski ovčari pred blagdane suočili se sa slabom potražnjom janjetine. Uskrs prošao, a janjci i dalje na broju
Kad nema turizma nemaš kome ni prodati. Ugostitelji ne rade, a u mesnicama je janjetina po 75 kuna za kilogram što je za domaće stanovništvo skupo. S druge strane svi trgovački centri imaju meso iz uvoza po 50 kuna i ništa domaće se pored toga ne može prodati. Što imamo onda više pričati o tome, kaže Boris Puškarić iz Vilanije kraj Umaga
Uskrs je prošao kako je prošao pa ni janjetine nije bilo na blagdanskim trpezama kako to nekakva tradicija nalaže. Epidemija koronavirusa i mjere zaštite suzbijanja zaraze, koje su zatvorile konobe i restorane te uglavnom reducirale druženja većih grupa rođaka i prijatelja, dovela su do toga da janjeće meso proteklih blagdana kod mnogih domaćina nije bilo na cijeni.
Čemu janjetina kada nema fešte. A takav su stav itekako osjetili mnogi istarski uzgajivači ovaca koji janjce jednostavno nisu uspjeli prodati.
Restorani ne naručuju
- Ja nisam imao problema s prodajom, ali vidio sam da članovi naše udruge problema imaju. Istina je da mi se nitko nije konkretno žalio, ali znam da neki imaju i po 80 janjaca, a nisu prodali ništa. To su veliki problem, jer janje nije junac, ako ga ne prodaš u roku, ono postaje ovca. I onda je frka, ucjenjuju te oni koji bi eventualno kupili, spuštaju mu cijenu po kilaži. To su strašni problemi za one koji se profesionalno bave ovčarstvom. Ovčji sir još uvijek ide dobro, ali janjci sve lošije. Ali i prethodnih je godina bilo tako da je prodaja mesa padala, kaže nam Franko Cetina, predsjednik Udruge uzgajivača istarskih koza i ovaca i član upravnog odbora nacionalnog saveza uzgajivača.
Ako su problemi s prodajom postojali i ranije, sada su, kada su gostiteljski objekti zatvoreni, a velika okupljanja uz janjetinu u privatnoj režiji u najmanju ruku neprihvatljiva, kulminirali. Cetina nam otkriva da je još i prije epidemije inicirao sastanak na županijskoj razini da bi se nešto pokrenulo po pitanju plasmana janjećeg mesa, da prodavači ne budu prinuđeni prodavati isključivo trgovačkim centrima - često i po nepovoljnim uvjetima.
- Zvao sam županijskog pročelnika za poljoprivredu Ezija Pinzana i Igora Merlića iz AZRRI-ja da održimo sastanak na temu prodaje janjaca. Sastali smo se, iznio sam im da ljudi imaju probleme s plasmanom i donijeli smo zaključak da se treba razgovarati i s hotelijerima koji bi uzimali meso. Nažalost, to je zbog korone stalo, nismo se stigli sastati, ali plan je u razradi, rekao je Cetina.
Poznati i nagrađivani sirar na svom imanju u Guranu kod Vodnjana drži 200 ovaca, a janjce, koji mu se rano janje, ove je godine prodao i prije epidemije.
- Svoje sam sve riješio, žao mi je ako drugi nisu. Moji se janjci janje već u listopadu, ove sam ih godine prodao i više nego prije, 80 janjaca otišlo je odjednom, jer u siječnju već počnem raditi sir. Trenutno imam 35 janjaca u štali iz druge ture, starih sedam, osam dana. A oni će mi dobro doći jer dio puštam za rasplod, a nešto mesa ostavljam i za sebe, kaže Cetina.
Manje za 70 posto
O slaboj prodaji janjetine pred Uskrs razgovarali smo s dosta ovčara u Istri. Iskustva su različita, kod nekih je prodaja stravično podbacila pa neki od njih nisu ni željeli od muke pričati za novine. Ima i onih koji nisu osjetili veće probleme jer prodaju „na kućnom pragu“, pojedinačno, u susjedstvu. Uzgajivači na veliko u pravilu prolaze lošije, pogotovo ako su se oslonili na restorane i konobe, koji su ovog proljeća silom prilika zatvoreni.
Ovaj će Uskrs zbog lošeg plasmana što prije nastojati zaboraviti i Boris Puškarić iz Vilanije kraj Umaga.
- Slaba je bila prodaja. U odnosu na lani 70 je posto manje prodanih janjaca. Inače, sve što imam prodam, ali ove godine nije išlo nikako. Nisu otkupljivale mesnice, a i uvoz nas je upropastio, kaže Puškarić. On ne prodaje privatnim osobama, samo klaonicama, no i one su se ove godine povukle iz tržišne igre.
Puškarić na svom imanju ima 60-ak ovaca, ne brojeći mlade. Janjce prodaje po 25 kuna za kilogram žive vage. Inače ih vozi i u Dalmaciju, janjci idu u klaonicu u Zadar, ali ove godine jednostavno nije bilo potražnje.
- Svugdje u državi je loše, ni u Lici se, koliko znam, nije prodavala janjetina. Kad nema turizma nemaš ni kome prodati, ugostitelji ne rade, a u privatnim mesnicama je janjetina po 75 kuna za kilogram što je za domaće stanovništvo skupo. S druge strane svi trgovački centri imaju meso iz uvoza, dolazi iz Makedonije, uvozna janjetina je po 50 kuna i ništa domaće se pored toga ne može prodati. Što imamo onda više pričati o tome, kaže Puškarić.
Po lošoj prodaji ovo će proljeće pamtiti i Alen Terlević iz Jakići Dolinji kod Svetog Lovreča.
- Prodaja je prošla puno lošije nego prošle godine. Za 50 posto slabije, a možda i slabije od toga. Zašto? Zato što nije bilo okupljanja, nije bilo fešti, restorani nisu radili. Ja ni nemam puno blaga, imam 35 ovaca i imao sam nekih 60 janjci, a dosta mi ih je ostalo, nisam sve prodao. Ma svi se u okolici žale da je bilo loše ovog Uskrsa, priča Terlević. Meso uglavnom prodaje domaćim kupcima, ljudima iz okolice, a ranijih je godina znao opskrbiti i ugostitelje. No restorani su pod ključem i to je kod mnogih ovčara glavni razlog ovogodišnjeg podbačaja.
Ima svoje kupce
Na domaće ljubitelje janjetine oslanja se i Romano Folo koji 80 i kusur ovaca drži na stanciji Sure stine kod Rovinjskog sela. To se pokazuje kao dobar recept, s obzirom da Folo ima sasvim drugačija iskustva s trgovanjem prije Uskrsa.
- Nisam imao dovoljno janjaca kolika je bila potražnja ove godine. Prodao bih i više da sam imao. Imam ljude koji godinama kupuju kod mene, prepoznaju kvalitetu, a kako nisam imao dovoljno janci morao sam neke svoje stalne mušterije i odbiti, kaže Folo. Tko je od njega uzimao lani, preklani ili prije deset godina, kaže, kupio je i ove godine. A ni cijenu već godinama nije mijenjao: 60 kuna po kilogramu čistog mesa.
- Problema s prodajom vjerojatno su imali oni koji su prodavali restoranima, na veliko. Restorani su zatvoreni i to je problem. Ja prodajem na malo, pojedinačno, ljudima koje znam i to je sasvim drugačiji odnos. Imam svoje mušterije i one mi se vraćaju, poručuje Folo.
Novi uvjeti na tržištu, zahtijevaju i novi pristup u plasmanu proizvoda. Tako se i stočari, kao i njihovi kolege poljoprivrednici, sve više okreću oglašavanju i prodaji preko interneta.
- Ako se sam ne snađeš, ništa nećeš riješiti. Kakvo je stanje bilo pred Uskrs, dobro sam i prošao i riješio sam skoro sve. Kako sam uspio? Prodavao sam preko prijatelja i preko oglasa, a s obzirom da i nemam puno janjaca uspio sam ih skoro sve prodati. Da, istina je da je bilo slabije nego lani, da smo se morali više pomučiti da bi ih prodali, ali neću se žaliti. Ostalo mi je još nešto janjaca, ali i to će otići za Prvi maj, kaže Milan Tidić iz Baderne, koji ima 40-ak ovaca.
Janjce prodaje po 30-ak kuna za kilogram žive vage, što znači da po janjcu treba izdvojiti od 500 do najviše 700 kuna. Čisto meso prodaje po 60 kuna. Kupci traže i žive i zaklane. Prodavao je ranijih godina i ugostiteljima, ali ove godine na tu branšu nitko nije smio računati.
On nam objašnjava da uzgajivači koji su, kako kaže, u sustavu, moraju s određenim brojem janjaca namirivati klaonice, a ako su se i klaonice povukle iz igre, onda su nastali veliki problemi. Veliki uzgajivači dužni su, uz to, zadržavati određeni broj mladih za daljnji uzgoj. No, svi su ovčari, bez iznimke, dužni prodavati janjce uz urednu dokumentaciju.
- Da, sve ide samo preko veterinara i to je zatvoreni krug. I da želiš izbjeći veterinare - ne možeš. Imaš li blago, veterinari jednom godišnje dolaze na gospodarstvo, procijepiti i markirati, i vode cijelu evidenciju. Nažalost, ima i onih koji rade na crno, ali da se nešto dogodi, onda bi takvi i nastradali, kaže Tidić.
I Glas Istre je više puta pisao da u ovčarstvu ima dosta nereda. Naši sugovornici potvrđuju da ima puno onih koji rade na crno ili se igraju s propisima, poznato je i da mnogi nomadskom pašom ugrožavaju poljoprivrednike. Iskusni ovčar Cetina, koji je u toj branši duže od 40 godina, kaže da se reda mora uvesti, samo tako će branša prosperirati.
- Ne more se janjetina prodavati na ulici, ne moreš dolaziti na sajam ako nisi registriran. Takve rasprave vodimo i u nacionalnom savezu, a neki takav stav teško prihvaćaju. Meni je, iskreno rečeno, žalosno vidjeti Liku, poznatu po janjetini, bez blaga. Ali to samo pokazuje da nije dobra situacija za ovčarstvo, zaključuje Cetina.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
