Nedavno smo ispratili šesto izdanje međunarodnog sajma "S klobasicom u Europu" kojim se Sveti Petar u Šumi već prilično lijepo pozicionirao i afirmirao kao domaćin gastronomske, sajamsko-gospodarske i turističke manifestacije međunarodnog značaja. Lani je ova manifestacija nagrađena zlatnom poveljom Suncokret ruralnog turizma, kao najbolja manifestacija ruralnog turizma u državi, a ovogodišnjim njezinim izdanjem to je priznanje potvrđeno u svakom pogledu: i sadržajem, odnosno ponudom, i brojem izlagača, i brojem posjetitelja koji se procjenjuje na oko deset tisuća, i zanimljivošću koja proizlazi prije svega iz ponovnog otkrivanja i revalorizacije jednog tradicionalnog gastronomskog proizvoda Istre.
Istarska je kobasica, naime, nezaobilazni dio i kućne odnosno obiteljske tradicije svakog istarskog seoskog kućanstva, i već desetljećima obavezni dio ponude svakog istarskog ugostiteljskog objekta, bez obzira na njegovu kategoriju i lokaciju, a u novije vrijeme postaje i gospodarski sve značajnija, jer se kao proizvod registriranih proizvođača sve više plasira i u trgovačku mrežu, ne samo prema ugostiteljima. Naposljetku, pred istarskom kobasicom je i upravo započeti proces njezine zaštite, prvo nacionalnom a zatim i europskom oznakom geografskog podrijetla, što će označiti njezin punopravni ulazak u obitelj mnogo razvikanijih kobasica iz drugih europskih zemalja.
Prirodan proizvod
Danas, kad je supetarski sajam "S klobasicom u Europu" postao obavezna stavka u kalendarima mnogih gurmana i ljubitelja istarske tradicije, lijepo je podsjetiti i kako je sve to započelo. A početak je prilično neobičan, i vezan je uz izradu doktorske disertacije supetarskog općinskog načelnika Marija Bratulića, inače po struci veterinara. U njegovom doktoratu naslovljenom "Utjecaj čimbenika zrenja na zdravstvenu ispravnost tradicionalne istarske kobasice", kojeg je 2011. godine obranio na zagrebačkom Veterinarskom fakultetu, prvi su put ikada znanstveno ispitana biokemijska svojstva domaćih istarskih kobasica, a rezultat tada provedenih analiza bilo je i otkriće da se kod njih spontano razvijaju i održavaju bakterije mliječne kiseline, koje najviše utječe na njezina svojstva odnosno kvalitetu, zbog čega istarskoj kobasici ne treba dodavati tzv. starter-kulture, inače uobičajene u kobasičarskoj proizvodnji. Istarske kobasice, dokazao je Bratulić svojim doktoratom, same stvaraju sve što im treba da bi sazrele, i zato su kao proizvod mnogo prirodnije.
Kako su u praktični dio Bratulićeva doktorata, od konzultacija preko davanja uzoraka za laboratorijske analize pa do organoleptičkog ocjenjivanja, bili uključeni i mnogi Bratulićevi sumještani, razvila se zamisao da bi bilo šteta da ta priča s kobasicama ostane samo na doktoratu, već da bi čari istarske kobasice trebalo na neki način pokazati svijetu. Ideja o sajmu razvila se već početkom 2012. godine tijekom jednog Bratulićevog druženja s dizajnerom Davidom Ivićem, glazbenikom Brunom Krajcarom i akademikom Josipom Bratulićem, inače rođenim Supetarcem. Tada je smišljen i naziv "S klobasicom u Europu", koji je već sutradan dobio i svoj prvi logotip, no kako je zima već bila na izmaku, sajam tehnički nije bilo moguće organizirati te iste godine. No zato su odmah počele pripreme za prvi sajam koji se održao u veljači 2013. godine, što je odmah podržao i županijski Odjel za poljoprivredu, a partner sajma pronađen je u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Krenulo se vrlo ozbiljno, pa je prva manifestacija "S klobasicom u Europu" u veljači 2013. godine započela najprije stručno-znanstvenim skupom o istarskoj kobasici i gourmet-večerom u supetarskom agroturizmu Pod čeripnjon na kojoj su predstavljene gastronomske mogućnosti istarske kobasice, a sutradan je održan jednodnevni sajam, u prvom izdanju samo s izlagačima iz Hrvatske. Noć prije sajma pao je obilan snijeg, što je prilično umanjilo očekivani posjet sajmu. "Od šest ujutro pa do deset sati čistili smo snijeg, na brzinu se presvukli i u 11 sati odradili svečano otvorenje sajma", prisjeća se Bratulić. (Davor ŠIŠOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU