Grupa autora: "Priče o Pazinu", zbirka priča, Festival fantastične književnosti 2018., Pučko otvoreno učilište Pazin, 2018.

Nakon što je skoro dva desetljeća udomljavao Festival fantastične književnosti u sklopu kojega su godišnjim zbirkama fantastičnih priča reinterpretirane teme vezane uz istarsku baštinu, Pazin je s ovogodišnjim Festivalom napokon dobio i zbirku priča o sebi. Petnaestoro je autora u pričama u ovoj zbirci izvuklo, oživjelo ili stvorilo neke prepoznatljive ali i neke sasvim nove aspekte literarnih potencijala koje Pazin nudi ili potiče svojim kulturnim, spomeničkim i duhovnim nasljeđem, duhom i načinom života svojih stanovnika, i naravno svojom književnom baštinom, literaturom koja je u ovome gradu nastajala ili se ovim gradom bavila.

Portret grada

Književni portret jednoga grada, ili bilo kojeg imenovanog i točno identificiranog zemljopisnog lokaliteta, često je uokviren nužnom vizualnom prepoznatljivošću. Kotlinski reljef, za Pazin toliko prepoznatljiv, zapečaćen je Pazinskom jamom kao svojevrsnim nastavkom pazinske kotline u pravcu podzemnog svijeta, što u pričama može biti i portal k drugim dimenzijama, k nadnaravnosti, k alternativnim dimenzijama i vremenima, pa stoga nije čudno što skoro polovica priča i koristi Pazinsku jamu kao scenografiju. No, pisci koji već skoro dva desetljeća dolaze u Pazin družeći se kroz fantastične književne žanrove s vremenom su ovaj grad upoznali i malo bolje nego što se to može kroz internetske izvore ili turističke vodiče, pa su priče iz ove zbirke dobile i dodatna mjesta radnje možda važnija domaćim ljudima nego namjernicima, poput doline Pazinčice, Pazinskog i Zarečkog krova, okolnih brežuljaka, prepoznatljivih gradskih parkova i ulica. Pazinska arhitektura i ono što ju popunjava također su dobili svoje uloge, od neizbježnog pazinskog Kaštela pa do popularnih pazinskih kafića ili mosta preko Pazinske jame.

Ratovi i vještice

Skokovima kroz vrijeme u pojedinim se pričama Pazin i junake koji se u njemu zatječu odvodi u razna razdoblja prošlosti i budućnosti, unatrag sve do srednjovjekovlja, doba progona vještica ili vremena mletačko-austrijskih ratova, a unaprijed do doba kada ovaj grad krasi posve nova arhitektura i fantastična tehnologija. Nekolicini je autora pozornost zapela za vezu Pazina i Julesa Vernea i njegovoj junaka Mathiasa Sandorfa, u nekoliko je priča navratio čak i Jure Grando, a naravno da mnoge priče naprosto vrve štrigama i štrigunima, krsnicima, urečljivcima, orkima (ne orcima već baš orkima), vampirima i drugim nadnaravnim bićima iz istarskih predaja. U nekoliko je priča Pazin dobio i svoga zmaja, a naravno da su u srce Istre navraćala i bića iz drugodimenzijskih svjetova, iz dubokog svemira i drugih klasičnih znanstvenofantastičnih okruženja, ali i iz tradicijskih pučkih ili religijskih vjerovanja, ili čak iz svijeta beramskih fresaka.

Naposljetku, zanimljivo je rezimirati i kakve su likove autori zastupljeni u ovoj zbirci odabrali za nositelje radnje njihovih priča. Odreda, gotovo u potpunosti (osim nekih priča u kojima su svi likovi nadnaravna bića), glavni likovi ovih priča su obični, nezamjetljivi mali ljudi, oni od kojih je sastavljen puk, oni koji čine javno i tajno mnijenje jedne zajednice, dakle upravo oni koji oblikuju ono što se može nazvati duhom nekog grada. A duh Pazina, oblikovan kroz takve likove, sastavljen je od niza vrlina šesto nevidljivih u stvarnome životu, od sućutnosti i humanosti, od gostoljubivosti i srdačnosti, od prezira spram silništvu i bahatosti, od skrbi za drugoga i brige za zajednicu, pa sve do uvjerenja da je mjerilo kvalitete života ponajviše stabilnost, i da se za očuvanje te stabilnosti valja osobno angažirati kada ona biva ugroženom. Tada ti obični mali nevidljivi ljudi angažiraju svoje posebne talente, svoje skrivene moći ili superherojske sposobnosti, a kada se zapleti razriješe, oni su opet normalni ljudi koji se kao i prije druže s prijateljima, zajedno piju teran ili bisku, zabavljaju se, i paze da red stvari ponovo ne bude pomućen.

Duh Pazina portretiran u ovim pričama također odiše duhovitošću i vedrinom, staloženošću i bujnom maštom, vrckavošću i hedonizmom, a čak i pisci koji nisu iz Istre uspjeli su u dijalozima uhvatiti duh dijalekta u izrazima, poštapalicama i frazama kojima se Pazinci služe. "Priče o Pazinu" tako donose priče o gradu čija je svrha postojanja biti portal, inicijacija i sijelo nečeg izuzetnog, kako ljudskog, tako i onog što je drugačije od ljudskog. (Piše Davor ŠIŠOVIĆ)