Franko Kalac iz Kapelice, predgrađa Labina pjesnik je na labinskoj cakavici koji uglazbljuje svoje pjesme i izvodi ih na harmonici trieštini. Naravno, izvodi i druge pjesme ali kad je teško obolio okrenuo se autorskom stvaralaštvu kako bi lakše prebrodio bolest. Našu je pozornost privukao na nedavno održanoj književno-pjesničkoj večeri u Svetom Martinu u povodu blagdana Svete Ane kada je večer otvorio izvedbom svoje pjesme "Crni facol".

Uglazbljeni dijalektalni stihovi

- Bilo je to 2012, i onda sam počeo malo više pisati pjesme da zaboravim na neke stvari, govori nam Franko Kalac i nastavlja."Uvijek sam imao želju svirati na trieštini koja mi se jako sviđala, a stalno sam nešto pisao i zapisivao po papirima. Posebnu želju dobio sam kada je bila smotra harmonikaša na Dubrovi, zvao me Pino Knapić, rekao sam idem to vidjeti i tu sam počeo, iako sam imao veliku tremu koja me i danas prati kada trebam negdje nastupati. Kada god su me i gdje god su me zvali ja sam išao." Svirao je, kaže i na smotri trieština u Roču "Z armoniku v Roč", a želio bi i dalje tamo nastupati.

Franko Kalac piše stihove na izvornoj labinskoj cakavici i zatim ih uglazbljuje i izvodi na harmonici. Izvodi i dvije pjesme labinske dijalektalne pjesnikinje Rine Miletić, dvije Josipa Pina Knapića iz Raše a nedavno je uglazbio dvije pjesme Teodora Goba, pjesnika iz Trgeta.

- Do sada sam napisao 13 pjesama, neke su na CD-u a neke još u papirima, ali slobodno se može napraviti još dva CD-a s mojim pjesmama. Poznate su "Mladost i ja", "Balador", "Crni facol", "Paleštra na Poco", "Kovar", "Telo moje", "Labinjon", "Albona mia cita", "Labinjonka" i mnoge druge. Napisao sam i pjesmu kada su u saobraćajnoj nesreći poginula dva mladića. Njihov otac je nakon toga otišao u Ameriku a kada mi je Brnjac iz Nedešćine pričao o tome ja sam odmah to bacio na papir, napisao pjesmu i uglazbio je. Tema svih mojih pjesama je Labinština a inspiraciju pronalazim u životu i događajima oko sebe, dođe samo od sebe kada vidiš nešto i doživiš ali i sjetiš se onoga što si prošao. Inspiraciju dobijem i kad gardelin "zakanta", kada vidim čempres kod groblja… Sjetim se i onih vremena kada se bježalo preko, kada smo danas bili skupa a sutra već nekoga iz društva nije bilo. Samo Labinština i cakavica, ništa šlageri, govori Franko. Želja su mu prije svega dobro zdravlje kako bi mogao još dalje pisati i svirati jer to je njegovo nadahnuće u životu.

Harmoniku treba čuvati

- Harmoniku treba čuvati i njegovati, ova moja ima preko 120 godina i vrijedna je. Imam doma jedno 15 harmonika, ja sam ih skupljao, kao i stare violine, trube. Zahvalio bih se na kraju udruzi žena "Mendule" iz Nedešćine koja me često zove da nastupim na njihovim akcijama, Josipu Pinu Knapiću iz RKUD-a Rudar Raša koji je prepoznao moj rad, gurao me i dao mi potporu, Radio Labinu koji me često zove i pušta moje pjesme, Labin info, portalima, Glasu Istre i svima koji napišu neku 'lepu besedu o meni' jer mi to puno znači, zaključuje 74- godišnji Franko Kalac koji je nekad radio u Prvomajskoj iz Raše a kada je ona propala nastavio je raditi do mirovine u Italiji. Tamo nije imao puno vremena za sviranje jer je kako kaže radio od jutra do večeri ali zato to nadoknađuje sada u umirovljeničkim danima kod kuće. Iz njegove kućne radionice izaći će sigurno još puno pjesama na labinskoj cakavici koje će Franko zatim uglazbiti pa otpjevati prateći se na harmonici.

Povezane vijesti

• Sedam filmova na prvom Shpeena DOX-u
• Mozaik kao slikarstvo za vječnost
• Obitelj Diminić - Štifanić pomaže svome zavičaju