Danas, 19. ožujka, slavimo Očev dan, a u mnogim zemljama svijeta Očev dan slavi se treće nedjelje u lipnju. Ovaj datum u ožujku odabran je zbog blagdana sv. Josipa.

Sv. Josip prvi put se spominje u Evanđeljima po Mateju i Luki, i to u samo dvanaest redaka. Evanđelist Luka navodi u popisu Isusova rodoslovlja da se otac sv. Josipa zove Eli, dok Matej piše da mu je ime Jakov. U evanđeljima, mada mu je bio poočim, Isus je četiri puta nazvan "sinom Josipovim".

Skromni tesar iz Nazareta

Popis Isusova rodoslovlja ima funkciju prikazivanja Isusa kao obećanog Mesije, potomka Davidova roda. Josipovi djed i baka bili su Matan i Esta. Josipova majka bila je prvotno udana za Elija i nisu imali djece. Nakon što je Eli preminuo, udala se za Jakova, koji je bio Elijev polubrat. Po židovskom zakonu, ako je žena postala udovica, a nije imala djece, preporučivalo se da se uda za muževa brata ili polubrata, ako je bio samac, kako bi se sačuvala pokojnikova loza. Tako se Josipova majka udala za Jakova - polubrata pokojnog muža i u tom braku rodio se Josip. Tako je Josip bio sin Jakovljev po naravi, a sin Elijev po zakonu.

Po zanimanju je bio tesar. Živio je skromno u gradiću Nazaretu u pokrajini Galileji na sjeveru Palestine. Umro je prije Isusova javna djelovanja, muke i uskrsnuća, između Isusove 12. i 30. godine, ali bliže 30. nego 12. godini.

Dekretom "Quemadmodum Deus" (Baš onako kako je Bog) pape Pia IX, sv. Josip proglašen je 8. prosinca 1870. zaštitnikom sveopće Crkve. Sv. Josip je zaštitnikom mnogih suvremenih država: Kanade, obiju Amerika, Meksika, Južne Koreje, Perua, Kine, Vijetnama, Austrije, Belgije i Hrvatske.

Hrvatski sabor, na poticaj zagrebačkog biskupa, pavlina, Martina Borkovića (1597. - 1687.) proglasio je sv. Josipa, na zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine, zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. U protokolu je tada zapisano: "Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran".

Očevi se - stvaraju

Kroz povijest tu odluku potvrdili su kardinal Alojzije Stepinac, koji je u suglasnosti sa Svetom Stolicom 1940. blagdan sv. Josipa podigao na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije, kardinal Franjo Kuharić proglasio je 1987. godinom sv. Josipa, a na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije 2008. sv. Josip proglašen je zaštitnikom Hrvatske. Kao spomen na tu odluku, 14. srpnja 2008., na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je reljef sv. Josipa, rad akademskog kipara Šime Vulasa (1932.-2018.).

Sv. Josip je zaštitnik novorođene djece, očeva, emigranata, umirućih, trudnica, pa mnogih zanimanja: radnika, tesara, blagajnika, inženjera, graditelja, slastičara… Najveća crkva posvećena sv. Josipu je svetište u Montrealu (Kanada), a u nas u Karlovcu.

Papa Franjo je u prigodi 150. obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve objavio apostolsko pismo "Patris corde" (Očinskim srcem). U pismo, među ostalim, piše: "Očevi se ne rađaju, već stvaraju. Čovjek ne postaje otac jednostavno rođenjem djeteta, već preuzimanjem odgovornosti da se brine za to dijete. Kad god čovjek prihvati odgovornost za život drugoga, na neki način toj osobi postaje otac... Biti otac podrazumijeva upoznavanje djece sa životom i stvarnošću. Ne sputavati ih, biti previše zaštitnički nastrojeni ili posesivni, već ih učiniti sposobnima da sami odlučuju, uživaju u slobodi i istražuju nove mogućnosti... Kada očevi odbiju živjeti život svoje djece, uvijek se otvaraju novi i neočekivani vidici. Svako dijete nositelj je jedinstvene tajne koja se na vidjelo može iznijeti samo uz pomoć oca koji poštuje slobodu svog djeteta".

Najbolji i najgori očevi kroz povijest

Mnoge povijesne ličnosti pamtimo po dobroti ili zlobi prema vlastitoj djeci. Rimski govornik Ciceron slovi kao najbolji otac. Posebno je volio i brinuo za kći Tuliju. Njezina prerana smrt ostavila ga je neutješnim. Napisao je predivna, ali potresna pisma u kojima opisuje kako se suočava s gubitkom kćeri.

Karlo Veliki, slavni kralj Franaka, imao je dvadesetero djece, neke sa suprugama, druge s konkubinama. Sva djeca, uključujući kćeri, bila su zahvaljujući Karlu odlično obrazovana. Ipak, nisu svi bili zadovoljni očevim vladanjem. Njegov sin Pipin sudjelovao je u uroti kojom je želio svrgnuti i ubiti oca. Urota je otkrivena, izdajnici su trebali biti pogubljeni, no Karlo Veliki pomilovao je sina i poslao ga u samostan.

Charles Darwin imao je desetero djece. Iako je ulagao veliki trud i vrijeme u istraživanja, našao je vremena i za njihovo odgajanje. Time je čak izazvao sablazan u društvu jer se u njegovo vrijeme odgoj djece smatrao isključivo ženskim poslom. Posebno ga je pogodila smrt kćeri Annie zbog čega je navodno izgubio vjeru u Boga.

Mark Twain imao je sa suprugom Olivijom tri kćeri. Sve je volio, ali najdraža mu je bila najstarija kćer Susy. Otac i kći obožavali su glumu i pisanje. Twain je prema njoj oblikovao najmanje dva lika u svojim knjigama. Kada je umrla od meningitisa, Twain je bio shrvan i pao je u tešku depresiju. Pisma koja mu je za života napisala, dodao je u svoju autobiografiju.

Židovski kralj Herod I. Veliki spada u okrutne očeve. Dao je pogubiti nekoliko članova vlastite obitelji, uključujući svoju drugu suprugu, šogora i tri sina.

Rimski car Konstantin Veliki bio je posebno ponosan na najstarijeg sina Krispa kojeg je odredio za nasljednika. Međutim, car je iz nepoznatih razloga naredio sinovo smaknuće. Povjesničari još nisu dokučili razloge zašto je Konstantin naredio sinovo smaknuće.

Ruski car Ivan IV. Grozni zaslužio je nadimak Grozni zbog više razloga. Imao je devetero djece i sve ih je zlostavljao. Vlastitu je kćer pretukao tako da je izgubila dijete i protjerao dvije supruge svojeg sina u samostan proglasivši ih neplodnima. Zaslužan je i za smrt vlastita sina kojeg je u sukobu udario žezlom.

Kažu da je ruski car Petar Veliki imao sve, samo ne toplu osobnost. Njegov najstariji sin Aleksej optužen je za sudjelovanje u uroti protiv oca. Za razliku od Karla Velikog, koji je oprostio sinu, Petar je osudio sina na smrt. Pobrinuo se da ga u zatvoru redovito muče, od čega je naposljetku umro ne dočekavši službeno pogubljenje.

Povezane vijesti

• 145. obljetnica otvaranja željezničke pruge Kanfanar-Rovinj: KROZ ISTRU PO NOVOJ ŽELJEZNIČKOG PRUZI PROJURIO PRVI PAROVOZNI VLAK
• Giovanni Domenico Stratico, biskup Novigrada i Hvara: Dostojan Casanovin prijatelj POSTAO UZORNIM BISKUPOM
• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Tri puta manje radnika u brodogradnji obavlja isti posao kao i tri puta više prije rata!