U naselju Vinež svečano je otkriveno spomen-obilježje naredniku Hrvatske vojske Slavku Cindriću, koji je 29. listopada 1993. godine poginuo tijekom vojne obuke, nakon što je vlastitim tijelom pokušao zaštititi suborce od eksplozije ručne bombe. U tragediji je ranjeno još 18 pripadnika labinske bojne, a Cindrićev čin, kojim je spriječio još teže posljedice, ostao je trajno zapamćen među njegovim suborcima i na Labinštini.
Spomen-obilježje postavljeno je u organizaciji Kluba veterana 119. brigade Hrvatske vojske i Grada Labina, a svečanosti su nazočili članovi Cindrićeve uže i šire obitelji, hrvatski branitelji, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, Udruge J. B. Tito, Grada Labina i susjednih općina.
Spomen-obilježje otkrili su Slavkov sin Oliver Cindrić i natporučnik Mario Kiršić, a blagoslovio ga je labinski župnik Joško Listeš. Svečanu komemoraciju svojim su nastupima uveličali Klapa Labin i maestro Franko Ružić.
Okupljenima se prvi obratio Davor Gregorović, brigadir Hrvatske vojske u mirovini i dopredsjednik Kluba veterana 119. brigade HV, koji je podsjetio na okolnosti pogibije narednika Cindrića i njegovu žrtvu.
Davor Gregorović (Snimio Branko Biočić)
Narednik Slavko Cindrić bio je pripadnik 1. pulske bojne, a 29. listopada 1993. godine sudjelovao je kao instruktor u provedbi obuke osvježenja za vojne obveznike 3. labinske bojne. Tijekom obuke, svega nekoliko desetaka metara od mjesta na kojem je danas postavljeno spomen-obilježje, došlo je do eksplozije ručne bombe.
Prema Gregorovićevim riječima, Cindrić je u posljednjem trenutku shvatio da se u bombi nalazi trenutni, a ne školski upaljač. Svjestan neposredne opasnosti za vojnike oko sebe, privukao je bombu uz tijelo i bacio se na tlo, nastojeći umanjiti razorno djelovanje eksplozije.
Bomba je sadržavala čelične kuglice, a njezino ubojito djelovanje protezalo se u radijusu do 15 metara. Cindrić je poginuo, dok je 18 pripadnika labinske bojne ranjeno. Njegovom reakcijom, istaknuo je Gregorović, spašeno je nekoliko života, a posljedice nesreće mogle su biti znatno teže.
- Svi su ratovi strašni, ali svaki je tragičan na svoj način, a ovo su trenuci kada se sjećamo tužnih datuma iz ratnog puta 119. brigade Hrvatske vojske iz Istre. Ovo spomen-obilježje, koje postavlja naša udruga veterana koja baštini identitet, tradiciju i ratni put brigade, nije samo znak sjećanja na suborca. U ovoj mramornoj ploči leži povijest hrvatskog naroda i Domovinskog rata. Poginuvši ovdje, Slavko nije dosanjao svoje snove, nije doživio starost, nego je svoj život dao za Domovinu, rekao je Gregorović.
(Snimio Branko Biočić)
Naglasio je kako je dužnost preživjelih govoriti u ime onih kojih više nema i koji su svoje živote dali za slobodu. Podsjetio je pritom da štovanje poginulih vojnika ima dugu povijest, još od civilizacija antičke Grčke i Rima, gdje je bilo povezano s vjerovanjem u zagrobni život. Danas je, kazao je, ono dio kulture sjećanja na suborce koji su žrtvovali najvrjednije što su imali.
U nastavku obraćanja Gregorović se osvrnuo na vrijednosti europskog antifašizma, Domovinski rat i odgovornost društva prema nasljeđu hrvatskih branitelja.
Istaknuo je kako europski antifašizam, oslobođen ideološkog predznaka i monopolističkog shvaćanja, predstavlja univerzalnu ljudsku i civilizacijsku vrijednost te moralni stav. Prema njegovim riječima, te se vrijednosti očituju u težnji za individualnom i zajedničkom slobodom, očuvanjem kulturnog i nacionalnog identiteta te izgradnjom demokratskih odnosa utemeljenih na vladavini prava, višestranačkoj parlamentarnoj demokraciji i odbacivanju totalitarnih i autoritarnih ideologija.
(Snimio Branko Biočić)
- Doživjeli smo kao mlada država i hrvatska vojska u nastajanju, od 1991. do 1995. godine, ugrožavanje tih vrijednosti agresijom, okupacijom nacionalnog teritorija, materijalnim razaranjima i etnički utemeljenim nasiljem, što je rezultiralo neotuđivim pravom na obranu. Takav obrambeni rat imao je puni legitimitet, odnosno općenarodni karakter, a činom oslobođenja okupiranih teritorija ostvarena je pobjeda i razoružanje okupatora, uključujući i model mirne reintegracije, rekao je Gregorović.
Dodao je kako je Domovinski rat bio borba za hrvatsku slobodu, samostalnost, državnu neovisnost i demokraciju, ali i za pravo hrvatskog naroda da živi slobodan od ideologija koje su desetljećima negirale njegovu državnost.
Podsjetio je i na činjenicu da najveći broj pripadnika 119. brigade nije bio profesionalno vezan uz vojnički poziv. Nakon završetka rata odložili su oružje i vratili se civilnom životu, suočavajući se s većim ili manjim teškoćama prilagodbe mirnodopskim okolnostima.
- Ponizno se prisjećamo žrtava, odricanja i ustrajnosti u toj borbi za slobodu. Upravo ta sloboda, poštenje, pravednost, socijalna osjetljivost i svakodnevno zalaganje za bolje sutra svih nas temeljne su ljudske sastavnice domoljublja koje moramo čuvati i njegovati, poručio je Gregorović.
Govoreći o ratnom putu 119. brigade Hrvatske vojske, Gregorović je naglasio da njezina povijest nije samo kronologija vojnih događaja, nego prije svega priča o ljudima koji su je činili i svima koji su sudjelovali u njezinu stvaranju.
Klapa Labin (Snimio Branko Biočić)
- Povijest 119. brigade Hrvatske vojske u Domovinskom ratu zapravo je povijest ljudi koji su je činili, ali i onih koji su pomogli njezinu ustrojavanju, opremanju, moralnome i mentalnome snaženju. Povijest je to njihovih nadanja, entuzijazma, samopožrtvovnosti, hrabrosti, zajedništva i domoljublja, ali i strahova, pogrešnih procjena i drugih ljudskih slabosti, rekao je.
Pozvao je na očuvanje ratnih događaja kroz kulturu sjećanja, uz prepuštanje njihova stručnog proučavanja povjesničarima i vojnim analitičarima. Posebno je istaknuo potrebu prenošenja vrijednosti zajedništva na buduće naraštaje.
- Vrijednosti domoljubnog zajedništva moramo i dalje prenositi jer je to ključ uspješne izgradnje hrvatskoga društva, cijele države i bolje budućnosti našim građanima. To dugujemo svima onima koji su ugradili svoje živote u temelje Hrvatske, ne samo kako bi bila slobodna nego kako bi bila i pravno uređena, demokratska te gospodarski napredna, naglasio je Gregorović.
Osvrnuo se i na aktualne društvene odnose te ulogu civilnog društva, poručivši kako se kvaliteta demokracije ne može mjeriti isključivo brojem registriranih udruga ili iznosima sredstava dodijeljenih putem natječaja.
- Zdrava demokracija ne broji se brojem registriranih udruga u nekoj sredini, niti iznosom sredstava dodijeljenih na natječajima. Ona se mjeri time postoji li prostor da organizacije civilnog društva budu partner vlasti kada je to potrebno, ali i njezin korektiv kada okolnosti to zahtijevaju, istaknuo je.
Gregorović je zahvalio Gradu Labinu, a posebno gradonačelniku Donaldu Blaškoviću, na osobnom angažmanu i potpori realizaciji projekta koji je započet još tijekom prethodne gradske administracije.
(Snimio Branko Biočić)
Zahvalu je uputio i tvrtkama De Conte i Kamen Pazin, Komunalnom poduzeću 1. maj Labin te svim pojedincima koji su svojim radom i doprinosom omogućili postavljanje spomen-obilježja.
Naglasio je da takvi projekti zahtijevaju suradnju više sudionika, različite resurse i višegodišnju koordinaciju.
- Hvala Gradu Labinu koji je prepoznao potrebu uključivanja u realizaciju ovog projekta naše udruge veterana, jer nijedna inicijativa ne djeluje izolirano i njezino rješavanje uvijek zahtijeva više aktera, različite resurse i višegodišnju koordinaciju. Na kraju, ono što povezuje sve ove elemente jest sposobnost pretvaranja ideje u proces koji se može komunicirati i razumjeti, zaključio je Gregorović.
Na završetku obraćanja zahvalio je hrvatskim braniteljima Labinštine na odanosti i odvažnosti, uz poruku:
- Ostanimo i nadalje Domovini vjerni!
Obitelji Slavka Cindrića, hrvatskim braniteljima, predstavnicima braniteljskih udruga i okupljenim građanima obratio se i zamjenik labinskog gradonačelnika Goran Vlačić.
U svom je govoru naglasio kako se iza svakog imena na spomen-obilježju nalazi ljudska sudbina, obitelj i život koji je prerano prekinut.
- Slavko je imao samo 39 godina. Iza njegova imena stoji jedan život, obitelj koju je volio i planovi koje nije stigao ostvariti. Zato danas želimo sačuvati sjećanje i na njegovu vojničku službu i na njega kao čovjeka. Kao dragovoljac pristupio je obrani domovine, a kao zapovjednik desetine preuzeo je odgovornost za svoje suborce, u vremenu koje je od ljudi tražilo hrabrost, solidarnost i spremnost na odricanje, rekao je Vlačić.
Podsjetio je da se tragedija dogodila 29. listopada 1993. godine, tijekom vojne obuke i priprema za odlazak na ličko bojište. Eksplozija je odnijela Cindrićev život i ranila osamnaestoricu pripadnika labinske bojne.
(Snimio Branko Biočić)
- Taj je dan ostavio dubok trag u njegovoj obitelji, među suborcima i u našoj zajednici. Danas mislimo i na sve ranjene te na sve koji nose bolno sjećanje na taj događaj, kazao je Vlačić.
Posebno se obratio Cindrićevoj obitelji, istaknuvši da nijedno obilježje ne može nadoknaditi gubitak voljene osobe, ali može osigurati da sjećanje na njezin život i žrtvu ostane trajno sačuvano.
- Slavkovoj obitelji želim izraziti duboko poštovanje. Nijedna riječ i nijedno obilježje ne mogu nadoknaditi gubitak oca i voljene osobe. Ali možemo pokazati da njegovo ime pripada trajnom sjećanju našega grada i da u tom sjećanju niste sami, poručio je Vlačić.
Naglasio je i važnost prenošenja sjećanja na mlađe generacije, kako bi razumjele žrtve koje su prethodile slobodi i miru u kojem danas žive.
- Ova spomen-ploča čuva njegovo ime i svjedoči o onome što se ovdje dogodilo. Ona nas obvezuje da mlađim naraštajima govorimo o ljudima koji su sudjelovali u obrani Hrvatske, o njihovim žrtvama i o vrijednosti mira u kojem danas živimo, rekao je Vlačić.
U ime Grada Labina zahvalio je svima koji su pridonijeli postavljanju spomen-ploče i onima koji čuvaju uspomenu na Slavka Cindrića.
Na završetku komemoracije predstavnici Kluba veterana 119. brigade Hrvatske vojske uručili su zahvalnice pojedincima i organizacijama koji su pomogli u realizaciji projekta.
Zahvalnice su primili labinski gradonačelnik Donald Blašković, umirovljena gradska pročelnica Anamarija Lukšić, Komunalno poduzeće 1. maj Labin i Flaviano Škopac.
Zahvalnice tvrtkama De Conte i Kamen Pazin, čiji predstavnici nisu bili nazočni svečanosti, bit će uručene naknadno.
Otkrivanjem spomen-obilježja u Vinežu trajno je obilježeno mjesto tragedije iz listopada 1993. godine te sačuvana uspomena na narednika Slavka Cindrića, čija je posljednja odluka bila pokušati zaštititi živote svojih suboraca.