Crkva u Istri
Zlatna misa mons. Sergija Jelenića: "Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!"
(Privatna arhiva)
Nakon proglašenja Božje Riječi pročitana je homilija zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, nekadašnjeg porečkog i pulskog biskupa, koji zbog obveza u Vatikanu nije mogao nazočiti svečanosti.
"Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!", mladomisničko je geslo koje je obilježilo početak slavljenikova svećeništva mladom misom u toj istoj crkvi Presvetog Trojstva prije pola stoljeća, u nedjelju, 23. svibnja 1976. godine.
HOMILIJA NADBISKUPA KUTLEŠE
Nadbiskup Dražen Kutleša u homiliji je istaknuo da je svećenički put mons. Jelenića bio tih, ustrajan, skroman, ali velik u Božjim očima. Istaknuo je kako treba "zahvaliti za njegovu prisutnost u Crkvi, u ovoj istarskoj Crkvi, u životu tolikih ljudi kojima je bio pastir, ispovjednik, savjetnik, brat." Dodao je da "želimo zahvaliti i za njegovu vjernu suradnju u službama koje nije birao po svojoj sklonosti, nego ih je primao u poslušnosti: kao kapelan, župnik, kancelar, ekonom, kao onaj koji dijeli teret odgovornosti za dobro cijele zajednice".
Mons. Kutleša istaknuo je da je kao kancelar, preč. Sergije služio Crkvi ondje gdje mnogo toga ostaje skriveno očima vjernika: u dokumentima, odlukama, strukturi koja omogućuje samo pastoralno djelovanje. "Odreći se sebe u toj dimenziji znači ne tražiti sebe ni u vlastitoj moći, ni u nezamjenjivosti, nego znati da i taj rad – tih, precizan, skriven od očiju drugih i ponekad vrlo nezahvalan, pripada ponudi vlastitoga života Bogu. Koliko je puta morao reći ‘ne’ vlastitoj želji da ostane blizu vjernicima kao ‘njihov župnik’ i prihvati breme bratskoga služenja biskupu i prezbiterskome zboru", istaknuo je nadbiskup.
Nadbiskup je naveo da je u službi ekonoma križ preč. Sergija dobio još jednu dimenziju.
- Briga za materijalna dobra Crkve lako može postati teret koji pritišće savjest: između odgovornosti za dobra koja moraju služiti evanđelju i stalne opasnosti da se sve promatra samo kroz prizmu novca, odluka, investicija. Nositi taj križ znači ne dopustiti da srce otvrdne, da brojke zarobe, nego ostati čovjek vjere usred briga za materijalno. Prečasni Sergije tim je putem hodio kao onaj koji zna da su dobra Crkve povjerena nama, ali nam ne pripadaju: pripadaju Gospodinu i njegovu narodu. To je križ, ali i milost: naučiti se odgovorno služiti, a ne posjedovati i ne vladati, pojasnio je.
Nadbiskup je izrekao osobnu zahvalnost slavljeniku za dugogodišnju plodonosnu suradnju.
- Prečasni Sergije, uime Crkve kojoj si služio, želimo ti reći: hvala. Hvala za svaki ‘da’ izgovoren u trenutku kada je možda bilo lakše reći ‘ne’. Hvala za sve sate provedene u ispovjedaonici, u uredu, na sastancima, za oltarom, uz bolesničku postelju. Hvala za vjernost u onome što se ne vidi: u molitvi, u prihvaćanju odluka, u nošenju vlastitih križeva bez ogorčenosti. Hvala ti što si nas svojim tihim primjerom učio da se život ne spašava čuvanjem, nego darivanjem. Jedno posebno i osobno hvala za dvanaest godina vjerne suradnje i svakodnevne pomoći u nošenju tereta, ali i dijeljenju radosti i nada moje biskupske službe u dragoj Porečkoj i Pulskoj biskupiji, poručio je nadbiskup Kutleša.
ŽIVOTOPIS MONS. SERGIJA JELENIĆA
Životopis preč. Sergija pročitao je mons. Vilim Grbac.
Rođen je u Svetoj Nedelji Labinskoj 19. srpnja 1950. godine od oca Renata i majke Ivanke r. Rovis. Ima dvije sestre, Eldu i Irenu. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a srednju školu u Biskupskom sjemeništu u Pazinu gdje je ispit zrelosti položio 1968. godine. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Visokoj teološkoj školi u Rijeci gdje je diplomirao 1976. godine s diplomskim radom pod naslovom "Služba Riječi". Red đakonata primio je u Podlabinu u prosincu 1975. godine po rukama zareditelja porečkog i pulskog biskupa mons. Dragutina Nežića, koji ga je posvetio za svećenika 11. travnja 1976. godine.
Svećeničku službu počeo je kao biskupski tajnik u Poreču, a za prvu župu dodijeljena mu je Župa Nova Vas Porečka, od kuda je kao župni vikar pomagao i porečkoj župi. Potom je deset godina (1983. - 1993.) bio župnik Savudrije i župni vikar u Umagu. Kroz posljednje desetljeće prošloga stoljeća bio je župnik Umaga te excurrendo Petrovije, Materade i Kršeta. Na početku novog tisućljeća dvije godine bio je župnik pulske Župe Krista Spasitelja, 11 godina Župe Svetog Josipa te dvije godine Župe sv. Roka u Galižani.
U to vrijeme, od 2002. do 2006. godine, bio je glavni urednik Vjersko-informativnog lista Ladonja, Kalendara Istarska Danica te izdanja Izdavačke kuće "Josip Turčinović". Pisao je za istarski kalendar Jurina i Franina, te za Istarsku eknciklopediju. Izdao je, među ostalim, dvije monografija "Umag - sakralno blago Umaga i okolice" i "Sveta Nedelja Labinska".
Godine 2011. biva imenovan župnikom Funtane i Fuškulina te suradnikom u Ordinarijatu u Poreču. Nedugo zatim postaje kancelar i ekonom biskupije. Monsinjorom Njegove Svetosti pape Franje imenovan je 25. kolovoza 2019. godine, a kanonik Porečkog kaptola o svetkovini sv. Maura, 21. studenog 2019. godine.
Nakon životopisa pročitan je apostolski blagoslov pape Lava XIV., a u ime svećenika i biskupa Ivana Štironje čestitku je pročitao generalni vikar biskupije preč. Rikardo Lekaj. Kao i svim zlatomisnicima, slavljeniku je uručio komplet od četiri misnice s motivima štole bl. Miroslava Bulešića.
Na kraju je slavljenik zahvalio Bogu "za svećenički poziv koji mi je uputio i dao mi ustrajati u njemu, za sve koji su me s brigom i ljubavlju do sada pratili".
