Agencija za ruralni razvoj Istre ili kraće AZRRI županijska je tvrtka osnovana 2003. godine sa zadatkom povezivanja javnog i privatnog sektora te za pripremu i provedbu projekata u ruralnom prostoru. Misija tvrtke je promovirati istarske poljoprivredne proizvode i namirnice, te ih povezati sa sektorom turizma, ugostiteljstva i hotelijerstva, te zaštita istarskih autohtonih pasmina boškarina, tovara, ovce i koze kroz razvojne programe i vraćanje života u ruralni prostor Istre.

AZRRI se jednim dijelom financira iz županijskog Proračuna i to u dijelu servisiranja obaveza po investicijskim kreditima kojima je izgrađena cjelokupna infrastruktura uključujući uljaru u Vodnjanu, zgradu uprave i prerade u Pazinu te farmu na Gortanovom brijegu gdje se nalazi i nukleus stada. Ostali dio prihoda ostvaruje se samostalno iz djelatnosti stočarstva, agrara, iz prerade i prodaje maslinovog ulja, a ponajviše iz proizvodnje, prerade i plasmana mesa i mesnih prerađevina boškarina, tovara i drugih autohtonih pasmina.

Četiri sektora

Trideset i dvoje djelatnika sektora zaposleno je u ukupno četiri sektora koja Agencija pokriva, a to su Centar za ruralno poduzetništvo, Centar za stočarstvo, Centar za maslinarstvo i Centar za međunarodnu i institucionalnu suradnju koji se bavi privlačenjem sredstava iz europskih fondova. Kroz taj izvor osigurana su sredstva za sufinanciranje niz značajnih projekata u kojima je AZRRI bio vodeći ili pridružujući partner. Povučena sredstva omogućila su značajne investicije, pa i izgradnju dijela infrastrukture, a posebno se to odnosi na prostor Edukacijsko gastronomskog centra na Gortanovom brijegu gdje je zahvaljujući europskim sredstvima uređena stara zgrada, kao i nova edukacijska kuhinja koja je u punoj funkciji i u kojoj je održan niz radionica namijenjen ugostiteljima i hotelijerima.

Mnogi od danas izuzetno uspješnih projekata koje je pokrenuo AZRRI bili su svojevrstan put u nepoznato, no bez tih pilot projekata istarska gastronomija, ali ne samo ona, već i čitava Istra, vjerojatno bi u vrlo kratkom vremenu ostala bez nekih od svojih najprepoznatljivijih tradicionalnih simbola kao što su istarsko govedo ili boškarin, istarski tovar, istarska ovca ili istarska koza.

Igor Merlić, direktor AZRRI-ja (Snimio Milivoj Mijošek)

Kad se početkom devedesetih godina radila analiza stada tog istarskog goveda došlo se do nevjerojatnog podatka da je preostalo još svega stotinjak, odnosno točno 93 grla te životinje na čitavom prostoru Istre. To je bilo crveno svjetlo i signal da se mora nešto poduzeti inače će ta autohtona pasmina definitivno nestati s ovih prostora.

Zbog toga je u Istarskoj županiji donesena odluka da se krene u izgradnju infrastrukture, ali i u taj poseban program kojeg provodi AZRRI a koji se odnosi na obnavljanje nukleusa stada istarskog goveda i na suradnju sa svim privatnim uzgajivačima. Zahvaljujući tom programu kroz godine je rastao broj uzgajivača i danas ih imamo osamdesetak, a broj grla je gotovo 2.400. Oni imaju unaprijed dogovorenu suradnju, te njih otkupljujemo dio tih grla po unaprijed dogovorenoj cijeni, tako da oni imaju osiguran plasman i uredno plaćanje koje im omogućava zaokruživanje ciklusa i planiranje ekonomske godine.

Osim sigurnog tržišta, AZRRI proizvođačima osigurava praćenje čitavog programa uključujući prihranu, kao i najbolje rasplodne bikove za osjemenjivanje. Taj ciklus koji se pokazao vrlo uspješnim vjerojatno će se vrlo skoro primijeniti i na istarsku kozu, još jednu autohtonu pasminu koja je gotovo izumrla i trajno nestala s ovih prostora.

Prije nekih godinu dana pobrojali smo nekih 30 grla autohtone istarske koze, a nekad ih je na području Istre bilo oko 50 tisuća. Reagirali smo i osnovali Udrugu uzgajivača i već smo na nekih 150 grla, a vjerujemo da će se taj broj nastaviti uvećavati i da ćemo izaći iz zone ugroze. Gastronomija i uvrštenje na jelovnike put je da se nakon boškarina, tovara i ovce krene u spašavanje još jedne autohtone vrste.

Jedan od vrijednih projekata na kojem radimo zajedno s nadležnim ministarstvom, Agronomskim i Veterinarskim fakultetom je razvoj projekta rezervne banke gena u sada još derutnoj zgradi na Gortanovom brijegu. U nju bi pohranili sjeme istarskih autohtonih pasmina po posebnoj tehnologiji na -40 Celzijevih stupnjeva, u tekućem dušiku, s pripadajućim laboratorijem, video nadzorom i svom potrebnom opremom.

To je jedan od planova za tu zgradu koju u cijelosti namjeravamo srediti i urediti, a radi se o investiciji koja bi bila teška oko 3 milijuna eura te moramo dobro osmisliti iz kojih ćemo to izvora uspjeti financirati i zaokružiti. U suterenu bi se uredila banka gena, te štalica za tovare i za koze i jedno spremište, a u prizemlju bi bio prodajni prostor s našim proizvodima, te prostor za odležavanje, suho i mokro zrenje mesa i odgovarajući sanitarni prostori.

Na katu namjeravamo urediti edukacijsku kuhinju sa šest blokova, sa salom za prezentaciju i prostorom za otpad. Taj prostor nakon što bude uređen koristio bi i kao praktikum za studente Istarskog veleučilišta koje u partnerstvu s nama od jeseni pokreće studij enogastronomije.

Made in Istra

Za kraj, s posebnim ponosom naglasio bih da su proizvodi koji nose oznaku AZRRI-ja u punom smislu te riječi "Made in Istra" proizvodi s obzirom na to da se uzgoj, klanje, kao priprema i plasman mesa, odnosno prerada u petnaestak vrsta salama i suhomesnatih proizvoda odvija na ovom prostoru. Kobasice od ovaca, od tovara, boškarina, s tartufima, s bijelim ili crnim vinom su proizvodi koji su pronašli svoju tržišnu nišu i moram priznati da mi danas ne stignemo proizvesti onolike količine tih proizvoda koliko ih tržište traži.

Još prije samo pet godina to se činilo kao utopija, no danas je to doista tako. Naši su proizvodi izišli i izvan granica Istre, pa ih se danas može kupiti ne samo u Hrvatskoj već i u Sloveniji, Italiji, Bavarskoj, pa i u srcu Europske unije, u Bruxellesu. Sam prodor u gastronomiju Istre nije bio lagan, ali danas je boškarin prepoznatljiv i nalazi se u menijima i neizostavnoj ponudi gotovi svih najboljih ugostiteljskih objekata na Poluotoku.

Specijaliteti koji se spravljaju od tog mesa našli su svoje stalno mjesto na pjatima i najzahtjevnijih gostiju koji prilikom dolaska odsjedaju u turističkim kapacitetima najviše kategorije. Ti gosti su zahtjevni, ali oni žele i poseban doživljaj sredine u kojoj borave, a to uključuje i autohtonu gastronomsku ponudu na njihovom stolu. Bečku šniclu ili hamburger mogu jesti bilo gdje u svijetu, ali u specijalitetima na bazi boškarina koje vrhunski pripremaju mnogi domaći kuhari mogu uživati samo ovdje. Oni su to kušali, svidjelo im se i vjerujem da će i taj doživljaj biti jedan od onih kojih će se rado sjećati, te na koncu konca, kod nekih možda, i doživljaj zbog kojeg će se poželjeti vratiti u Istru.

Povezane vijesti

• AZRRI: Nakon boškarina, spašen je i istarski tovar
• Zaštita autohtonih pasmina: Dva desetljeća traje put kako iz financijski vrlo zahtjevnog hobija pokrenuti ekonomski isplativ posao
• Ponajbolji chefovi otkrili svoje tajne na Gortanovom brijegu