"Zadnja sam osoba koja je izašla živa iz Auschwitza. Izašao sam zajedno s majkom i bakom. Nakon toga vrata tog strašnog logora su se zauvijek zatvorila. I bio je to kraj tih ratnih strahota. Nisam mogao vjerovati da je nakon osam mjeseci gotovo. Bilo je to u lipnju 1945. godine", kazao je Oleg Mandić, posljednja osoba koja je napustila Auschwitz i jedan od rijetkih živih svjedoka užasa holokausta na pulskom predstavljanju knjige "Život obilježen Auschwitzom" u Sveučilišnoj knjižnici u Puli. Ovu su knjigu, osim autora, predstavili urednik Neven Šantić te povjesničar Igor Šaponja, uz moderatora susreta, studenta povijesti Tina Celnera.

Nada u bolju budućnost

Premda je riječ o vrlo teškoj temi, o užasima koji su se događali tijekom tih strašnih godina, knjiga je, kako je rečeno prilikom predstavljanja, ispunjena optimizmom, nadom u bolju budućnost, ali i podsjećanjem kako se zlo u svojem najgorem obliku uvijek može vratiti.

Mandića su sa samo 11 godina njemačke okupacijske snage u Opatiji zatočile zajedno s majkom i bakom, a tada nije mogao ni slutiti da će to ujedno značiti njegov put za Auschwitz, te da će dočekati oslobođenje logora i biti posljednji dječak/čovjek koji će ga napustiti. Njegova predavanja o zlu fašizma te o važnosti antifašizma i tolerancije danas slušaju brojni mladi ljudi diljem Hrvatske, a predavanja drži i u Italiji.

- Sjećanja ne znače živjeti u prošlosti, nisam htio da ta knjiga bude ispunjena nekim negativnim mislima i notama, nego da bude ispunjena optimizmom, nadom u neko bolje sutra, u bolju i svjetliju budućnost, ali i da to bude upozorenje da se takve stvari više ne ponove. Kada smo krenuli raditi na toj knjizi, imali smo jako puno materijala, trebalo je to smanjiti, prepoloviti, da ne bude tako teško i zahtjevno za čitanje. Glavni cilj knjige bio je izreći misao da se takve stvari, takvi zločini i mržnja, nikada više ne bi dogodili, kazao je Mandić koji zadnjih godina jako puno radi s djecom i mladima, a prisjetio se i predavanja u Italiji pred 4.876 studenata u Torinu.

S predstavljanja knjige u Sveučilišnoj knjižnici u Puli (Snimio Dejan Štifanić)

O čudu preživljavanja u nacističkom logoru smrti Auschwitz Mandić je više puta tijekom svojih predavanja s mladima istaknuo da ga je spasilo "80 posto sreće, 15 posto majčine ljubavi i pet posto je tu ulogu imala spretnost klinca kojemu su ukrali djetinjstvo". Prisjetio se i da su se prije toga njegovi mama, tata i nono priključili partizanima, nono je bio predstavnik Istre u AVNOJ-u, te da na samome kraju u logoru ostalo malo ljudi koji su preživjeli, a koji su posredstvom Crvenog križa oslobođeni.

Naglasio je i da ga uvijek pitaju kako je uspio gotovo osam mjeseci preživjeti tamo. Bio je to u biti niz podudarnosti koji ga je spasio od sigurne smrti, kako se može saznati i iz brojnih njegovih predavanja, od činjenice da je završio u ženskom logoru, što je bio četvrti u redu kada su svakog petog slali u smrt, ili što je dobio temperaturu u "pravom" trenutku.

Edukacija mladih

Urednik Šantić, koji je za sebe rekao da je više priređivač nego urednik, kazao je da Mandić na svim predstavljanjima ističe "sastali smo se kako bismo utjecali da se barem jedno zlo manje dogodi u budućnosti". Naglasio je i da je Mandić prije svega realist, zna da nema savršenog svijeta i da su ljudi krvavi ispod kože, te da je kod njega uvijek prisutan svojevrstan oprez, a Igor Šaponja kazao je da upravo priču o Olegu Mandiću koristi u radu s mladima prilikom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta.

- Surađujem s Mandićem već 15-ak godina te radili smo na brojnim projektima, a ti trenuci vezani uz holokaust su neki od najbešćutnijih u povijesti čovječanstva. Razgovarajući s Mandićem u raznim prigodama, saznali smo da nakon logora više ne može ni čuti za kupus, a kamoli jesti, kazao je Šaponja.

Neven Šantić je naglasio da već šest godina putuje s Mandićem, koji, iako je u visokim godinama, redovito održava predavanja za djecu i mlade, posebice u Italiji, jer je svugdje itekako potrebno i važno progovoriti o tim teškim trenutcima, a o čemu mlađe generacije nemaju dovoljno saznanja.

Organizatori predstavljanja bili su Klub studenata povijesti - ISHA Pula i Istarsko povijesno društvo.

Povezane vijesti

• Europa stoji na temeljima antifašizma
• Blašković: Istra živi antifašizam!
• Antifašisti o vandalima koji uništavaju spomenike: "Jezikom mržnje žele POSIJATI SJEME ZLA U ISTRI"