direktor MCZ-a i dopredsjednik IO HUP-a
Kristian Krpan: Vjerujem da ćemo uskoro imati Hrvatsku snažnih tvrtki, zadovoljnih radnika i efikasne uprave
"Gotovo svaki treći zaposlenik u Hrvatskoj plaću direktno ili posredno prima iz nekog od proračuna. To je neodrživo i mora se promijeniti. Na tržištu, pak, vlada nestašica radnika koje je teško osigurati čak i interventnim uvozom radne snage, a da će situacija biti i teža pokazuju katastrofalni demografski podaci. Zato trebamo raditi na strukturnim reformama, koje se ne mogu provesti preko noći, ali su nužne da bismo osnažili domaće gospodarstvo i standard građana te da bismo postali atraktivna zemlja za život i rad"
Kristian Krpan
Tvornica MCZ, proizvođač peći i kotlova na drveni pelet u poduzetničkoj zoni Vinež u Labinu, ove godine slavi desetu obljetnicu osnutka i početka proizvodnje u vlastitom pogonu u Labinu. Direktor tvornice Kristian Krpan, od 2015. godine uspješno vodi njezino poslovanje, od izgradnje, montaže proizvodne opreme i linija, zapošljavanja i ustrojavanja proizvodnje, do danas. Osim u radu tvornice, Krpan je aktivan i u životu zajednice, kako u Labinu, tako i šire, kroz Hrvatsku udrugu poslodavaca (HUP), kao dopredsjednik Izvršnog odbora udruge. Kao rođeni Riječanin svakodnevno putuje iz Rijeke u Labin što mu, kaže, ne predstavlja problem, jer je dio uspješne poslovne priče i zajednice.
- Kako je došlo do otvaranja ove tvornice u Vinežu?
- Početak djelovanja MCZ-a na području Istre bila je suradnja s kooperantima s područja Labinštine, početkom 2000-ih. Rast tržišta peći na pelet rezultirao je odlukom o gradnji prvog proizvodnog pogona van Italije. Tvornica je stigla u Labin velikim trudom Labinjana koji su tada radili u sjedištu grupe u Italiji i lokalne zajednice u vidu tadašnjeg labinskog gradonačelnika Tulija Demetlike. Osobno sam se u Labinu uvjerio u važnost lokalne vlasti za prosperitet nekog kraja. Nije sve na Zagrebu. Danas je Labin vrlo uspješna priča, praktično bez nezaposlenih ljudi. Jak je turizam, ali je jednako jaka i industrija. U posljednjih desetak godina gotovo je tisuću radnih mjesta otvoreno u industriji, redom su to vrhunski poslodavci. Međutim, nije uvijek bilo tako.
Gospodarska tranzicija devedesetih potpuno je devastirala industriju Labinštine, dovela do iseljavanja i značajnog smanjenja općih kompetencija radne snage. Početkom dvije tisućitih na scenu stupa tadašnji gradonačelnik Tulio Demetlika koji preko nove dijaspore, koja je posao pronašla na sjeveru Italije, upoznaje vlasnike firmi za koje su naši Labinjani vrijedno radili. Malo po malo pružio je investitorima ono najvažnije, sigurnost za njihov kapital i vođenje u složenim uvjetima pokretanja poslovanja i investiranja u novoj sredini. Investitorima je osobno bio na raspolaganju. Rezultat je više nego vidljiv. Drago mi je da je i Valter Glavičić, sadašnji gradonačelnik, nastavio tim smjerom. Dobro je što ovdje postoji Gospodarsko vijeće gradonačelnika Labina na kojem se bez rukavica i imalo ustezanja raspravljaju i komentiraju planovi Grada i redovito usvajaju prijedlozi poduzetnika. Samo smo ove godine realizirali dva vrlo uspješna projekta, Sajam poslova za završne razrede srednjoškolskog centra i Dan otvorenih vrata Poduzetničke zone Vinež za učenike osmih razreda labinskih osnovnih škola. Rad Gospodarskog vijeća u Labinu je pozitivan primjer i većim sredinama pa smo u tom smjeru, kao HUP, putem regionalnih ureda tražili osnivanje ovakvih vijeća u drugim sredinama.
- Na kakve probleme nailaze gospodarstvenici u Hrvatskoj, kakvi su uvjeti poslovanja i što bi trebalo mijenjati?
- Hrvatska je u posljednjem desetljeću puno napredovala, jer su se mnoge prakse promijenile ili unaprijedile pa je i lakše poslovati. Ali naši strukturni problemi ostali su trajni. Državni aparat je prevelik i mora se smanjiti i reformirati. Naime, za državu u najširem smislu, dakle kada se u nju uključe i sve državne tvrtke, zavodi, ministarstva, agencije, muzeji, bolnice, zdravstvo, školstvo, pravosuđe, vojska, policija, svih 576 lokalnih jedinica - od županija do općina i gradova te tvrtki, muzeja, zavoda i ostalih institucija, koje su te lokalne jedinice osnovale - radi gotovo 500.000 ljudi. Gotovo svaki treći zaposlenik u Hrvatskoj plaću direktno ili posredno prima iz nekog od proračuna. To je neodrživo i mora se promijeniti. Na tržištu pak vlada nestašica radnika, koje je teško osigurati čak i interventnim uvozom radne snage, a da će situacija biti i teža pokazuju katastrofalni demografski podaci. Zato trebamo raditi na strukturnim reformama, koje se ne mogu provesti preko noći, ali su nužne kako bi osnažili domaće gospodarstvo i standard građana te da bismo postali atraktivna zemlja za život i rad.
Od hitnih mjera nužno je rasteretiti ukupni trošak rada i liberalizirati Zakon o radu. Na svaki euro koji ide radniku poslodavac državi uplaćuje u prosjeku 42 centa. Zato su radnici poslodavcu relativno skupi, a oni sami nisu i ne mogu biti zadovoljni svojom plaćom. Pozdravljam stoga najavu šestog kruga rasterećenja rada i nadam se da će Ministarstvo financija iznjedriti prijedlog koji će značiti i više od 20-tak eura povećanja neto plaća za radnike. Pored socijalnog dijela, porezna politika morala bi biti takva da nagrađuje i potiče izvrsnost, a ne da je višestruko penalizira kao što je sad slučaj s vrlo niskim pragom penalizacije izvrsnosti od prijašnjih 30.000 kn od kojih se primjenjuje viša stopa poreza na dohodak. Moramo pronaći načina kako postati konkurentni u segmentu srednjih i viših plaća, taj profil zaposlenika najpotrebniji je za osiguranje i ubrzanje gospodarskog rasta.
- Trebalo bi, dakle, mijenjati Zakon o radu?
- Zakon o radu je prerigidan, usporava ritam tržišta rada, sprječava brz razvoj, zapošljavanje i fluktuaciju radnika, ali i liberalizaciju radnih uvjeta.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
