Priča o Anti Paveliću priča je o izdaji Hrvatske. Dok gledamo dokumentarnu seriju o NDH, podsjećanje na te tmurne dane razotkriva pravu istinu o zločinačkom sustavu ustaške vladavine, ali otkriva i lik Poglavnika, čovjeka koji je kukavički ušao u Zagreb, iz kojeg je na kraju kukavički i pobjegao. Za Pavelića se ne vežu samo zločini, on je prije svega od prvog dana kalkulirao kako svojim saveznicima koji su ga i doveli do Zagreba dati koji dio Hrvatske, od Istre do Dalmacije. Tako je Pavelić ne samo zločinac, već i izdajica, a prije svega kukavica.

Da ne idemo u Zagreb?

Da bi se bolje rasvijetlio lik ustaškog Poglavnika, treba pročitati knjigu "Pavelić i ustaše" povjesničara Bogdana Krizmana, koja je objavljena davno u turbopopularnoj Plavoj biblioteci izdavačke kuće Globus. Do detalja Krizman opisuje kukavički ulazak Pavelića iz Karlovca u Zagreb i dilemu treba li uopće tamo doći.

"Što misliš, da ne idemo u Zagreb?", upitao je Pavelić Didu Kvaternika, koji mu u Karlovcu odgovara: "Ići moramo svakako. Vi ne možete dozvoliti da pučanstvo Zagreba na vas opet uzalud čeka". Istovremeno gradonačelnik Zagreba Jozo Dumandžić, kojeg je imenovao Slavko Kvaternik, upućuje proglas u kojem poziva Zagrepčane da dočekaju Poglavnika, koji je stupio "na sveto hrvatsko tlo".

"Oko šest sati izjutra, 14. travnja 1941., ustaška je kolona u Karlovcu bila spremna za pokret, a u sedam je Dido Kvaternik već bio u stanu gdje je Pavelić proveo noć. No, na njegovo veliko iznenađenje Pavelić je još bio u krevetu i domaćin, dr. Nikšić je rekao Kvaterniku kako Poglavnik ne može putovati, jer još uopće nije ustao i čeka liječnika jer je malo promukao", piše Bogdan Krizman.

Paveliću se nikako nije išlo u Zagreb, jer se bojao i kako će biti osigurana ruta gdje će se kolona kretati. Odugovlačio je koliko god je mogao. "Tek oko devet sati pošlo je Kvaterniku za rukom da prodre do Pavelića koji ga je tog jutra nekako izbjegavao. Pavelić mu je rekao kako ide u grad na šetnju, da će se odmah vratiti i fiksirati sat odlaska. Kvaternik se u Pavelićev stan vratio prije Poglavnika i oko 11 sati prije podne zvao je telefon iz Zagreba. Javio se nepoznat glas na njemačkom jeziku: 'Ovdje dr Veesenmayer, specijalni opunomoćenik ministarstva vanjskih poslova'. Zatražio je hitan razgovor s Pavelićem. Kad mu je Dido Kvaternik rekao da Pavelića nema u stanu i da je negdje u gradu na šetnji, Veesenmayer je odgovorio: 'Saopćite dr. Paveliću da on mora smjesta doći u Zagreb i održati govor okupljenom narodu. To je izričita želja njemačkog ministra vanjskih poslova v. Ribbentropa.'"

Trgovina za "nezavisnost"

Ni to nije pomoglo da se Pavelić odluči za odlazak. I dalje je čekao, kalkulirao. "Sada ne možemo ići, jer je talijanski ministar na putu za Karlovac. Bit će ovdje za pola sata." Od odlaska opet nije bilo ništa. U to je vrijeme Mussolini pitao svoje suradnike "gdje je taj Pavelić, što je s Dalmacijom". Duce je bio sve nervozniji, jer se bojao da će Nijemci ugrabiti veći kolač, a Pavelić je već prije obećao da će priznati talijanska prava u Istri i Dalmaciji.

"To je pitanje koje treba staviti na dnevni red i riješiti prije, u svakom slučaju prije nego što Nijemci stvore nepopravljivu situaciju. Mogu vjerovati u Pavelićevu riječ, ali je pitanje što će on učiniti, nađe li se sam pred njemačkim vetom. Pavelić je pion koji držimo na balkanskoj ploči i mi ne smijemo dopustiti da nam ga otmu", grmio je Mussolini.

Odmah je poslao svog emisara u Zagreb, ali Pavelić je kukavički i dalje sjedio u Karlovcu. Situacija u Zagrebu još nije bila posve sigurna i bojao se za vlastitu sigurnost. Ali, nije se bojao potpisati Talijanima "garanciju" da će Dalmacija biti njihova, i to prije odlaska za Zagreb. Nijemci su, međutim, sve činili da spriječe svaki sporazum ustaša i talijanskih fašista.

"U Karlovcu je Slavko Kvaternik 14. travnja upitao Pavelića hoće li bar sutradan doći u Zagreb, a Poglavnik je odgovorio kako će još pričekati i da će Kvaternika pravovremeno o tome obavijestiti. U svakom slučaju, nije potrebno da Slavko sutra dolazi u Karlovac. Pošto je talijanski ministar Alonso otišao, Kvaternik je upitao Pavelića pred svima prisutnima u sobi kod dra Nikšića: 'Kaži nam Ante kako sada stojimo', a Pavelić mu je odgovorio: 'Od onoga, što sam ti govorio ništa se nije promijenilo, a u znak da će Hrvatska zbilja biti nezavisna, imenujem te hrvatskim vojskovođom.'"

Od nezavisnosti ipak nije ostalo ništa, jer je nezavisna Država Hrvatska bila sve samo ne - nezavisna. Dan poslije napokon je Pavelić stigao u Zagreb i tako je počela strahovlada koja će trajati sve do 1945. godine. Istra i Dalmacija su bili prodani, sve da bi Pavelićev režim zadržao "nezavisnost". A Poglavnik, uz to što je okrvavio ruke i bio izdajnik svog naroda, trgovao je s hrvatskim teritorijem na način da je dobar dio Hrvatske prepustio drugima.

Bijeg u civilnom odijelu

Pavelić se ponovno pokazao kao velika kukavica kada se rat bližio kraju i kada je bilo jasno da od ustaške države više neće biti ništa. Spakirao se i navrat-nanos pobjegao, navodno sa sanducima zlata. O sudbini svojih vojnika nije vodio brigu, bilo mu je glavno što prije kliznuti iz Hrvatske, u koju se kleo. Tako je 6. svibnja 1945. godine krenuo prema Novim Dvorima kod Zaprešića kako bi što prije došao do Austrije, gdje je za Božić spremio i obitelj.

Prvo je stigao u Rogašku Slatinu, gdje je održana i posljednja sjednica Glavnog stana Poglavnika. Ustaše su shvatile da je sve gotovo i da od čudotvornog oružja kojim će Hitler promijeniti stanje na frontovima, nema ništa. Pavelić je tamo mogao samo potvrditi Nijemcima da sa svojim jedinicama više nema nikakve veze. Pobjegao je glavom bez obzira na sudbinu ljudi.

Nije se baš dugo Pavelić zadržavao ni u Rogaškoj Slatini, već je brzo krenuo prema Koruškoj, a u Austriji se presvukao u civilno odijelo i odvojio od pratnje. Grčevito je pokisli "Poglavnik" razmišljao kako spasiti vlastitu glavu, a američka straža ih je propustila, ne znajući vjerojatno o kome se radi. Što se kasnije događalo, nije do kraja razjašnjeno ni danas, ali je sigurno da su Paveliću u bijegu pomagali svećenici, koji su velikim dijelom i organizirali njegovo zbrinjavanje i kasniji novi bijeg.

Možda i Vatikanski arhivi koji se otvaraju kriju tajne o Pavelićevom bijegu. Sramotnom bijegu zločinca koji je sa sobom uzeo i zlatne zube žrtava iz Jasenovca. Zlato je iz NDH već 1944. godine bilo transportirano u Švicarsku, a navodno se radilo o 2.400 tona. Dio zlata je navodno i zakopan u Zagrebu, a mašta je mnogo godina kasnije radila do mjere da su se od vremena do vremena spominjale lokacije gdje je zakopano. A neki od Pavelićevih suradnika kasnije će svjedočiti da je sam Poglavnik u "bežaniji" ponio veću količinu blaga iz državne riznice, dijamante, novac, kako bi sebe spasio. O tome postoji i pisani trag u jednom povjerljivom američkom dokumentu.

Povijest je vrlo jasna

Bilo kako bilo, "hrabri" Poglavnik nije se iskazao ni na ulasku, ni na izlasku iz Zagreba. Na ulasku je kalkulirao je li sve sigurno za njega osobno, a kod bijega nije mislio ni na koga drugog, do samog sebe. Bježao je godinama i godinama, a na kraju nikada nije bio izručen i procesuiran. Kada je Kvaternik proglasio NDH, Ante Pavelić je svim silama odugovlačio dolazak u Zagreb jer je prije svega bio strašljivac. Svoju "moć", ali prije svega surovost i zločinački karakter pokazivao je uz sponzore, nacističku Njemačku i fašističku Italiju. Igrao se državnika, a bio je prije svega zločinac i izdajnik hrvatskog naroda. Svoj bijeg iz NDH planirao je mnogo ranije, prije nego što će Hitler završiti u bunkeru. Iako je riječima sokolio ustaše i sipao fraze o NDH, jedino mu je bilo stalo što prije pobjeći iz Hrvatske.

U serijalu Hrvoja Klasića o toj kvislinškoj "državi" govore istaknuti domaći i svjetski povjesničari, a vrijeme je da i nove generacije više saznaju o tom mračnom vremenu, kojeg neki žele na sve načine rehabilitirati. A "rehabilitacija" Ante Pavelića prije svega znači pokušaj da se falsificira povijest, a ona je u njegovom slučaju vrlo jasna. Pavelić je bio zločinac i kukavica.

Povezane vijesti

• Dokumentarac "Oš me pozdravit u busu?"
• Od angažiranih ženskih tema do novijih hrvatskih dokumentaraca
• Prezentacija filmova Production In-a