Nema uopće dvojbe, tulum u podrumu Kliničke bolnice Dubrava, gdje se liječe najteže oboljeli pacijenti od korone, je krajnje nepriličan. Ali, istovremeno nije i najveći problem u zemlji koju su pogodile sve moguće nedaće, od epidemije do potresa.

Svi oni koji su, nažalost, imali priliku vidjeti i osjetiti kako funkcionira medicinsko osoblje u zagrebačkoj bolnici u Dubravi mogu samo reći da ljudi rade nevjerojatno predano. Od liječnika do sestara, od svih onih bez kojih sustav inače ne može funkcionirati. Predanost i entuzijazam medicinskog kadra u ovim teškim vremenima je nevjerojatan, ljudima se treba samo diviti. Kao što smo se divili i brojnim volonterima koji su pohitali u Petrinju, Glinu, Sisak, a među njima su bili statičari koji su ugrozili i vlastite živote.

Sestre u KB Dubrava požrtvovno, dan i noć, brinu o pacijentima, gledaju strašne scene umiranja velikog broja ljudi, žive pod stresom već mjesecima. To je heroizam jedne teške profesije kao što su poslovi medicinskih sestara, bez kojeg je nezamisliv cijeli sustav u funkcioniranju jedne bolnice. I prije svega, prije nego dođemo do priče o tulumu, treba reći da su medicinske sestre u Hrvatskoj, pa tako i u Dubravi potplaćene, da rade za male novce, mnogo manje nego što imaju brojni uhljebi iz državnih službi kojima nitko neće zamjeriti proslave rođendana na radnom mjestu.

Kanonada optužbi

Ono što se događalo u podrumu bolnice u Dubravi nije se trebalo dogoditi, ali, kao što znamo, ipak se dogodilo. Ako gledamo s profesionalne strane, krajnje je neprimjereno i iziskuje sankcije. Ako gledamo s ljudske strane, može se razumjeti, pa čak i braniti. Bar do mjere da ne treba primijeniti neke drakonske kazne za one koji su na trenutak zaboravili na profesionalne standarde i uhvatili nekoliko minuta zabave uz harmoniku i tamburicu. Naravno, ostaje još jedna otežavajuća okolnost, a to je što na snimkama medicinsko osoblje nema maske. Teško je imati i zabavu u ovakvim okolnostima s maskama, ali mnogo je veći problem upravo ta činjenica nasuprot želji da se malo razvesele. Nije lako mjesecima živjeti pod stresom kakav imaju liječnici i sestre i sigurno je da će mnogi od njih zbog svega što se događalo osjećati posljedice još jako dugo. Recimo, talijanski liječnici koji su prošli onaj najgori prvi val potražili su pomoć psihijatara, kolega, jer se neki nisu mogli nositi sa prizorima koje su doživjeli. A to su bili, zaista, užasni prizori teško oboljelih ljudi, borbi za krevet u bolnicama, mrtvačkih sanduka.

Nema tome davno da je jedna televizija emitirala prilog snimljen ispred bolnice u Dubravi gdje se vide kolone pogrebnih vozila koja svakodnevno čekaju kraj nesretnih ljudi oboljelih od korone. Stvarnost od koje ne mogu pobjeći ni televizijski gledatelji, da se o medicinskom osoblju i ne govori.

To su okolnosti u kojima se dogodio i tulum, nesretni tulum u nesretno vrijeme. Nakon čega je slijedila kanonada optužbi na račun medicinskih sestara, kojih su se odrekli svi, od stručnih udruga nadalje. Kao i uvijek kod nas, sva krivnja pala je, budimo iskreni, na "male ljude". Jer medicinske sestre, osim što rade krajnje težak i odgovoran zadatak, na ljestvici utjecaja u društvu spadaju upravo među "male ljude".

I zato, daleko je važnije u ovom trenutku govoriti o nesebičnoj ulozi svih medicinskih sestara i liječnika da se sustav uopće održi, da funkcionira u krajnje teškim uvjetima. Uostalom, party u podrumu u Dubravi bio je organiziran povodom odlaska jedne medicinske sestre na rad u Njemačku, o čemu se u Hrvatskoj šuti. Jer, sestre odlaze, razočarane u sustav, nepravedno malo plaćene, kao uostalom i hrvatski liječnici. To je i najveći problem, a zabava u podrumu brzo se i lako može zaboraviti.

Sramotni dodatci

Kada korona kriza prestane suočit ćemo se s velikim problemom pucanja sustava, jer svo ovo vrijeme nije učinjeno ništa da se on sačuva i poboljša. Naprotiv, oni koji su najviše vukli u ovim teškim vremenima, liječnici i sestre, najlošije su prošli. Na kraju i materijalno. Hrvatska je među zemljama u Europi koja gotovo da i nije nagradila nevjerojatni angažman koji su iskazali liječnice i sestre u prvim redovima borbe protiv kovida. Dobili su neke smiješne dodatke, gotovo uvredljivo niske, dok su sve zemlje u okruženju – od Slovenije do Srbije – adekvatno nagradile medicinsko osoblje.

Naravno da nije opravdanje da se organizira zabava u podrumu bolnice zato što su ljudi i razočarani tretmanom prema njima, ali doći će vrijeme kada će se postaviti pitanje zašto se medicinsko osoblje nije adekvatno nagradilo. Opravdanje da nema novca pada u vodu već i zbog činjenice što itekako ima novca za zaposlene po općinama i županijama, po raznim beskorisnim agencijama i institutima. Oni su i dalje 'svete hrvatske krave' koje nitko ne dira, bio na vlasti HDZ ili SDP. Lako je iz takve perspektive razapeti medicinske sestre koje su se opustile na zabavi u podrumu bolnice, dok se pravi problemi uporno stavljaju pod tepih.

A hrvatski problem broj jedan je upravo činjenica da jedan marljivi djelatnik iz bilo koje profesije radi na jednog uhljeba. Tako je i u zdravstvu, time da je taj posao možda teži i odgovorniji od bilo kojeg drugog. A liječnici i sestre stalno su pod povećalom i najmanji se propust stavlja na velika zvona. Nitko međutim niti piše, niti se osvrće na njihov entuzijazam da u teškim uvjetima daju najviše što mogu, brinu o ljudskom zdravlju, pomažu onima kojima je najteže.

Sljedećih dana sigurno ćemo čitati o kaznama koje će zaraditi sudionici tuluma u Dubravi. A kada smo čitali o "kaznama" onih koji mjesecima ili godinama ništa ne rade ili im je vrhunac rada da uopće dođu na radno mjesto? Kada ćemo čitati o "kaznama" za izmišljena bolovanja, jer smo valjda rijetka zemlja u Europi u kojoj se uhljebi koji ionako ništa ne rade još grabe i za bolovanjima.

Sve su to daleko veći problemi od tuluma sa tamburašima. A za te probleme neradnika znamo odavno, a niti jedna vlada nema hrabrosti to riješiti. Da li zato što među neradnicima ima najviše "njihovih" ili su ti neradnici i najglasniji kada se brane "radnička prava", teško je reći. Dok je bilo novca možda se i moglo tolerirati uhljebe i neradnike, ali sada, kada ga je sve manje, ta će tema morati izaći kao gorući problem društva.

Uvijek požrtvovne

A onda će se postaviti i pitanje zašto zakidamo one profesije koje su najsjajniji dio ovog društva. A među njima su i medicinske sestre i liječnici i vatrogasci i policajci i vojska. Kada je najteže, oni su uvijek tu. Pomažu ljudima, ne pitaju ni za novce ni za uvjete, rade najteže i najodgovornije poslove. A najčešće su "po novinama" kada treba tražiti skandale. Kojih je zapravo i najmanje baš u tim profesijama, u kojima zaposleni rade od jutra do navečer.

Gorki okus zbog toga ostaje. Koliko je samo riječi ispisano za podrumski party u zagrebačkoj bolnici, da je bar dio tih riječi bio usmjeren na sve one koji su podbacili kada je bilo najteže. I u koronakrizi i kod potresa. Među njima svakako nisu ni sestre iz Dubrave, ni vatrogasci iz bilo kojeg hrvatskog grada, ni pripadnici policije i Hrvatske vojske, ali ni liječnici iz svih ustanova širom zemlje. Da će i netko od njih pogriješiti, pa to je razumljivo. Na sreću, ova greška iz Dubrave nije imala i nema dugoročne posljedice, pa je i vrijeme da se prestane medicinske sestre danima stavljati na stup srama.

Pogriješili su svi koji su se tamo okupili, ali koliko je puta sustav pogriješio prema njima. Dovodeći ih u situaciju da sa svojim plaćama jedva spajaju kraj s krajem, bježe po Europi da bi koliko-toliko pristojno živjele. I ne samo medicinske sestre, već i liječnici. A ako se budemo i dalje ponašali tako da ih svako malo optužujemo i od njih tražimo najviše standarde u zemlji gdje su uobičajeni najniži, od političara na dalje, onda ćemo ostati i bez liječnika i bez sestara.

Povezane vijesti

• Najteža bitka Andreja Plenkovića
• Svatko danas Franju Tuđmana KORISTI KAKO MU ODGOVARA
• NAKON PRVOG TRIJUMFA MLADOG PETEA BUTTIGIEGA U IOWI Može li Amerika dobiti i gay predsjednika?