PIŠE Jurica Körbler

Najteža bitka Andreja Plenkovića


Niti jedan šef HDZ-a do sada nije imao, više od godinu dana pred stranačke izbore, toliko protivnika iz same stranke, kao što sada ima Andrej Plenković. Velikim dijelom i sam je kriv, jer je tolerirao neka kadrovska nametnuta rješenja, a i sam postavljao ljude za koje je mogao pretpostaviti da nisu idealni za mjesta u Vladi

 

Ako je Andrej Plenković od prvog dana kada je iz Bruxellesa pokazao želju da se vrati na vrući teren hrvatske politike do sada bio "dijete sreće", pravi mandat na čelu Vlade i na čelu HDZ-a počinje upravo ovih dana. Sve ono što se mjesecima i godinama stavljalo pod tepih, zbog mira u kući, izlazi van i Banski dvori postaju mjesto gdje će se ovaj puta morati donositi vrlo konkretne mjere da zemlja zaista ne odskliže u probleme.

Dok recesija kuca na vrata naših susjeda, Talijana i Nijemaca, što će se sigurno odraziti i na domaću ekonomiju, dugi je red onih koji traže veće plaće i prijete štrajkovima. Zapravo, sindikati koji u Hrvatskoj ništa ne rješavaju i najčešće su epicentar uhljeba i uhljebništva, procijenili su da je idealan trenutak, godinu dana pred izbore zatražiti veće plaće zdravstvenim radnicima, prosvjetarima, policajcima. I zaista, mnogi iz tih profesija slabo zarađuju i s plaćama koje sada imaju liječnici i medicinske sestre svakako ih se neće zadržati u zemlji. Primjerice, dok se po novinama objavljuju plaće liječnika iz hrvatskih bolnica, koje su često i na nivou vozača u javnom prijevozu, zaboravlja se da u europskim državama specijalisti zarađuju minimalno 5.000 eura, mnogi i daleko više. Dakle, hrvatskim liječnicima povišenje od nekoliko stotina kuna neće mnogo značiti, niti ih zadržati u zemlji, ali bolje išta, nego ništa.

Uhljebi na državnim jaslama

I umjesto da Plenkovićeva Vlada jasno kaže da za neke profesije treba itekako naći novce za povećanje plaća, ako, primjerice liječnike i sestre želimo zaista zadržati, opet se na mala vrata gura uranilovka, koja ide na ruku onima koji su već davno trebali napustiti državno jaslo. Radi se tu o pravim uhljebima iz raznih agencija, instituta, pa i ministarstava, iz institucija za koje nitko i ne zna da postoje, ali su zaštićene od svih Vlada koje su se redale na ovim prostorima.

I tu ni Plenkovićeva Vlada nije učinila ništa, kao što nije učinila na reformi javne uprave, na gomilanju administracije u općinama i županijama. A bez toga nema ni novca za liječnice, profesore, policajce. I sada se treba suočiti sa štrajkovima koji će rezultirati povećanjem plaća, ali i novim opterećenjima za proračun, u vrijeme kada će Marićevo ministarstvo itekako morati razmišljati u mršavim godinama koje mogu slijediti. Ali, to je stara hrvatska priča koju ponavlja i vlada Andreja Plenkovića.

Plenković neće iz Hrvatske

Premijera ni na političkom planu ne čekaju ruže. Desnica, pa i ona stranačka desnica, smatra da je ovo idealan trenutak da se Plenkovića oslabi, kako bi mu se sljedeće godine zadao presudan udarac. Nikoga desnica ne mrzi toliko kao sadašnjeg premijera i šefa HDZ-a i svi bi bili najsretniji da je u posljednjem valu kadroviranja u Bruxellesu otišao iz Hrvatske. Ali nije i kako sada stoje stvari do kraja mandata ni neće.

Drugo je pitanje što će se sve događati do kraja mandata. Za Andreja Plenkovića i njegovu vladu rujan će biti presudan. Ostane li SDSS u koaliciji, a HNS hoće, većih potresa neće ni biti. Otuda i pomirljivi tonovi iz Banskih dvora na oštru retoriku Milorada Pupovca koja je trebala biti uvertira za rastanak. Ako se atmosfera smiri i Vlada prebrodi rujan, ionako će sve biti okrenuto prema predsjedničkim izborima, a zatim predsjedanju Europskom unijom i premijer može biti miran da će dohvatiti kraj mandata. Ali, neke stvari više neće moći tolerirati.

Nestašni Josip Đakić posljednjim potezom oko HVIDRE bacio je Plenkoviću rukavicu u lice. "Ili će se Pupovac ispričati ili HDZ treba prekinuti koaliciju sa SDSS-om", poručuje Đakić, svjestan da od Pupovčeve isprike neće biti ništa. Ali, odluku o koaliciji ne donosi ni on, ni nitko drugi, već vrh stranke i šef, Plenković. Ražalošćena slavonska struja odlaskom Tomislava Tolušića očito postaje sve nervoznija, a Plenković dobiva nove stranačke oponente koji se također spremaju za konačni obračun.

Niti jedan šef HDZ-a do sada nije imao, više od godinu dana pred stranačke izbore, toliko protivnika iz same stranke, kao što sada ima Andrej Plenković. Velikim dijelom i sam je kriv, jer je tolerirao neka kadrovska nametnuta rješenja, a i sam postavljao ljude za koje je mogao pretpostaviti da nisu idealni za mjesta u Vladi. Onda su slijedile zamjene, da bi na njihova mjesta došli oni za koje nitko ne zna, a i neće mnogo znati do kraja mandata. Što također nije dobro.

Kolindin povratak desničarenju

Ostaju i predsjednički izbori, uz očitu razočaranost kruga oko Andreja Plenkovića strategijom koju je izabrala Kolinda Grabar-Kitarović. Povratak desničarenju nije sigurno ono što je Plenković očekivao, bez obzira što je i on valjda svjestan da je Grabar-Kitarović izgubila dio baze, a da prava bitka tek slijedi. Ovo predsjedničino lupanje po stolu sigurno neće oduševiti centar, bez čijih glasova ne može do drugog mandata na Pantovčak. A sve to Plenković itekako dobro zna i u slučaju poraza Kolinde Grabar-Kitarović ni njegov položaj ne bi bio sjajan.

Ako je dobar dio mandata Andreja Plenkovića bio usmjeren na gašenje vatre oko Agrokora, Ine i problema iz prošlosti s kojima nije imao nikakve veze, kraj mandata bit će prepun vrućih izazova koje je i sam premijer, nečinjenjem ili nedovoljnim činjenjem u prve tri godine, potencirao. To što je u ovom trenutku najozbiljniji i najracionalniji hrvatski političar teško će mu pomoći, ako se ne odluči na čvrste poteze i ponovo sve ne pokuša staviti pod tepih.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater