Zaposleni u HGK imaju potpuno pravo tvrditi da nisu uhljebi, da nisu politički smješteni na sigurna mjesta, već da pošteno rade svoj posao. I tu konstataciju nitko ne smije problematizirati, ako je HGK 'na tržištu', ako se nikoga ne sili da bude njen član. I tu je cijeli problem
(Snimio Edvard Šušak / Hina)
Priča o Hrvatskoj gospodarskoj komori priča je o današnjoj Hrvatskoj. A da ne postoji volja za reformama i mijenjanjem sustava koji se pokazao trulim i neefikasnim pokazuje i glasanje u Hrvatskom saboru, gdje je 76 ruku zastupnika koalicije na vlasti lako i jednostavno odbilo prijedlog oporbe da članarina za HGK ne bude obavezna. Dan poslije kako je hrvatski predsjednik Zoran Milanović tu instituciju nazvao beskorisnom političkom jazbinom.
Čim se spomene HGK asocijacija je da tamo sjede oni koji su politički uhljebljeni, oni tako 'mili' uhljebi koji primaju plaće bez obzira na rezultate rada. A rezultata nema kada oni koji ih financiraju tvrde da su beskorisni. Da od HGK nemaju baš nikakve koristi. Naravno, zaposleni u HGK imaju potpuno pravo tvrditi da nisu uhljebi, da nisu politički smješteni na sigurna mjesta, već da pošteno rade svoj posao. I tu konstataciju nitko ne smije problematizirati, ako je HGK 'na tržištu', ako se nikoga ne sili da bude njen član.
I tu je cijeli problem. Posve je krivo upirati prstom u tu instituciju sa dugom tradicijom i osuđivati zaposlene da su beskorisni. Ali, ako su tako dobri, kreativni i potrebni gospodarstvenicima onda nema nikakve potrebe za prisilnim financiranjem. I tu je početak i kraj ove priče, koja se nastavlja iz godine u godinu. A sada je saborskim zaključkom dobila novi produžetak, sa gotovo smiješnim prefiksom kako će se komora 'reformirati'. Sama sebe!
To se, naravno, neće dogoditi, ali je pitanje i koliko će biti strpljenja među poslodavcima koji godinama upozoravaju da ne žele članstvo u HGK. Njima je svejedno što će sa Komorom biti, ali na njihova leđa ne može pasti. Grčevito branjena od premijera Andreja Plenkovića posljednjih dana, čini se, da će i dalje biti na leđima poduzetnika, oni koji teško zarađuju svaku kunu i s pravom se brinu za tu svoju zaradu. Nitko nema ništa protiv da HGK nastavi s radom, ali jednostavno ne na račun onih koji je ne trebaju. Ponovimo, ako vrijede i ako su potrebni, gdje je problem? Poduzetnici će sigurno plaćati ono što im treba.
I dok Sabor usvaja Nacionalnu razvoju strategiju do 2030., a vladajući grčevito brane posve krivi model održavanja Hrvatske gospodarske komore, pitanje je i što se može očekivati od tog čudesnog materijala kada dođe do provođenja u praksi. Jer, ako se sve zadrži kao što je bilo do sada ili se nekim birokratskim smicalicama odgađaju reforme, onda sigurno ništa od onoga što je zapisano u toj razvojnoj strategiju neće biti realizirano.
Svaka reforma koja vodi boljitku je bolna, jer uvijek na tom putu netko 'strada'. Ali, u Hrvatskoj je potrebno napokon krenuti u reformu sustava koji je doslovno pred zidom. Ne radi se tu o političkim igrama, jer ako nešto predloži Most onda to HDZ mora odbiti. U ovom slučaju HDZ je pokazao da nije spreman za bilo koju reformu, a onda naravno ne može biti ništa ni od slatkorječivog dokumenta koji je usvojen istog dana kada je odbijena prava i istinska reforma jedne okoštale institucije koja živi na račun drugih.
Baviti se Hrvatskom gospodarskom komorom je bespredmetno. Ionako oni koji je plaćaju nemaju nikakav mehanizam da odlučuju o njenoj sudbini, pa bi i neku vrstu reforme koja je sada predložena vodili oni koji ne sudjeluju u financiranju. I onda se opet sve vrti u krug. Jedino što je trebalo napraviti je da se jasno kaže da mali poduzetnici više neće sudjelovati u financiranju, da se da neki razumni rok od nekoliko mjeseci i da se naprosto HGK prepusti procesu reforme koji se tada više ne bi mogao izbjeći. Ako je vodstvo HGK sigurno da su itekako potrebni, straha nema, što bi značilo da će se i dalje naći oni koji će je financijski podržati. Ako neće biti novca kao do sada to bi značilo smanjenje aparata koji je ionako preglomazan, jer niti jedna nacionalna komora nema toliko broj zaposlenih u odnosu na snagu gospodarstva.
Argumenti koje je ponudio premijer da bi onda 'bili na redu' Nacionalna i sveučilišna knjižnica, pa turističke zajednice, naprosto nisu argumenti. Nitko, ali doslovno nitko ne tvrdi da je HGK nepotrebna institucija, kao što sigurno nije nepotrebna ni Nacionalna knjižnica. Ali, uz HGK se vuku priče da se zapošljavalo po stranačkoj liniji, a za Nacionalnu knjižnicu to svakako nije slučaj. Nitko od korisnika Nacionalne knjižnice nije ni nezadovoljan uslugama koje koristi, tako da su te usporedbe krajnje neprilične. A kada je već o tradiciji zašto HDZ-ova Vlada nije 'vratila' dnevni list ”Vjesnik”, koji je imao itekakvu tradiciju, a SDP ga je preko noći ukinuo, ne dajući mogućnost ni privatizaciji. Tradicija se mora itekako poštovati, ali sve ima svoje granice. Sve se, nažalost, svodi na novce, pogotovo u ovim teškim vremenima, pa se na taj način mora gledati i na 'tradiciju', kada je riječ o HGK. Ako je suditi po reakcijama onih koji je sada plaćaju od tradicije i nije baš nešto puno ostalo.
Predsjednik SDP-a Peđa Grbin s pravom je primijetio da je ovim Vlada odbila pomoći hrvatskim gospodarstvenicima i da očito od smanjenja parafiskalnih nameta neće biti ništa. ”Već neko vrijeme upozoravamo da Vlada u covidkrizi mjere zatvaranja mora pratiti adekvatnim mjerama pomoći gospodarstvu, a one su izostale. Zato smo odlučili podržati Mostov prijedlog izmjena Zakona o HGK kojim se ukida obvezna članarina u HGK, što je mala, ali važna i simbolička pomoć hrvatskim gospodarstvenicima. Odbijanjem tog prijedloga Vlada je odbila pomoći hrvatskim gospodarstvenicima, a zaključak oko kojeg su se vladajući usuglasili je jedno veliko ništa”.