Sve se češće u političkom miljeu Hrvatske raspravlja hoće li Andrej Plenković nakon drugog premijerskog mandata nastaviti europsku karijeru političara. Ukratko, otići u Bruxelles, na neko mjestu u novoj Europskoj komisiji, nakon ove koje vodi Ursula von der Leyen. Po mnogima, Plenković je već sada na izlaznim vratima, ali, naravno, to javnost ne može vidjeti. Treći premijerski mandat je nerealan, a sve drugo u Hrvatskoj teško da Plenkovića više može zanimati. Možda ponajmanje Pantovčak.

Mandat sadašnjoj Komisiji traje do 2024. godine, a pripreme za novo čelništvo Europe obično se intenzivira godinu dana prije europskih izbora. Često i prije toga, jer je to komplicirani posao, gdje se naravno i mnogo lobira. 'Veliki' uvijek uzmu najbolji dio kolača, što je razumljivo, a konačna raspodjela slijedi kad izbori budu završeni i kad se zna tko ima većinu u Europskom parlamentu. Do sada su to najčešće imali pučani iz Europske pučke stranke, kojoj pripada i HDZ.

Sada su se, međutim, dogodile brojne promjene i u Europi, a usnula ljevica je dobila zamah. Angele Merkel više nema, a novi njemački kancelar Olaf Scholz morat će biti aktivniji ako želi progurati svoj SPD pred europske izbore. Desnica više nije na vlasti ni u Italiji, Francusku tek čekaju izbori, u Portugalu su ljevičari uvjerljivo pobijedili, a u Norveškoj su socijaldemokrati na vlasti. Sve to ukazuje da bi sljedeći europski izbori mogli biti vrlo napeti, s krajnje neizvjesnim ishodom.

Andrej Plenković završit će drugi mandat na čelu hrvatske Vlade 2024. godine, ako prije toga ne budu prijevremeni izbori. Bilo kako bilo, za očekivati je da će njegov HDZ, ali i Europska pučka stranka učiniti sve da dobije značajno mjesto u novoj Komisiji, ako se odluči na povratak u Bruxelles. U ovom trenutku Europska komisija ima 27 povjerenika i oni donose ključne odluke o političkom i strateškom usmjerenju. Novi Kolegij povjerenika imenuje se svakih pet godina, a među njima bi u novom sastavu sigurno bilo mjesta za Plenkovića. Postoje naravno značajnija mjesta u Komisiji, poput izvršnih potpredsjednika i potpredsjednika, visokog predstavnika, a trenutačno na jednom od tih mjesta, kao potpredsjednica Komisije je i naša Dubravka Šuica, zadužena za demokraciju i demografiju. Ostaju i brojna zanimljiva mjesta unutar Europskog parlamenta.

Nema sumnje, Plenković uživa ugled unutar europske obitelji. Nada se da će do novih europskih izbora Hrvatska ući u Schengen i uvesti euro, što bi bez sumnje bio veliki uspjeh sadašnje administracije u Zagrebu, a naravno i samog premijera. Ove kotrljajuće unutarnje krize neće biti prepreka za hrvatskog premijera da nastavi europsku karijeru, pa sadašnje spekulacije da odlazi u Bruxelles svakako imaju osnova.

Mnogo veći politički potresi odlaskom Plenkovića mogu se očekivati u samoj Hrvatskoj. Prije svega u HDZ-u. Da su sada izbori HDZ bi glatko pobijedio, a Andrej Plenković nastavio premijerski posao. Bilo je tako i u vrijeme njegovog prvog mandata, jer je premijer na neki način bio i 'dijete sreće'. Imao je tako drugorazredne i trećerazredne političke konkurente da nikada nije bilo sporno da ih lako i jednostavno može pobijediti. SDP se raspao, desnica stalno nešto jalovo pokušava, ljevica je dezorijentirana, a HDZ je prošao čistilište i odstranio one koji su vukli drastično desno.

Daleko od toga da se HDZ bitno promijenio. Uostalom, svjedočimo da se iza te stranke vuku afera za aferom, da u njenom kadrovskom bazenu već dugo nema kvalitetnih ljudi, a da je Plenkovićeva Vlada dobrim dijelom krajnje neefikasna. Neki ministri katastrofalni. I da nema samog premijera, situacija za HDZ bila bi znatno kompliciranija i teža.

Isto tako, u ovom trenutku nema apsolutno nikoga tko bi mogao zamijeniti Andreja Plenkovića. Nitko od njegovih suradnika nema ni karizmu ni snagu da nastavi posao koji Plenković radi, prije svega u zbijanju redova u samoj stranci i okupljanjem saveznika koji omogućuju komotnu većinu u parlamentu. Možda bi najbliži tome u ovom času mogao biti Gordan Jandroković, ali pitanje je koje su njegove buduće političke ambicije. Kalkulacije da je Ivan Anušić 'američki igrač' za HDZ gotovo da su smiješne, a u mjesecima koji dolaze sigurno ćemo se naslušati tko je sve kandidat za budućeg šefa HDZ-a, ako sadašnji dobrovoljno ode u Europu.

Fenomen da sve moguće afere, koje se redaju dan za danom, nisu naškodile HDZ-u nije neobjašnjiv. To više pokazuje da je opozicija toliko slaba, bez ikakve vizije, razjedinjena, sa samo jednim ciljem da 'lideri' osiguraju dobro plaćena mjesta u Saboru. 'Dva' SDP-a ne predstavljaju nikakvu opasnost za HDZ, Most nervira Plenkovića, ali nema pravu snagu. Možemo je eksperiment koji će neslavno završiti, Domovinski pokret ne znači puno i sve u svemu, kako sada stoje stvari, HDZ bi lako pobijedio na sljedećim izborima i bez Plenkovića.

Ali, to naravno ne mora biti tako u konačnici. Hrvatsku čekaju teški dani, već od proljeća, kada krene novi val poskupljenja. Oni najsiromašniji, a njih je sve više, naprosto neće moći izdržati udar povišenja cijene struje i plina, koji će izazvati i lančano povećanje svih drugih cijena. Budu li rasle kamate na kredite, a čini se da hoće, bit će to udar i za srednji sloj, koji već dugo jedva preživljava 'od prvog do prvog', a doći će u pitanje i uredno vraćanje kredita od onih koji su ih u zadnje vrijeme uzimali kao da kamate ne postoje.

Bit će to novi, veliki izazov za Plenkovićevu Vladu, da se o problemima obnove i ne govori. Sve bi to moglo stvoriti krajnje neugodnu situaciju za premijera, koji će izgurati još nešto više od dvije godine, ali je onda pitanje što će biti sa HDZ-om. Bez jakog lidera, sa ostavštinom koja ne mora biti bajna, čak i ovakva jadna opozicija ima neku teoretsku šansu za uspjeh.

Tu je i Rambo s Pantovčaka, koji će sigurno pojačati gas, bez obzira što ga nesposobnjakovići iz opozicije ne mogu slijediti, jer nemaju ni znanja, ni talenta za politiku kao Zoran Milanović.

HDZ ima zanimljivu povijest svojih lidera. Kada je umro Franjo Tuđman, nesumnjivo najjača ličnost koju je HDZ imao, bilo je logično da će se naći prostor da opozicija dođe na vlast. I došla je, ali zakratko. Novi lider, Ivo Sanader, bio je sve ono što je HDZ-u trebalo. Obrazovan, europejac, sa radnim stažom u Europi, markantna pojava, sjajan govornik, ubrzo i ljubimac Bruxellesa. Lako i brzo je zavladao strankom, iako ni danas nije sasvim do kraja razjašnjeno kako je došao na čelo HDZ-a. Ali, došao je i izgurao mandat i pol, dok nije završio kako je završio. Naslijedila ga je Jadranka Kosor, koja naravno nije imala ni približno karizmu kao 'dragi Ivo' i još je pri tome bila žena na čelu 'muške' stranke. Ali, uvela je Hrvatsku u EU.

Rušio ju je Tomislav Karamarko, zanimljiva ličnost iz svijeta špijuna i policije, koji se međutim u visokoj politici nije do kraja snašao. Okrenuo je HDZ previše udesno, a po prirodi stvari u stranci u kojoj su i mnogi bivši ljevičari, tehnomenedžeri, logičnije je da se HDZ, barem na riječima, drži desnog centra. Karamarko je pao i udarom briselskih snaga koje su predvodili Plenković, Davor Ivo Stier, Dubravka Šuica i drugi, a kao novi lider brzo se profilirao baš Andrej Plenković. Imao je iza sebe uspješnu diplomatsku karijeru, bio je cijenjen u europskoj administraciji, odličan govornik, obrazovan i uglađen. Uz poneki šapat iskusnog lisca Vlade Šeksa, uspjeh je bio zagarantiran.

Ali, sada HDZ više nema na horizontu ni novog Sanadera ni novu Kosor ni Karamarka, a najmanje novog Plenkovića. Uostalom, ni sam premijer i šef HDZ-a nije baš radio na novom nasljedniku, jer za to valjda nema ni vremena. A vrijeme ide i HDZ će, želio to ili ne, morati razmišljati tko će zamijeniti Plenkovića. Bit će tu opet zakulisnih borbi, medijskih kalkulacija, taktiziranja, svega. A kao i kod izbora papa, onaj tko će uoči izbora za novog šefa HDZ-a u zgradu Središnjice ući kao favorit, izaći će kao gubitnik.

Povezane vijesti

• Plenković: Nedolazak saveznika na mimohod neuspjeh vlade
• Izbjeglička kriza dovodi u pitanje smisao postojanja Europe
• Uzbuna u Bruxellesu: Zatvorene sve stanice podzemne željeznice