Ako shvatimo da klimatske promjene direktno djeluju na pitanja ekonomske politike i naše kvalitete života, znat ćemo ujedno i da ekološka priča nije odvojena od društvenih nejednakosti. Utoliko je zeleno novo crveno, a ljevica neće politički ni preživjeti ni sazrijeti bez ekologije, kaže Horvat

 Sociolog Vedran Horvat, izvršni direktor Instituta za političku ekologiju u Zagrebu, bavi se temama o kojima se u javnosti sve više i češće govori. Riječ je o povezanosti ekoloških pokreta i politike, utjecaju politike na zaštitu okoliša te o nastanku "zelenih" u našoj zemlji. Horvat je radio i kao voditelj zagrebačkog ureda Heinrich Böll Stiftunga, njemačke zelene političke fondacije. Od 2012. godine dopisnik je Green European Journala, dok je od 2012. do 2017. bio član Upravnog odbora Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Od 1998. do 2004. radio je kao novinar i urednik Vjesnikovog web-izdanja.

Desetljeće tišine

- Kako se razvijao zeleni pokret u Hrvatskoj od svojih početaka u 1980-ima do danas? Sjećamo se velikog utjecaja onodobnih eko-aktivista iz Slovenije. Tadašnjih zelenih, osim možda g. Josipa Antona Rupnika iz Istre, više nema na sceni?

- Zeleni pokret svoje prve obrise u političkom smislu dobio je pokretanjem Svaruna, antinuklearnog, feminističkog i pacifističkog djelovanja u tom periodu, a potom i ulaskom Nikole Viskovića u Sabor Republike Hrvatske. Krajem osamdesetih scena je pokazivala puno potencijala, a i ukupno društvo bilo je zrelo da dobije svoje prve zelene predstavnike. Ipak, kako znamo, sve je naprasno prekinuto ratnim zbivanjima, a zelenima i vrijednostima koje su predstavljali uslijedilo je barem jedno desetljeće tišine. Istina, u to doba postojali su u enklavama zelenog, mirovnog i feminističkog aktivizma, ali daleko od političkih ambicija da zauzmu mjesto u institucionalnoj politici. Štoviše, nje su se klonili u širokom luku.

- Početkom novog milenija zelena scena malo se razvila?

- Potom su početkom 2000-ih počele cvjetati različite zelene stranke i strančice, da bismo u 2006. i 2007. mogli izbrojiti osam ili devet malih zelenih stranaka. One su u velikoj mjeri bile omanji klubovi istomišljenika koji nisu bili u stanju okupiti više od stotinu ljudi, ali su egzistirale na narcizmu malih razlika. Neke od njih bile su zapaženije, pogotovo u Zagrebu i Istri, pa su kroz nekoliko godina bile prepoznate i od europskih zelenih s kojima su počele intenzivno surađivati.

- Zeleni aktivisti nisu bili djelatni samo u strankama?

- Paralelno s tim, rasli su i jačali ekološki pokreti koji su se borili izvan stranačkih okvira protiv štetnih projekata koji su također počeli politički vibrirati. Potom je uslijedilo osnivanje OraHa, ali nedugo kasnije i platformi poput Srđ je grad ili Zagreb je naš, koje su na liniji zeleno-lijeve političke platforme zadobile i prvu podršku na lokalnim izborima. Znakovito je da je u tom periodu bilo, kao i sada, pokušaja da se osnivanjem zelenih stranaka pribavi koji postotak više za matične stranke koje bi ih "poskrivečki" osnivale. No, to su uglavnom bili brzopotezni trikovi čiji rezultati ne traju dugo. Ono što je zanimljivo je da je paralelno s tim javno mnijenje oko vrijednosti zelene politike pokazivalo uvijek daleko veće rezultate od prisutne političke podrške. Čini se da biračko tijelo u Hrvatskoj primarno glasa za pobjednike, a ne nužno za one s kojima se slažu. Kada se to promijeni, ili kada budu u stanju uvjeriti druge u svoj uspjeh, zeleni će i kod nas, siguran sam, zadobiti daleko više mjesta u domaćoj politici.

Građanski aktivizam

- Zeleni aktivizam, pojasnimo, ne mora biti dio politike i stranačja. Sjećamo se protesta ekoloških aktivista, pokretanja anti-stranaka te vidimo da se djeluje kroz udruge. Što je dominantno u današnjoj "zelenoj Hrvatskoj"?

- Postoje barem dva, ako ne i više legitimnih načina djelovanja na liniji zelene politike. Jedan je onaj aktivistički, kroz inicijative ili organizacije civilnog društva koje se okupljaju oko neke potrebe, ideje ili u opoziciji spram tekućih zbivanja. U društvenoj stvarnosti Hrvatske vrlo često je bilo riječ o suprotstavljanju štetnim projektima ili pojavama poput skladištenja nuklearnog otpada, GMO-a, projekta Družba Adria, ZERP-a, a kasnije i termoelektrane Plomin, Varšavske, Srđa ili pak istraživanja nafte i plina u Jadranu. To su sve rodna mjesta zelene politike u Hrvatskoj jer su mobilizirala pažnju javnosti oko važnih tema. Stranačko djelovanje na liniji zelene politike daleko je svježijeg datuma i trenutno se mogu zabilježiti samo izuzetno uporne i ponekad uspješne bitke izborene u nekim lokalnim skupštinama. No, to je ujedno i očekivana faza u ukupnom razvoju zelene politike.

- Neke stranke poput OraHa imaju iznimno razrađen ekološki program, neki pokušavaju pod riječju "zeleno" pokrivati politiku vezano uz svoje interesne birače (HSS), dok najveće stranke, HDZ i SDP, izgleda toj problematici pristupaju samo deklarativno.

- Delikatno je, naravno, određivati pravu dozu zelenog. U našem domaćem prostoru, zeleno se često izjednačava s ekološkim, što je poprilična redukcija jer u većini europskih zemalja zelena politika podrazumijeva i ljudska prava, feminizam, mirotvorstvo, radikalnu demokraciju, proimigracijsku politiku i slično. I to je neka razdjelnica koja zelenu progresivnu politiku odvaja od opcija koje je pokušavaju imitirati ili na tom valu prikupiti koji postotak više glasačke podrške.

- Stranka OraH se doživljava kao "zeleni balon" u hrvatskoj politici?

- OraH je u doba Mirele Holy učinio velik korak u definiranju mogućih zelenih politika u gotovo trideset programskih područja. Neovisno o razlikama u kvaliteti, pokazalo se da domaća javnost ili biračko tijelo nije još spremno na taj tip sudjelovanja u kreiranju javnih politika. OraH je tu barem u namjeri i odrađenom poslu bio svakako ispred svog vremena. No, svakako, u to doba OraH je pokušao ponuditi jedan integralan program. HSS po svom tradicionalnom biračkom tijelu može težiti prema dobrom dijelu ekoloških ciljeva, ali pitanje je kako bi prošli na ispitu koji se tiče ostalih vrijednosti. Neka to vrijeme pokaže. Veće stranke u Hrvatskoj, poput HDZ-a i SDP-a, nemaju pravi interes za zelenu politiku, osim u mjeri kada se to pokaže politički oportuno. Ako im se ukaže prilika, nekome prepuste nišu da se bavi ekološkim temama, no opet, to nije zelena politika.

- Na lokalnim razinama zelenih, odnosno ekologa ima u vlasti. U Istri su godinama u Županijskog skupštini. Znači li to da su Istrijani ekološki osvješteniji ili da istarski zeleni bolje djeluju u političkoj trgovini?

- Vjerojatno oboje. Istra, Zagreb i generalno zapadni dio Hrvatske, uz izuzetke na jadranskoj obali, pokazuju veću osviještenost oko ekoloških tema, s time da, ponavljam, to ne znači nužno da se radi o zelenoj politici. S druge strane, lokalna razina za zelenu politiku je izuzetno važna pa ako građani na lokalnoj razini nekog prepoznaju kao zelenog političara, to onda u određenoj varijanti i stoji, neovisno o ideološkim nijansama. Trenutno ne znam da su zeleni ili ekolozi negdje na vlasti, ali svakako znam da ponegdje sudjeluju u radu gradskih ili županijskih skupština, ili pak kao lokalni vijećnici i vijećnice.

Povezane vijesti

• U Bruxelles nije poslan službeni plan restrukturiranja Uljanika, niti je to prijedlog Vlade
• Dosadašnjem načinu poslovanja brodogradilišta došao je kraj
• Konačno rješenje za Uljanik predstavit će premijer vrlo skoro, aktivnije se treba uključiti i Adris