„Nemam više snage za novi početak. Dosta mi je svega. Ovo je za mene prebolno. U Domovinskom ratu četnici su nam srušili kuću. Sve je sravnjeno sa zemljom. 'Ajde, obnovili smo što se moglo i nekako smo preživjeli. Kroz svo vrijeme u našem dvorištu je postojala jedna konstanta - neuništiva stolarska radnja koju su podizali moj djed i moj otac. I to prije ravno 100 godina! Sada je bager mora srušiti! Teško mi je zbog toga, ali nemamo izbora. Uništena je u potresu. Zamišljam oca da ovo mora gledati! Ma ne daj bože da je živ! Umro bi da ovo vidi“.

S grčem na licu, usta i nosa prekrivenih maskicom iznad koje suzne oči prate zadnje trzaje bagerovih kliješta, tihim riječima i umornog, promuklog, podrhtavajućeg glasa78-godišnji Petrinjac Miroslav Koskurin opraštao se od naslijeđene stolarske radnje. Izgrađena 1920. godine, neposredno nakon Prvog svjetskog rata, preživjela je i Drugi i Domovinski. Padale su okolo granate, palile se kuće, išlo u zbjeg, ratovalo se i mirilo, a stolarija je, kao kontinuitet obitelji Koskurin, nijemo i nenametljivo uvijek bila tu, na svom stoljetnom mjestu, ista i nepromijenjena. Dokrajčio ju je fatalni potres koji je Banovinu i Petrinju prodrmao u samim temeljima. Stolarsku radionicu kao obiteljsku ostavštinu od možda pedesetak četvornih metara potres je toliko destabilizirao i nagrizao da Miroslavu Koskurinu nije bilo druge nego u pomoć pozvati i za savjet upitati, ispalo je upravo tako, istarske vatrogasce. Sa zapovjednikom Evilijanom Gašpićem pripomogli su koliko su mogli u saniranju stanja. No zaključeno je da stolariji, ponosu starog Miroslava, pomoći nema te da se mora pozvati bager. Grdosija je u samo tri minute uništila ono što je slomljeni Petrinjac očekivao da će svojim nasljednicima pustiti kao simbol opstanka, dugotrajnosti i tradicije obitelji Koskurin. Neminovnom rušenju urušenog objekta koji je otvorena prijetnja svakome tko mu se približi, iz neposredne blizine svjedočio je i Evilijano Gašpić koji je u Petrinji s 18 pripadnika vatrogasnih postrojbi iz cijele Istre. Na raspolaganju su običnim ljudima, penju se po krovovima, raščišćavaju im dvorišta, pomažu koliko god mogu.

„Tužno je ovo. Teško je gledati kako ljudi gube sve što su imali. Najprije rat, pa potres, užas“, kaže Gašpić koji je s kolegama prvu noć proveo u vozilima.

„No dva puta, oko četiri i oko šest ujutro, budili su nas novi potresi tako da spavanja nije bilo. Kako god, tu smo, pomažemo i idemo dalje“.

U centru kuće uništene

Petrinja dan nakon razarajućeg potresa izgleda – živo! Ulicom prolazi hrvatska vojska, kamioni, bageri, HGSS-ovci, dižu se dronovi i rade zračne snimke, oslobađaju prometnice, građani, oni koji su ostali, u tišini pomažu jedni drugima. Svaka kuća u centru Petrinje izgrađena prije stotinjak godina nepovratno je uništena. Trg Franje Tuđmana, kao gradska žila kucavica i mjesto gdje se odvijao društveni život, uglavnom je razoren. Ostale su tek fasade, ponegdje drvene grede, te gelerima i zubom vremena nagrižena pročelja. Unutrašnjosti objekata više nema, sve se urušilo unutra i iznutra. Potpuna implozija.

Dok preko Tuđmanovog trga svako toliko prolaze vatrogasci i hitna pomoć s rotirkama, jedan čovjek ni na što ne obraća pažnju. Mirno sjedi na klupici autobusne stanice. Glave utonule u dlanove, neispavan, umoran i šokiran Željko Vrzan vrti film prethodnog dana. Čudom se čudi kako je preživio.

„Samo 20 sekundi prije nego se sve streslo, izašao sam iz svoje RTV radnje na ulicu, pozdraviti se s prijateljem. Prozborili smo tri, četiri riječi… A onda, odjednom…. Podrhtavanje, podizanje i spuštanje tla, nesnosna buka i oblak prašine! Pogledam, a ono, nema moje radnje! Sve se urušilo! Samo gomila cigli! Hrpetina svega i svačega, pomiješana još i s drvom i žbukom u trenutku se popela na visinu od dva, tri metra! Gledam uokolo i ne vjerujem svojim očima što se dogodilo! Moj auto, Rover parkiran u haustoru, zgnječen je pod tonama crvene opeke. Od sigurne smrti spasilo me valjda šesto čulo! Možda sam stvarno imao predosjećaj zla kojem sam umaknuo u zadnji trenutak“. Dok nam to priča, i dalje pod dojmom preživljavanja potresa u najpogođenijem i najranjivijem dijelu Petrinje, Željko Vrzan u nesreći pronalazi i dašak sreće. Došla je neočekivano, od nepoznate osobe iz Crikvenice.

„Taj netko koga ne poznam poklonit će mi auto. Što reći, ima dobrih ljudi“, kaže Vrzan u čijoj su RTV radnji ostali alati i instrumenti vrijedni pola milijuna kuna. U demonstraciji nekontrolirane snage moćne prirode koja se poigrala sa sudbinama ovih malih ljudi, ono što je stvarao cijelog života nestalo je u tih par sekundi podrhtavanja i buke. Nastao je prah. Ostao je pepeo. 

Stradanje u svakom ratu

„Dođite“ - poziva nas Vrzan – „poslikajte ovo zgarište na kojem nije ostala opeka na opeki“. Uvlačimo se u utrobu unutarnjeg dvorišta gdje je nekad bila RTV radionica. Od zelenog Rovera vidi se samo komad konstrukcije. Auto je zgažen do neprepoznatljivosti, kao i još jedan ispred ulice u kojem su prignječeni ostali otac i malo dijete.

„Zatrpalo ih je sve što je popadalo s krova! No srećom su brzo izvučeni. Otac je završio u bolnici s osam polomljenih rebara!“. Željko Vrzan je srećom, intuicijom ili samo golom slučajnošću izvukao živu glavu iz potresa koji je pokazao svu slabost čovjeka pred silom prirode. Sada će krenuti ispočetka, a negdje je nadomak šezdesete. Neće mu biti lako, posebno zato jer je cijeli niz u kojem je bila i njegova radiona potpuno uništen: kladionica, kafić, frizerski salon, geodetski ured. Samo su ostale table s imenima djelatnosti, kao podsjetnik da je ovdje do pred 48 sati bujao život. Ograničen, doduše, zbog koronavirusa, ali s potencijalom da se opet razigra kad opasnost prođe. Zanimljivo da je na fasadi oko koje je sve uništeno nedirnuta ostala ploča Saveza boraca Petrinje još iz 1966. godine! Tekst podsjeća na „inicijativu drugova Rade Končara, tadašnjeg sekretara CKKPH i Vlade Janića – Cape, tadašnjeg sekretara okružnog komiteta KPH Sisak“.

„Na ovome mjestu 1941. godine štampali su se letci i drugi partijski materijali koje su partijske organizacije KPH rasparčavale širom Hrvatske“. Antifašistička se povijest, duboko ukorijenjena na ovom dijelu Banovine, othrvala potresu. U svakom ratu Petrinja je jako stradala, ali je i preživjela terete svih vremena. Usporediva je s Krležom, za kojeg književni kritičar i krležolog Velimir Visković zaključuje da njegov opus ostaje kao gromada koja može podnijeti sve gromove gnjeva. Tako je i s Petrinjom. Sva sila zla sručila se na njezina nejaka pleća. Nikada neće biti jasno zašto se od svih mjesta na svijetu priroda baš na ovom mjestu okrutno pobunila protiv čovjeka. Pokazala je nepredvidivost i razornu snagu. Poslala je poruku da je čovjek može uništavati, ali je ne može pobijediti. S njom nema pregovora, nema empatije i pravde. Golemi val nagomilanog gnjeva isplivao je iz utrobe na površinu zemlje. Stradali su Petrinjci. Zašto baš oni? Zašto se potres dogodio baš ovdje? Nitko ne zaslužuje potres u svom životnom prostoru, no zašto se tragedija morala dogoditi u dvorištu ovako skromnih i siromašnih ljudi? Kao da im svi problemi nisu bili dovoljni nego im je trebao još i potres koji će ovaj kraj gurnuti duboko unatrag. No među ruševinama se stvara inat. Neće se Petrinjci predati. Krizne situacije od običnih ljudi stvaraju tihe heroje. „Nema bježanja! Ostajemo ovdje!“.

Dok hodamo prema centru grada za rukav nas hvata i to nam kaže 77-godišnji Antun Petračić. Bivši novinar Večernjaka, Vjesnika, HINA-e i urednik biltena ovdašnje tvornice „Gavrilović“ kaže da je katastrofa s potresom gora i od rata koji su ovdje doživjeli.

„Četnici su ovdje došli, ispalili granate, tukli tenkovima i pobjegli. Nekako je to završilo, znalo se što će biti. Ovaj potres je, međutim, toliko razoran i stravičan da se to ne može usporediti čak ni s ratom“, kaže Petračić. Noć je proveo u autu, dalje od kuća. Tlo se treslo, bilo je opasno, hladno, neugodno, ali predaje nema. Užas rađa spomenuti inat. Potresom potreseni ljudi nastavljaju dalje živjeti. Nužna oprema za zimu i preživljavanje stiže iz cijele Hrvatske. Na izlasku iz razrušenog grada saborski zastupnik Mosta Miro Bulj iskrcava iz kamiona pomoć njegovog Sinja Petrinji...

Povezane vijesti

• U Petrinji obilježene 27. godišnjica petrinjske tragedije i pogibije heroja Marijana Celjaka
• PUCNJAVA U PETRINJI, počinitelj uhićen
• U pretposljednjem kolu Superliga značajno pomlađeni sastavi: PULJANKE SLAVILE U PETRINJI