Bio je to izuzetno topao dan, 16. lipnja 2001. Na travnjaku imanja Brdo kod Kranja bile su postavljene tribine na kojima je sjedilo stotinjak novinara i čekalo da završi summit američkog i ruskog predsjednika Georgea Busha i Vladimira Putina. Na udaljenosti od oko dvadesetak metara bila je postavljena improvizirana govornica na koju su u ranim poslijepodnevnim satima izašla dvojica predsjednika.

S Bushem u Sloveniji

- Kako vam se činio Putin, pitali su novinari Busha.

Domaćini, slovenski predsjednik i premijer Milan Kučan i Janez Drnovšek držali su se po strani. Ugledni gosti izabrali su Sloveniju za sastanak na vrhu na kojem se razgovaralo o širenju NATO-a i partnerstvu Europe, Amerike i Rusije. Kalkuliralo se da će Bush baš tu, u Sloveniji, ponuditi Putinu članstvo u NATO-u, ali to se na kraju nije dogodilo.

- Pogledao sam čovjeka u oči. Smatrao sam da je vrlo iskren i pouzdan, uspio sam osjetiti njegovu dušu, rekao je Bush novinarima.

Danas, toliko godina od tog "povijesnog" summita Bush-Putin, bivši američki predsjednik teško da bi se složio s tim što je rekao na Brdu kod Kranja. Uostalom, nedugo nakon što je to izjavio nama novinarima koji smo bili tamo, Condoleezza Rice, glavna sigurnosna pomoćnica američkog predsjednika, napisala je da je Busheva fraza bila ozbiljna greška. "Nikada nismo uspjeli pobjeći od percepcije da je predsjednik naivno vjerovao Putinu, a potom bio izdan."

Bio je to prvi od pet događaja na kojima sam kao novinarski izvjestitelj bio u neposrednoj blizini ruskog predsjednika. Slijedit će Energetski summit u Zagrebu, zatim susret premijerke Jadranke Kosor i Vladimira Putina u Gdanjsku u Poljskoj, pa u Kremlju gdje je Putin primio Kosor i u svojoj rezidenciji u Sočiju kamo je u službenom posjetu bila i Kolinda Grabar-Kitarović.

Putin je na svim tim događajima odavao dojam ozbiljnog, čak i simpatičnog političara, koji može pokazati i emocije, kao što je bio slučaj u Sočiju. Tamo je dugo razgovarao s Kolindom Grabar-Kitarović, mnogo duže nego što je protokol predviđao, a na zajedničkoj konferenciji za novinare bio je vrlo srdačan i pokazivao iskrene simpatije za predsjednicu. Bio je i vrlo ljubazan u Kremlju, kada je primio tadašnju premijerku Jadranku Kosor, koju je upoznao svega dva mjeseca prije toga. Primit će je još jedanput, u svojoj moskovskoj dači, gdje će razgovarati o Dostojevskom, Puškinu.

Običaj je ruskog predsjednika da pušta mnogo duže novinare da budu u prostoriji u kojoj vodi razgovore sa svjetskim državnicima. Bilo je tako i s Kosor i s Grabar-Kitarović, nakon što su fotoreporteri prvo snimili rukovanje. Putin je nakon toga dugo elaborirao glavne teme razgovora i dao svoju viziju rusko-hrvatskih odnosa i gotovo u detalje, dobro pripremljen, sve analizirao. Ljudi iz njegovog protokola dopuštali su da ga snimamo mobilnim telefonima, sve je uvijek bilo ležerno, koliko u takvim uvjetima može biti, svakako bez neke posebne napetosti.

Smiren i koncentriran

Znao se i nasmijati, želio je odati dojam da je dobar domaćin i nitko, ali nitko od državnika pa i hrvatskih koji su se s njim susretali, nisu mogli ni sanjati da će se jednog dana, upravo sada, Putin pretvoriti u čovjeka koji će pokrenuti surovi rat u Ukrajini.

Kada sam ga prvi put vidio, na tom travnjaku Brda kod Kranja, ispred ljetnikovca koji je koristio i Josip Broz Tito, Putin je odavao dojam smirenog i koncentriranog čovjeka, koji iskreno želi poboljšati hladan odnos među velesilama koji je tada vladao. Bio je to susret rutiniranog Busha koji je imao mnogo iskustva u politici i novog predsjednika Rusije koji je tek stupio na dužnost nakon Jeljcinove ostavke. Bio je obučen u crno odijelo, a na Busheve komplimente je odgovorio, "doživio sam ovdje mnogo više nego što sam očekivao".

Bilo je to vrijeme gotovo ledenih odnosa između Amerike i Rusije i summit u Sloveniji budio je nove nade.

- Sjedili smo, razgovarali o prošlosti, o sadašnjosti, o budućnosti naših zemalja, rekao je Putin, a kada smo ga pitali kako vidi rješavanje ogromnih problema u svijetu, kratko je komentirao: "Treba stati na kraj svakoj vrsti ekstremizma i osjećaja netolerancije. U nekim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, u baltičkim državama, na primjer, smatramo da su ljudska prava narušena, posebno etničkom ruskom stanovništvu. U Latviji, na primjer, 40 posto stanovništva govori ruski - velik broj nedržavljana - drugim riječima, ljudi koji ne mogu dobiti ni državljanstvo."

Kada su se novinari, a bilo ih je iz svih zemalja svijeta, izredali s pitanjima, dvojica su državnika poručili, učinit ćemo sve da se spriječi najveća prijetnja za 21. stoljeće, a to je nuklearno oružje. Dvadeset i jednu godinu kasnije iz Putinove Rusije čuje se da bi u Trećem svjetskom ratu bilo korišteno oružje za masovno ubijanje. Ni traga od one pozitivne atmosfere s Brda, kada je Bush pred novinarima ispričao kako je s Putinom razgovarao o dodjeli imena njihovoj djeci. "Rekao sam predsjedniku Putinu, vi ste velik diplomat, dali ste ime svojoj kćeri po majci i svekrvi, a ja sam učinio isto. Dijelimo ljubav prema obitelji, imamo zajedničke interese i zato ćemo napraviti promjene u svijetu."

Od te prijateljske retorike predsjednika dviju velesila danas nije ostalo ništa. Amerika je za Putina "carstvo laži", Napoleon i Hitler u jednom, a Amerikanci na Putina gledaju kao na nasilnika koji će završiti na međunarodnom sudu.

Povezane vijesti

• Lavrov odbacio tvrdnje da Rusija nije napala IS u Siriji
• Obama: Rusija će zaglaviti u močvari
• Putin i saudijski ministar obrane razgovarali o Siriji