Ljudi u Zagrebu na ulicama (foto CROPIX)
Petrinje više nema, cijela Banovina je ranjena, strašne slike dolaze iz Siska i okolnih mjesta. Petrinjci oplakuju mrtvo dijete, djevojčicu koja je stradala u katastrofalnom potresu, dok se i dalje ne zna koliko je žrtava. Slike koje dolaze su kataklizmičke, ljudi su preplašeni, užasnuti.
Teško je opisati ovih posljednjih tridesetak sati i u Zagrebu. Nakon što se grad jučer tresao, danas je bilo zaista strašno. Udar je bio nevjerojatan, pa su i seizmolozi mislili da je potres pogodio Zagreb. Dugo je trajalo, činilo se i dvadesetak sekundi, u dva jaka vala. Činilo se i da je mnogo jači udar nego u ožujku.
Sam potres me zatekao u Dežmanovom prolazu gdje su novije zgrade. Tresle su se kao da su od papira, čuo se zvuk metala, struganja. Nakon toga udarci građevinskog materijala koji je padao sa okolnih zgrada. Ljudi su istrčali iz stanova, sve je bilo puno zaprepaštenih ljudi. Usprkos svemu ljudi su bili vrlo koncentrirani, upozoravali sve da se odmaknu od zgrada s kojih su padale cigle i crijepovi.
Sin mi je bio sam u stanu, u zgradi koja je u ožujku oštećena, ali iz zagrebačkih gabarita ne previše. Imao sam sreću da sam ga uspio dobiti na mobitel dok se i veze nisu prekinule. Bio je miran, kazao je da se sakrio ispod stola. "Ostani tamo i čekaj mamu i mene". Najveći problem bila mi je baš supruga, do kraja traumatizirana činjenicom da joj je to četvrti ovogodišnji potres, tri u Zagrebu i jedan u Grižanama kraj Crikvenice.
Do Ubera je bilo nemoguće doći, jer je Ilica bila zakrčena ljudima, ciglom, automobilima koji su stajali u koloni. U Ilici brojni Zagrepčani, u tom času bez informacija je li to novi "zagrebački potres" ili nastavak onih iz Banovine. Na svakom koraku kroz Ilicu cigle, ljudi hodaju po krhotinama. Jure vozila hitne pomoći, dolaze razne informacije da je potres jačine 6,2 po Richteru, dok neki kažu nešto više od 4. Na kraju informacije da je potres pogodio Petrinju i da je zaista razoran.
Desetak minuta je supruzi i meni trebalo da dođemo do Bauerove ulice gdje stanujemo. U našem dijelu grada nema oštećenja. Ni u zgradi se ne vide oštećenja, sin me dočekuje miran, kao da se nije ništa dogodilo. "Nije bilo tako strašno", kaže 13-godišnji tinejdžer koji je morao prekinuti igranje igrica.
Užasan mi je osjećaj za strahotu koju prolaze ljudi u Petrinji, Sisku. Ostaje nada da će ljudi pomoći jedni drugima, dok će državni uhljebi izmišljati proceduru kako obnoviti Zagreb, Petrinju, Sisak. Ali, to nije sada tema, treba prvo spasiti ljude sas Banovine, pomoći nesretnicima koji su ostali bez kuća, stanova. Jadna Hrvatska, što je Bogu skrivila.