Nakon vlade, rekonstrukcija HDZ-a

Arhiva

Rekonstrukcija vlade je prošla, a rekonstrukcija HDZ-a tek slijedi. Najjednostavnija je to poruka poslije gotovo dvotjedne trakavice u kojoj su padali ministri, politički tajnik HDZ-a, a promaknuti Davor Božinović i Zdravko Marić. I kada je Plenković, sada već svojstvenim stilom 'korak natrag, dva naprijed' uspio pokrpati kabinet s ljudima koje javnost uopće ne poznaje, Miro Kovač mu je poručio 'rekonstruiraj stranku'.

Za vrh HDZ-a to je rukavica bačena u lice, iako su očekivali da će se bivši veleposlanik i šef diplomacije uključiti u kompoziciju onih koji će se kandidirati na stranačkim izborima, za otprilike godinu dana. Spisak Plenkovićevih protukandidata već je dosta dugačak, od Davora Ive Stiera koji je proteklih mjeseci proputovao Hrvatskom i razgovarao s brojnim dužnosnicima stranke do razočaranog Tomislava Tolušića koji je odlazak s ministarske fotelje skončao srcedrapajućim pismom 'svojim seljacima i ribarima'. Ali, Tolušić ima jaku stranačku bazu u hadezeovskim utvrdama u Slavoniji i svakako, ako se odluči na kandidaturu, nije za odbaciti u trci za budućeg šefa HDZ-a.

Plenkovićeva politička sudbina u stranci ovisi samo o jednom - hoće li u sljedećih godinu dana vratiti snagu HDZ-u i biti izvjesni pobjednik parlamentarnih izbora. Sada je preživio, istom taktikom kao na europskim izborima igrajući na svoje ljude koje malo tko u stranci zna, ali je istovremeno oživio SDP i raširio budući front protiv HDZ-a, jer će HNS-ovci vrlo brzo krenuti nekim drugim putem. Teško je zamisliti da će i SDSS ponovo s HDZ-om.

Sve u svemu, u ovom trenutku Andreju Plenkoviću političke karte nisu sklone. Ako ga je do sada i pratila sreća, pa je na čelo stranke i vlade došao bez puno muke, uz poboljšanu gospodarsku klimu u Europi koja je i na naše obale donijela mrvice, uz potpuni slom ljevice, preko noći sve se brzo okrenulo. Sada Plenković više nije siguran pobjednik, ni u državi, ni u stranci.

Više je scenarija koje čekaju premijera i šefa HDZ-a. Prvi mu je najidealniji, da prebrodi jesen i dočeka hrvatsko predsjedanje Europskom unijom, bez obzira pobjedi li Kolinda Grabar-Kitarović ili ne. Ako pobijedi, dobro, ako ne, opet ništa, jer ionako nije neka percepcija da je Plenković svim srcem priprema za kampanju. Nakon predsjedanja i dobre turističke sezone, pa i naznaka ulaska u Schengen i niz populističkih poteza koje svaka vlada poduzima u zadnjoj godini mandata, Plenković bi imao dobre šanse za novi mandat i čelno mjesto u stranci. Ali, u tom slučaju sve dalje treba ići glatko, bez novih afera ministara i stranačkih dužnosnika, što je jako teško zamisliti.

Drugi scenarij je manje povoljan za premijera. HNS će sigurno napustiti sadašnji brod, jer je u protivnom politički mrtav. Matija Posavec već na velika vrata ulazi na stranačku scenu, a njegov prvi potez bit će raskidanje koalicije. U tom slučaju Bandićevi ljudi postaju presudni za opstanak vlade, ako Milorad Pupovac ostane s Plenkovićem do kraja mandata. Tada svašta može biti, jer nedostatak jedne ruke na glasanju u Saboru može pokrenuti lavinu problema. Naravno da bi bilo krajnje nezgodno da padne vlada neposredno pred hrvatsko predsjedanje EU-om, ali to nije problem Europe, već hrvatske stvarnosti.

Treći scenarij najgori je za Plenkovića, a kako se sada čini i najrealniji. Ako i progura predsjedanje to neće previše impresionirati hrvatske građane ne osjete li u zemlji neki značajniji pomak. Stranačka desnica, sve nezadovoljnija, dignut će glavu, Milijan Brkić ako do tada preživi imat će manevarski prostor za nove kombinatorike, a hadezeovci će procijeniti da je Plenković budući gubitnik i s njim će pomesti pod. Bit će to vjetar u leđa i lijevoj opciji, koja i u ovom trenutku ima veći koalicijski potencijal nego HDZ.

Plenkovićevih političkih neprijatelja iz dana u dan sve je više, a oni više neće biti skriveni u mišjoj rupi, već će sve glasnije tražiti promjene u HDZ-u. Kovač je to jasno rekao i izazvao reakciju Gordana Jandrokovića koji ga je pokušao politički upokojiti. Ali, stranački vrh u Zagrebu više nema autoritet da bi lokalni hadezeovci drhtali kada nešto glavni tajnik poruči. Šefa HDZ-a previše ne vole ni oni koje se svrstava u stranačke liberale, jer su razočarani da nije imao do sada hrabrosti za neke poteze koji su naprosto logični za demokratsko društvo. Mladi ljudi, razočarani u politiku odlaze iz zemlje i dalje glavom bez obzira, a ugled politike kao profesije pao je na najniže grane.

Andrej Plenković bio je personifikacija otvaranja nove stranice u hrvatskoj politici, gdje bi Hrvatska postala europska zemlja u punom smislu te riječi. Sada je možda dalje od Europe nego ikada. Projekt "Plenković" za sada nije uspio, što ne znači da ne može uspjeti. Istovremeno, sve se više osjeća da premijer nije izvorni HDZ-ovac, što mu postaje dodatno opterećenje. Za vratom su mu Stier i Kovač, možda i Tolušić i Domagoj Milošević, a nikako ne treba zaboraviti ni Tomislava Karamarka, koji mudro svo vrijeme šuti, ali i u onom rijetkom obraćanju javnosti kaže mnogo i jasno.