Sramotni Povijesni revizionizam
Dodijeljene nagrade u ime okupirane Rijeke: d’Annunzijev fašistički mit ponovno na sceni
(Privatna arhiva)
Centar za dannunzijske i domoljubne studije, koji je prošle godine pokušao u Rijeci organizirati sporni skup na kojem bi se, kako su sami najavljivali, "promicalo dannunzističku i domoljubnu kulturu u Italiji i inozemstvu", ove je godine svoj projekt uspio održati u talijanskoj Gorici. Ono što je pritom predstavljeno kao kulturna i povijesna manifestacija teško se može promatrati izvan konteksta političke mitologizacije Gabrielea d’Annunzija, njegovih legionara i okupacije Rijeke.
Upitne nagrade
U sklopu "Giornate Dannunziane Goriziane", održanih 10. i 11. rujna 2026., organizatori dvodnevnog događanja posvećenog d’Annunziju, novinar i povjesničar esejist Cristiano Vignali te esejist i likovni kritičar Roberto d’Amato, osnivači "Centra za proučavanje d’Annunzija i domoljubnih pitanja - Nova legija Kvarnera", dodijelili su četiri nagrade druge edicije "Međunarodne nagrade Talijanske regencije Kvarnera - Grad Rijeka".
Već sam naziv nagrade dovoljno govori o ideološkom okviru manifestacije. Riječ je o slavljenju Talijanske regencije Kvarnera, političkog projekta nastalog nakon d’Annunzijeve okupacije Rijeke 1919. godine. Ono što je za dio talijanske nacionalističke tradicije simbol "domoljublja" i "podviga", za Rijeku predstavlja razdoblje nasilnog udara na tadašnji politički poredak i pokušaja nametanja talijanske nacionalističke vizije gradu izrazito složenog etničkog i političkog sastava.
Ove je godine svečanost dodjele nagrada održana u prestižnom ambijentu povijesnog Caffè Teatro u Gorici (osnovanog 1781.). Ondje su, tijekom predstavljanja antologije "Gabriele d’Annunzio - Otac domovine", dodijeljene četiri nagrade proučavateljima i književnicima koji se bave d’Annunzijem. Svaka povelja bila je posvećena jednom poznatom riječkom legionaru.
Karnijski autor Tobias Fior primio je, za književnu kvalitetu svog eseja objavljenog u antologiji "Otac domovine", povelju posvećenu Ettoreu Mutiju (najodlikovanijem talijanskom vojniku, arditu iz Prvog svjetskog rata, riječkom legionaru, zrakoplovcu, junaku rata u Etiopiji te autoru, zajedno sa svojom eskadrilom Savoia-Marchetti, najudaljenijeg zračnog bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, od Rodosa u Egejskom moru sve do britanskih rafinerija u Bahreinu).
Venecijanska književnica Laura Fiorentini, autorica koja se bavi d’Annunzijem, nagrađena je za promicanje d’Annunzijeva turizma svojom vodičem kroz mjesta povezana s d’Annunzijem u Furlaniji-Julijskoj krajini. Dodijeljena joj je povelja posvećena Luisi Baccari, Gospi Vittorialea.
Nagrađene su također Franca De Santis, istraživačica iz Molisea, za promicanje d’Annunzijeve i domoljubne kulture, poveljom posvećenom Alcesteu De Ambrisu (revolucionarnom sindikalistu i autoru Kvarnerske povelje), te Enzo Modulo Morosini, međunarodno poznati heraldist, za svoju brošuru o heraldici i simbolici Kvarnerske regencije te o d’Annunzijevu plemićkom grbu princa od Montenevosa. Njemu je dodijeljena povelja posvećena generalu Angelu Mastragostinu, "Generalu Rijeke" (riječkom legionaru i zrakoplovcu iz Drugog svjetskog rata s približno dvadeset pobjeda u zračnim dvobojima, koji je na kraju rata želio organizirati ekspediciju kako bi zapriječio put Titovim postrojbama prema Italiji; bio je posljednji regent Legije Vittorialea, a preminuo je 2000. godine).
Osim toga, Centar za proučavanje d’Annunzija i domoljubnih pitanja dodijelio je diplomu za zasluge autorici bjeloruskog podrijetla Yuliyi Savitskayi za njezinu knjigu o bontonu shvaćenom kao obliku društvene obnove.
Organizatori su položili cvijeće kod spomenika na području San Pola, koji obilježava odlazak riječkih legionara iz Ronchija prema Rijeci u noći između 11. i 12. rujna 1919.
Važno je reagirati
Ne treba pritom zanemariti širi povijesni kontekst. D’Annunzijevi arditi i legionari nisu bili tek romantični književni likovi u uniformama. Riječ je o politički mobiliziranim, militariziranim skupinama koje su sudjelovale u nasilju, zastrašivanju političkih protivnika i nacionalističkom pritisku. Njihova estetika, organizacijski obrasci, rituali, uniforme i kult političkog nasilja snažno su utjecali na razvoj talijanskog fašističkog pokreta i njegovih paravojnih formacija.
Zato je problematično kada se više od stotinu godina kasnije takvo nasljeđe ponovno predstavlja prvenstveno kroz jezik "domoljublja", "junaštva" i kulturnog nasljeđa, dok se potiskuje činjenica da je riječki pothvat bio dio agresivnog talijanskog nacionalizma i da je upravo iz tog političkog miljea izrastao jedan od najvažnijih europskih fašističkih pokreta.
Još je problematičnije kada se takva reinterpretacija povijesti izravno veže uz Rijeku. Grad koji je danas simbol višekulturnosti i suživota pokušava se u toj priči pretvoriti u mitološko mjesto talijanskog nacionalnog trijumfa. Riječani su se stoga s pravom prošle godine usprotivili pokušaju održavanja takvog skupa u svom gradu.
No, taj otpor nije zaustavio organizatore. Naprotiv, svoju interpretaciju prošlosti nastavili su širiti drugdje, sada je dodatno institucionalizirajući nagradama i priznanjima.
To nije tek bezazleno njegovanje književne uspomene na d’Annunzija. Može se proučavati d’Annunzijevu književnost bez slavljenja njegove politike. Može se istraživati povijest Rijeke bez rehabilitacije okupacije. I može se govoriti o talijanskoj kulturnoj baštini bez pretvaranja fašističkog i protofašističkog nasilja u romantičnu nacionalnu legendu.
Nažalost, upravo je ta granica na ovoj manifestaciji ozbiljno zamagljena.
Nije riječ samo o povijesti od prije više od stotinu godina. Primjerice, dugogodišnji tršćanski gradonačelnik Roberto Dipiazza 12. rujna 2019. otkrio je u Trstu spomenik d’Annunziju, povodom stote obljetnice njegova pohoda na Rijeku. Uz skulpturu je objavio poruku "Bentornato a Trieste" - "Dobrodošao natrag u Trst". Takva simbolika pokazuje da d’Annunzijevo nasljeđe i danas može biti predmet suvremenih političkih i identitetskih borbi.
Upravo zato nije svejedno hoće li se d’Annunzija predstavljati kao velikog književnika, uz kritičko sagledavanje njegova političkog djelovanja, ili kao simbol nacionalnog podviga čije se legionare, regenciju i politički projekt nagrađuje i slavi.
Dobro je što se ovakva manifestacija ne održava u Rijeci. No još je važnije da se jasno kaže što se zapravo slavi kada se dodjeljuju nagrade nazvane po Talijanskoj regenciji Kvarnera i kada se povijest d’Annunzijeve okupacije pretvara u domoljubnu legendu.
Fašizam nije muzejski rekvizit, a okupacija Rijeke nije romantična pustolovina.
