Preslagivanje na političkoj sceni

Krešimir Macan: Liberalni blok je super ideja. Ovog puta na izborima mogli bi napraviti znatno više

| Autor: Dubravko GRAKALIĆ
Krešimir Macan (Cropix)

Krešimir Macan (Cropix)


Politički analitičar Krešimir Macan, savjetnik za PR dva premijera i jednog predsjednika Republike, koji je uspješno vodio izborne kampanje i u Hrvatskoj i regiji, analizira stabilnost hrvatskih političkih stranaka, perspektivu opozicije i tvrdi: oporba nema lidera među svojim redovima.

- Kako ocjenjujete prilike na političkoj sceni, stoje li ocjene da je premijer malo nervozan?

- Vjerujem da je bio nervozniji prije mjesec dana, odmah po izbijanju afere u Ini. Tada mu je prijetila opasnost da mu oporba zalijepi političku odgovornost, jer izravne nije bilo, za sve krivo što se događalo u tom slučaju. Čak su se postavljala pitanja radi li se o točki preokreta nakon koje više ništa neće biti isto na političkoj sceni. Naime, prijetilo mu je da odriješene ruke istražnih tijela, koje očito puno slobodnije i profesionalnije istražuju koruptivne radnje i češće privode članove HDZ-a od drugih, dovedu do opće promjene raspoloženja javnosti prema HDZ-u, kao što je bilo u vrijeme Jadranke Kosor nakon otkrivanja svih koruptivnih radnji njezina prethodnika Ive Sanadera. No, niti Plenković ima ikakve sličnosti sa Sanaderom, niti su afere, osim ove zadnje, bile takvih razmjera. On je prvo vješto primio prve udarce oporbe, pa ih potom skroz primirio vraćajući lopticu tamo gdje je i odgovornost za propuste bila – na upravu Ine. Očito su Mađari prvi shvatili da im ta pozicija neće biti dugoročno održiva pa su sami podijeli ostavke, dok se naše članove moralo smijeniti. Dodatno se sada insistira na redefiniraju modela upravljanja Inom, što je još jedna prilika za premijerovo zakucavanje. Pomogao mu je i propali prosvjed protiv HDZ-a koji mu je dao priliku da poentira na radikalizaciji, bez obzira koliko je preuveličavao. Za njegove birače je bilo dovoljno.

- Afera "milijarda" malo je snizila rejting HDZ-a, ali polako se vraća. Što to govori o oporbi?

- Šteta je trenutna, očekivana i ograničena. No, budućim da je Vlada istodobno izašla s nizom mjera za ublažavanje predstojećeg energetskog udara, fokus se s Ine pomalo prebacio na ključna pitanja svakog od nas: kako ćemo preživjeti ovu zimu uz inflaciju i sve druge izazove koji nas čekaju. Pokazalo se da je to ipak veća tema s kojom svi živimo svaki dan, dok je Ina s imenovanjima nove uprave i prolaskom aktualnog sata u Saboru pomalo pala u drugi plan. Izazovi viših cijena života i energije nešto je što nas sigurno puno više dira od toga kako je došlo do krađe u Ini, tim više što se krug osumnjičenika zasad nije proširio. Zasad ovo nije veliki poremećaj u rejtingu, tako da možemo reći da oporba nije uspjela u svom naumu. Tim više što je glavnim kritičarima, SDP-u, Možemo! i Mostu rejting ili stagnirao ili pao, prema zadnjem CroBarometru Ipsosa. Oporba nema pravog lidera koji bi se suprotstavio Plenkoviću, ne djeluju jedinstveni niti imaju inicijative koje bi građanima bile razumljive. Dosjetkama i uvredama se ne vodi kampanja, a najmanje napadima na Plenkovića u kojima mu govore da je gori od Sanadera. To homogenizira HDZ-ove birače više od oporbenih. Zato očito nisu ništa dobili na rejtingu, iako je tome kumovalo i sve što se događa u Zagrebu u odnosima Možemo! i SDP.

- Hoće li se dogovoriti oko referenduma i Ustava?

- Uvijek se na kraju dogovore, samo pitanje kada i tko jer su grupacije po Saboru nešto drugačije podijeljene od sadašnjih rejtinga. Već smo u drugoj polovici mandata ove Vlade, već svi gledaju prema izborima koji su za manje od dvije godine. Ovo je prilika da oporba izbori i za neke izmjene za koje se oni zalažu, a koliko vidim nikome se ne žuri, pa pričekajmo. Tu se vidi ta ideološka šarolikost oporbe koja se može kao ujediniti protiv HDZ-a, ali čim se dotakne pitanje pobačaja, kao u ovom slučaju, sve se vraćaju na početne pozicije – liberalne ili konzervativne.

- Jamči li Zekanović, nakon Hrelje, da HDZ ima većinu do kada hoće?

- S obzirom na dosta jake pritiske na Silvana Hrelju iz HSU-a da prestane podržavati vladajuće, iako se već dosad prilično dobro izborio za svoje biračko tijelo – umirovljenike, možda su u HDZ-u procijenili da jasnim svrstavanjem Zekanovića uz vladajuću koaliciju šalju jasnu poruku da je većina stabilna, bez obzira na izlazak Čačića i druge pokušaje njezina razbijanja.

Krešimir Macan (Cropix)Krešimir Macan (Cropix)

- Posljednji CroBarometar pokazuju da rastu tri stranke s ruba ekstremnih Most, Domovinski pokret i Radnička fronta. Desnica puno jače. Hoćemo li imati švedski ili talijanski scenarij?

- Sve su to oscilacije oko sličnih rejtinga već godinu dana – Most je imao lani 8,3 sad je na 8,6 posto, dok je DP bio na 5,2 da bi sada došao do 5,7 posto. Njima je problem što je HDZ čvrsto u centru i pokazalo se da može doći do 35 posto i tada Most i DP dijeli preostalih 15-tak posto na krajnje desnom spektru. Radnička fronta s druge strane može profitirati malo zbog stagnacije i pada SDP-a, ali i dalje je to zanemariv rast. Ovisno kakva bude ova zima i kako se budemo nosili s inflacijom, sve je moguće. No, za početak nam treba liderica ili lider oporbe. Zasad ga ne vidimo. Tako da ćemo na neke velike promjene na političkoj sceni Hrvatske još pričekati. Činjenica je da pet stranaka koje prelaze prag zajedno imaju tek 64 posto biračkoj tijela i taj se zbroj već godinama smanjuje. Prije ili kasnije doći će do preslagivanja na političkoj sceni poput onog u Švedskoj ili Italiji, ali pitanje nakon koliko izbornih ciklusa i kada. Živimo neizvjesnije nego ikad, uz inflaciju nam prijeti i recesija plus rat u Ukrajini, što može dovesti i do neočekivanih raspleta. Vremena su jako dinamična, nisu statična kao ranije.

- Možemo! je u padu. Kako definirati tu platformu? U Zagrebu nijedan gradski vijećnik nije iz Možemo!, nego iz stranke Za grad ili sličnih.

- Oni su vrlo uspješno u svojoj kampanji zadobili povjerenje birača i zasad pokazuju želju da se uvede drugačiji način upravljanja Zagrebom od onog Bandićeva. Nedostaje im iskustva i ljudi, ponekad griješe u koracima i vjerujem da je rezultat ovog pada prije svega ove nezgrapno odrađena priča s odvozom i poskupljenjem smeća. I to je potvrda da na birača puno više utječu ekonomska, životna pitanja koja osjeti na svojem džepu. Po mom mišljenju Možemo! zasad nema problema po ovoj liniji po kojoj sugerirate, brend je zaživio kao takav, veći im je problem upravljanje očekivanjima i isporučivanje obećanog biračima za što će morati dodatno unaprijediti komunikaciju. Vjerujem da imaju dobre namjere i da mogu napraviti puno toga dobro, ali za to im treba podrška građana. Zato im moraju objasniti što žele napraviti.

- Politika komunalnog otpada pokazuje da gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću čvrsta ruka nije strana. Kazne, prijava susjeda, kopanje po smeću, odredi za čistoću?

- Nažalost, taj represivni dio cijele priče je dospio u prvi plan umjesto onog edukativnog, jer za svaku promjenu, a naročito kad je ovako velika, treba duga priprema i tada postepeno uvođenje novih navika. Kako se kasnilo u odnosu na prvobitni datum, očito postoji nekakav pritisak da se sve to prelomi preko koljena, a to nije dobro jer će građani biti frustrirani budući da se ne snalaze u toliko promjena odjednom. A i oporba očito uspješno dolijeva ulje na vatru.

- Mora li lider ljevice baš podsjećati na malog Staljina, da tako kažemo?

- Ipak se ovdje radi o pravom smeću i pravom problemu koji godinama nije rješavan. Grad je uistinu zatrpan, prije svega plastikom, koja kad dođe nevrijeme leti na sve strane. Tako da su ove usporedbe pretjerane, ali činjenica je da se moglo komunicirati bolje i mekše pa bi svima bilo lakše. No, i kod ljevice se često mogu primijetiti ti dvostruki kriteriji po kojima je njima sve dozvoljeno, jer, kao, imaju veću ili manju podršku birača pa mogu raditi kako i što hoće, dok bi oni za iste te stvari desnicu odavno žestoko prozivali. To je najbolje pokazao sudski epilog priče oko mjere roditelj odgajatelj, jer je sud vratio stvari na početak. Lako za pojedince u politici, mislim da će pravi problem nastati kad proradi frustracija kod birača, prije svega mladih, tim više ako se stvari u ekonomiji krenu pogoršavati.

- SDP bi ipak s nekim koalirao. Grbin je dobio zadatak da pronađe partnera. Gdje?

- Logično je da bi to bio Možemo! i druge manje stranke na centru i ljevici, no treba dobro procijeniti isplati li im se ići u jednom bloku ili dva paralelna. To je izborna matematika koja se mora dobro odraditi ovaj put. Puno je manjih stranaka koji su potencijalni koalicijski partneri i to će trebati pametno kombinirati. No, za početak moraju poraditi na rejtingu i onom što inače rade. Brojke stagniraju, zbrojeni SDP i Možemo! imaju 21,6 posto u odnosu na prilično stabilnih 28,1 posto HDZ-a. I jedni i drugi trebaju još koalicijskih partnera ako žele stabilnu većinu. Situacija iz 2020. da samo jedan mandat presudi u korist HDZ-a teško će se ponoviti. Zato se prije svega trebaju fokusirati da stabiliziraju situaciju u Zagrebu i tu pokažu konkretne rezultate na zadovoljstvo svih građana.

- Stranka Socijaldemokrati - prošlost bez budućnosti?

- Pa zasad imaju rejting koji im može donijeti klub zastupnika u Saboru u sljedećem krugu. No prije će trebati ići s nekim u koaliciju, ako misle ostati i u sljedećem sastavu, a imaju kvalitetnih imena.

- IDS izgleda stoji najbolje od liberalnih stranaka. Provedu li ideju ALDE-a, hoće li oni ili Centar biti glavni u koaliciji za euroizbore?

- Da, imaju iznenađujuće dobar rejting u ovom istraživanju, treba vidjeti hoće li ga i zadržati. Liberalni blok je super ideja i trebalo bi ga složiti pragmatično, kao što su zadnji put napravili Stranka s imenom i prezimenom, Pametno i Fokus, što je rezultiralo na kraju s tri saborska mandata, po jedan za svaku stranku. Dobrim kombiniranjem u odnosu na izborne jedinice moglo bi se napraviti puno više ovaj put. Novo je vodstvo u IDS-u, što je plus za postizanje jednog takvog dogovora jer ne bi trebao biti opterećen prošlošću. Sve liberalne opcije imaju neka područja u kojima su dosta jaki, pa treba vidjeti gdje se mogu postići sinergije. IDS teško može pomoći izvan Istre, a Centar ima nacionalne ambicije, pa mislim da je jasno tko bi želi biti glavni. Odlučit će prije svega rejtinzi, ali i program koji odluče ponuditi biračima na nacionalnoj razini.

- Fokus, Glas, HNS, HSLS, imaju li šanse za opstanak?

- Vidim i Fokus i Glas više u ovoj koaliciji s IDS-om i Centrom, dok bi HNS i HSLS mogli voditi neku svoju priču. Teško će biti spojiti postojeće članove vladajuće koalicije i čvrstu oporbu u jednu opciju. Opstanak je jedino moguć kroz nekakav oblik koaliranja, pojedinačno će biti jako izazovno, tim više ako teme budu one egzistencijalne zbog razmjera krize i recesije koja nam se događa, samo još ne znamo u kojoj mjestu. Birači su skloni podržati one koji im jamče sigurnost u svakom pogledu, a to je uvjerljivo bio HDZ 2020. i zato su birači igrali na sigurno. Kako će to izgledati za nepune dvije godine nitko ne može sada reći.

- Kako ocjenjujete položaj medija, koliko su zavisni od politike?

- U odnosu na zemlje u okruženju možemo biti zadovoljni, ali uvijek može biti bolje. Svaka vlast nastoji utjecati na što više medija, izravno ili posredno. Srećom u Hrvatskoj imamo puno slobodnih medija u svim formatima koji osiguravaju da uvijek postoji kritična masa koja jamči sveukupnu slobodu medija u Hrvatskoj, neka vrsta korektiva. Kod nas je danas teško zaustaviti da se neka afera ne istraži i ne izađe u relevantnom mediju da bi se potom slobodno proširila. Možda je očitija i određena polarizacija u dijelu medija koji se jasno stavljaju u poziciju antivladinih, što opet potom jača potrebu da vlada na to nekako odgovori kroz duge medije. Ja sam više zabrinut općenito za kvalitetu novinarstva koja, nažalost, dosta pada. Digitalne društvene platforme su omogućile da je svatko medij i ima pravo na svoj glas pa smo danas bombardirani lažnim vijestima više nego ikada. Trči se biti prvi, imati što bombastičniji naslov ili pak cijelu naslovnicu, ali ne nužno i detaljno provjeriti priču ili je uopće ne provjeriti prije objave. To je najveća opasnost za cijelo društvo, ta površnost i senzacionalizam kojima postajemo sve skloniji i tolerantniji. I ta sklonost nekritičkom prepisivanju, bez da se pokuša dati neki svoj profesionalni pečat. Činjenica je da su redakcije sve manje, pritisak je veliki i zato podržavajte dobro novinarstvo kad ga prepoznate.

- Pobjeđuju li konačno digitalni mediji, što se govorilo u Rovinju?

- Misliš ono da je tisak mrtav? Nije ni tisak niti radio, ali je činjenica da digitalni kanali, uz televizije, postaju drugi, a negdje i prvi najutjecajniji mediji. Većina klasičnih medija danas ima i svoje digitalne inačice koje se uspješno nose s danas već odavno digitaliziranim čitateljima. Kvaliteta novinarskog rada pati jer se smanjuju redakcije, štedi se na sve strane, a jedan od najvećih izazova su već spomenute lažne vijesti, površnost i senzacionalizma što sve dovodi do toga da pada povjerenje u medije. E upravo se i o tome pričalo; kako sve to kombinirati da budete čitani i kvalitetni istodobno, te naravno i profitabilni. Dakle digitalni mediji su tu i ostat će, televizor će nam sve češće biti samo ekran za naše surfanje digitalnim prostranstvima. Video je dominantni format, samo ga ne konzumiramo više samo putem TV kanala, već izravno s Youtubea i drugih platformi.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini